RAČUN, A NE OBRAČUN – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL

Netočno je da UEFA kreće u konačni obračun s Hajdukom, netočno stoga što splitski klub nipošto nije preokupacija korporacije iz Nyona. Koju ne zanima obračun, već račun. Kazna koju treba platiti za učestalo kršenje reda i necivilizirano iskakanje pojedinaca koji ne žele shvatiti da diskriminaciji pod motom nacionalizma i šovinizma nije mjesto na sportskim borilištima.

 

Dakako da je to šokantno – umjesto 550.000 tisuća eura očekivanog prihoda od utakmice trećeg pretkola Europske lige s Bröndbyjem, poljudska blagajna bilježi rashod od 55.000 eura iniciran incidentnim ponašanjem dijela „navijača“ na dugopoljskom susretu s Levskim u prethodnom kolu. Po starom lošem običaju vodstvo Hajduka ni ne pomišlja na javnu osudu izgrednika koji su skrivili takvu groznu pljusku, radije se čudi na kvadrat i brunda protiv navodnog iživljavanja na malima.

 

Kao što je primijetio mladi kolega iz tiskovine Made in Dalmacija, odličnicima Bijelih najbitnije jest utvrditi tko je to cinkao Majstora s mora dojavom o skandiranju „Ubij Srbina!“ u trajanju od samo pola minute. Stvarno minorna potrošnja vremena, valjda se trebala protegnuti na pola sata. O osudi verbalnog monstruma ni slova. Dotični ne razumiju da krokodilskim suzama nad vlastitom sudbinom neće spriječiti njeno repriziranje.

 

Bilo bi zanimljivo proniknuti u dušu i psihu španjolskog stručnjaka Joana Carrilla, autora preoprođenog Hajduka, momčadi koja sve više podsjeća na slavne postave i isto takve dane igrajući hrabro, kombinatorno, efikasno. Poletno, u primjernoj mjeri kvalitetno. Zaista dopadljivo i uspješno premda nema ni skupocjeni kadar ni novac za izdašno premiranje. Je li normalno da u osam mjeseci Carrillova boravka pod Marjanom njegov team i po četvrti put u domaćem i stranom natjecanju mora nastupiti pred praznim tribinama! Pita li se „Što je ovo, kamo sam to došao?“ Kome se isplati treniranje grijeha i tretiranje budalaština!? Koja je to anonimna šuša, podlo skrivena u masi, važnija i veća od Ajduka koji živi vječno?   

 

Dovoljno je priključiti se na internet pa pročitati koliko je eura silom neprilika dostavljeno Uefi unatrag samo dvije sezone: 40.000 za ekscese kad je gostovao Stromsgodset, 30.000 kad je navratio Koper, 30.000 kad se nadmetalo kod Libereca, 15.000 kad se bančilo na Koprovoj areni Bonifiki. Ukupno 115.000 eura na pet utakmica, s pripadajućim zatvaranjem jugoistočne zone „školjkine“ tribine.

 

I sad ovih 55.000. Dokad?

 

Hoće li napokon prestati dodvoravanje huliganima? Može li se temeljem neumitne statistike konačno zaključiti da nadzornici fair-playa iz kontinentalne nogometne federacije neće stati – zašto i bi – te da se s rogatim ne isplati bosti...

 

Ne treba sumnjati u sladostrasno uživanje opskurne frakcije Torcide jer je najdraži neprijatelj Dinamo u pet godina platio 500.000 eura. Baš su pronašli uzora u dotičnoj domeni. I da je HNS lakši za više od 1.000.000 eura zbog kravala „ujedinjene oporbe“ na službenim revijama Vatrenih.

 

Prednjačimo skoro masovno, toliko vješto da nam se smije cijela Europa!

 

Podsjećamo da je Hajduk u prošlom državnom prvenstvu sankcioniran s 550.000 kuna po čemu je apsolutni rekorder. Razlozi brojni: topovski udari, verbalni ispadi, silan pirotehnički arsenal, kažnjavanje kartoniranih. Dinamo je istresao 210.000, Rijeka 209.000, a preostali član „velike četvorke“ Osijek 154.000 kuna. Ne daju se tobože temperamentni južnjaci ni na domaćem terenu. U permanentnom ratu sa zagrebačkom centralom koju smatraju svojom ispostavom, nikako zajedničkom vodiljom. Interesantno je da su neovisno o povijesnom udaru na džep simpatizirali jedino donedavnog disciplinskog suca, lako je pogoditi zašto – zato što je htio zabraniti nastup Dinamovom napadaču Alžircu, i što nije energično odmaknuo pretpostavku da je kandidat za novog predsjednika Saveza na prijevremenim izborima od kojih nema ništa; kako bi i bilo, po kojim rezonima i paragrafima.

 

Hajduk, neupitni sportski ponos Hrvatske, ničim ne zaslužuje toliko neprijateljstva iz vlastita okruženja. Bilo bi sjajno da se „dobročinitelji“, koji očito prisvajaju i Hrvatsku, udalje i žive izolirano, u kandžama svojih frustracija. U protivnom će posljedice njihovih nebuloza biti još veće. Tragičnije.

 

 PRENOSIMO portal Prva HNL www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković Foto HNS