MIR I DOBRO

Oduvijek je Hrvatska s više od tri četvrtine populacije zemlja rimokatoličke orijentacije, poradi toga je nepotrebno isticati koliko i kako smo vjersko osviješteni. Pozdrav „Mir i dobro“ u suštini je poput onog „Hvaljen Isus i Marija“. Danas ga koristimo u malo modificirane svrhe, nadajući se da će pomoći. – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.

 

Često se, međutim, u našim krajevima provuče sintagma „Pomozi sam sebi, pa će ti i Bog pomoći“. Upravo ona čini nam se prispodobivom u aktualnom trenutku hrvatskog nogometa. Sada kad nam predstoji bezbroj ispita na inozemnoj pozornici, a ni tuzemna nije lišena ambicioznosti i neizvjesnosti.

 

Oboružajmo se mirom i sve će biti dobro!

 

Naravno da peče poraz (0:1) Vatrenih kod Turaka u Eskisehiru. Zato što ga nismo zaslužili ničim: kvalitetom kadra toliko smo bolji da se usporedba čini skoro pa uvredljivom. Brat-bratu, trebalo je biti barem dva razlike za HR-ekspediciju. I bilo bi, da nisu zakazale koncentracija, sportska sreća i sudačka pravda. Kad je kapetan Modrić igralištem raširio svoju ekstremnu klasu činilo se da će ujedinjen s također renomiranim suigračima domaćima spakirati neodgodivi poraz. Na nesreću, okrenula se i karta i shema s travnjaka, stoga je nemoguće postalo moguće. Ne bismo više o onom Mađaru sa zviždaljkom, Kassaiju, on to ne zaslužuje unatoč šteti koju je prouzročio. Pomirimo se sa sudbinom i hrabro zakoračimo u budućnost, koja ne stoji i ne čeka. Nemaju smisla ni krokodilske suze ni dubiozne analize, ni nastojanja pojedinih medija i zagriženih pojedinaca da se pod hitno najure i izbornik i predsjednik. Ta je priča otrcana, prazna. Ne vodi ničemu, nikamo. Da i ima osnove, nije trenutak za njenu realizaciju. Za destabilizaciju i rusvaj, za potkapanje i pokapanje. Vrijeme je, naime, za potpuno homogeniziranje te ostvarenje teze koja se nije nametnula prvi put, dapače, i glasi „Najbolji smo kad je najteže!“

 

Samo mirno, pozorno, pametno, nema razloga da ne bude dobro. Iako Ukrajina na svom terenu zaslužuje dužno poštovanje. SP u Rusiji 2018. neće izmaći bude li Hrvatska u punom sastavu i punom pogonu jer ipak je za aktualnu konkurenciju prejaka!

 

Jesen donosi izazove i mladoj selekciji. Start u Moldaviji (3:0) veseli - nema kiksa na objektivno nedorasloj adresi. Nije loše što je prvorangirana Češka s gostujućom Bjelorusijom odigrala tek 1:1. Nije baš sjajno što je ta Bjelorusija kao domaćin fasovala tri komada od Grka koji su u vlastitom ambijentu Moldavce isprašili 5:1 i očito se ne šale. Čehe dočekujemo u listopadu, Grcima idemo u studenom. Potom će se uglavnom znati tko smo, što smo i gdje smo. Dakako da planiramo mnogo, sigurno i možemo. Sve do završnice u Italiji i San Marinu 2019.

 

U posljednjoj dekadi listopada uzrast U-17 ima uvodni kvalifikacijski turnir u Albaniji, sudjeluju i Španjolska i Lihtenštajn. Cilj je EP 2018. u Engleskoj. Na kojem nastupa 16 reprezentacija i probiti se dosta lakše nego kad je osam finalista kao u natjecanju kategorije U-19 koja ciklus počinje u Hrvatskoj s Danskom, Latvijom i San Marinom početkom studenoga, euro-završnica je dogodine u Finskoj. Ako zasad ti sastavi i ne blistaju, nismo bez izgleda, ne, ni govora.

 

Rijeka pak po treći put u svojoj povijesti nastavlja u Europskoj ligi. Suparnici se zovu AEK, AC Milan i Austria Beč. Vrijedni uvažavanja, ne i straha. Nijanse su momčad s Rujevice dijelile od Lige prvaka, eto šanse da u objektivno nižoj iskažu nedvojbene vrline i odu u drugi krug. U proljeće. Bila bi to solidna utjeha.

 

Na ovdašnjim stadionima teče HT Prva HNL, interesantna, nerijetko i intrigantna. S nekoliko kandidata za vrh i dno. Isplati se pratiti nacionalno prvenstvo, poligon za stasanje asova i skupih eksponata koji su logikom života i biznisa namijenjeni bogatašima sa Zapada i Istoka. Jasno da nije zanemariva ni sljedeća faza Hrvatskoga kupa u kojoj se uključuju profesionalni klubovi, odreda gosti amaterskih. Što donose susreti datirani na 20. rujna, hoće li favoriti proći neokrznuti ili će poneki zakoračiti u „minsko polje“?

 

Putuje se, dakle, raznim pravcima, gužva je na kolosijecima i peronima. Samo bez nervoze, kamoli panike. Imamo pravo na optimizam čak i u situacijama kad se vozimo nagibnim vlakom… Hrvatski nogomet dovoljno je vitalan i sposoban za održavanje kota koje je stjecao silnim trudom i dokazanim talentom.

 

 PRENOSIMO portal Prva HNL www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković Foto/HNS