Svi pokisli na groznom stadionu, ali državu baš boli briga!

Cijeli državni vrh bio je na utakmicama Eura u Francuskoj, “ponosili” su se našim igračima, no kada taj ponos trebaju pokazati i izgradnjom stadiona, onda ih nema nigdje – piše Karlo Ledinski, novinar VL.

 

Bio je to potop u Maksimiru, kiša se spustila na travnjak u stilu one Balaševićeve “riješilo nebo na potopi svijet”. A taj jučerašnji maksimirski pljusak još je jednom pokazao na koliko jadnom stadionu mora igrati hrvatska nogometna reprezentacija. Na stadionu bez krova, u nehumanim uvjetima, čim padne malo kiše.

 

Svih 7000 navijača koji su jučer bili na Maksimiru trebali bi dobiti diplomu zbog velike podrške kockastima, jer doći na utakmicu po ovakvom vremenu graniči sa sadomazohizmom. Imamo u reprezentaciji igrače koji dirigiraju igrom Reala, Barcelone, Fiorentine, Intera, ali imamo i državu koja nije sposobna sagraditi nacionalni stadion na kojem bi dostojno mogli igrati kockasti.

 

Naravno, ne može se garantirati da bi se na novom stadionu, s najnovijom drenažom, utakmica mogla odigrati, no sigurno bi šanse za odigravanje bile puno veće. Zašto Makedonci, čija je reprezentacija 135. na Fifinoj ljestvici, u Skopju imaju novi stadion na kojem su nedavno europski Superkup igrali Real i Manchester United, zašto Slovenija ima bombončić od stadiona u Stožicama, a Hrvatska mora igrati na maksimirskoj rugobi, koja i ovako “ušminkana” za prošlogodišnje utakmice Lige prvaka izgleda kao trećerazredni europski stadion.

 

Stadion s kojim se, s pravom, sprdaju svi strani novinari i navijači kada ga pohode. Ovakve utakmice najviše svjetske razine, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, zaslužuju puno bolji stadion od maksimirskog. Kako očekivati da reprezentacija ima gromoglasnu podršku, kako očekivati pun stadion, kad su navijači osuđeni da u slučaju kiše kućama moraju mokri do kože.

 

Cijeli državni vrh bio je na utakmicama Eura u Francuskoj, “ponosili” su se našim igračima, no kada taj ponos trebaju pokazati i izgradnjom stadiona, onda ih nema nigdje. S novcima koji se već potrošio na “uređenje” maksimirskog rugla posljednjih 20-ak godina već se mogao sagraditi potpuno novi stadion, no mi Hrvati očito za to nismo sposobni. Radije su mnogi, od tog ulupanog novca, dio sebi spremili u džep. A Modrić i društvo, ali i vjerni navijači, zato i dalje moraju igrati u maksimirskom ruglu.

 

 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Karlo Lednski FOTO Goran Stanzl/Pixell