ŠOKOM PROTIV ŠOKA

Predsjednik HNS-a Davor Šuker i suradnici zaslužuju povjerenje i priznanje zbog ekspresne odluke da se u dramatičnim okolnostima – kad je plasman na SP 2018. u Rusiji ozbiljno ugrožen – zahvali na suradnji izborniku Anti Čačiću umjesto kojeg je jednoglasno izabran novi, Zlatko Dalić. To s Dalićem, dakako, nije šok već potez od kojeg se očekuje plodonosni utjecaj na uspavanu selekciju golemih mogućnosti. Eventualno je šokiran sad već bivši šef, neplanirani autor šokirajućih rezultata – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.

 

Najbolja hrvatska reprezentacija je od osamostaljivanja države odigrala 292 utakmice, od toga 155 službenih. I samo je jednom u kvalifikacijskom ciklusu te pripadajućoj velikoj završnici (pet EP-a, četiri SP-a) u četiri uzastopna meča nanizala učinak lošiji od čačićevskog: 2013. godine u pohodu na brazilski World Cup 2014. gubeći u Zagrebu od Škotske 0:1, igrajući sa Srbijom u Beogradu 1:1 pa ostajući bez ičega u Zagrebu protiv Belgije 1:2 odnosno u Glasgowu protiv Škotske 0:2. Naravno da je izbornik Igor Štimac smijenjen. Ista sudbina zahvatila je, eto, i Čačića nakon aktualnih poraza od Islanda i Turske na gostovanjima, oba puta 0:1, tanke pobjede 1:0 u domaćem susretu s Kosovom i razočaravajućih sinoćnjih 1:1 s Finskom. Štimca je u doigravanju s Islandom naslijedio Niko Kovač i ta je runda okončana happy-endom (0:0, 2:0). Što slijedi ovom zgodom, to jest nezgodom?

 

Vrući krumpir je u Dalićevim rukama. U spomenutoj paraleli barem je bio osiguran play-off, u ovoj nije…

 

Neshvatljiv niz podbačaja s neuvjerljivim igrama vedeta iz ponajboljih europskih klubova morao je inicirati otkaz očito nekarizmatskom stručnjaku kako bi svježi boss pokušao spasiti stvar. Reakcija Šukera i upravljača je nadasve logična, čak dragocjena. Za nadati se da nije uzaludna. Točno je da Ante nije imao ni sreće – potonuće od Islanđana u posljednjim sekundama, sudački previdi kao glavni uzročnik sloma kod Turaka, neodlučeno s Fincima također u samom finišu. Kadar je osjetno prorijeđen, no Hrvatska je velesila i ne ovisi ni o kojem pojedincu. Osim o Luki Modriću, kapetanu i jubilarcu koji je u petak 10-15 minuta prije svršetka očajnički mahao prema tehničkom prostoru zazivajući rješenje koje bi spriječilo gostujuću ofenzivu. Tada je još bilo 1:0, u međuvremenu smo matirani.

 

U ponedjeljak u Kijevu ne smije izgubiti i valjda nećemo biti najneuspješniji među drugoplasiranima. A u doigravanju smo uspjeli u sva četiri dosadašnja pokušaja: Miroslav Blažević je preko Ukrajine (2:0, 1:1) odveo Vatrene na SP 1998. u Francusku, Otto Barić preko Slovenije (1:1, 1:0) na EP 2004. u Portugal, Slaven Bilić preko Turske (3:0, 0:0) na EP 2012. u Poljsku, za Kovača smo već rekli. Prema tome, ide nam u najkompliciranijim situacijama. Zato je nužno po svaku cijenu obuzdati trupe Andrija Ševčenka, ukrajinskog stratega koji Hrvatsku istinsku poštuje i vjerojatno titra; što od uzbuđenja, što od straha.

 

Dalić je odličan izbor. Jasno da neće biti kriv ako ne uspije, ipak se uključuje kasno. Njegov igrački kredibilitet, kakvim se prethodnik nije mogao pohvaliti, njegova zavidna trenerska dionica i na ovdašnjem i na azijskom tlu na kojem je s osrednjim timom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata dospio u finale kontinentalne Lige prvaka, odgovarajuća su iskaznica. On je uistinu želio izborničku funkciju, zasigurno ne pitajući za uvjete i rokove, stavljajući se na raspolaganje kad je najneizvjesnije, najzahtjevnije, najteže. Zar i zbog toga ne zaslužuje simpatiju i potporu?

 

Živimo u strepnji, ali i optimističkoj slutnji. Svjesni činjenice da su naši nogometni mušketiri bili na visini zadatka kadgod bi zagustilo. Potreban je samo (samo?) pravi klik da se razmašu neupitne klase. Da sve sjedne na svoje. Pa da izborimo tu Rusiju. Ne manjka napomena da takvim vrsnim internacionalcima trener i ne treba, toliko su talentirani, kvalitetni, moćni. Možda i jest tako. Međutim, lijepo je što ih preuzima upravo Dalić. Neka bude zlatni Zlatko. Svjetska revija bez Croata ne bi bila „to“, niti oni zaslužuju biti podalje dotičnih reflektora.

 

U tom smislu glavu gore, pod tradicionalnim pokličem globalne, zašto ne i sportsko-nogometne opstojnosti „Još Horvatska ni propala!“ Hvala Ljudevitu Gaju na domoljubnoj budnici koja nas vodi i inspirira.

 

 PRENOSIMO portal Prva HNL www.prvahnl.hr Piše Branko Stipković FOTO/arhiva HNS