Hrvatski “Forrest Gump”: Kad ne prodaje opremu, Ante trči, trči i trči...

Rođeni Metkovac Ante Živković niže pothvat za pothvatom. U 2016. godini otrčao je 104 utrke, a cilj mu je u ovoj stići do njih barem 140. I to maratone, polumaratone i brdske utrke – piše Damir Mrvec, novinar VL.

 

 

- Radim osam sati dnevno u prodavaonici sportske opreme. Nije lako nakon osam sati stajanja još i trčati, ali uspijevam - kaže Ante. 

 

Ante Živković (25), član atletskog kluba Dubrovnik. U je Kutini otrčao svoju stotu utrku ove sezone. Dakle, u samo devet mjeseci ovaj rođeni Metkovac otrčao je sto utrka. I nije prvi put. Prošle godine također je u nogama imao sto utrka, ali ne ovako rano kao ove godine. Kaže da je bilo vikenda da je trčao po šest različitih utrka. Bilo je tu cestovnih i brdskih utrka, polumaratona i maratona. Uglavnom, Ante trči sve atletske discipline, od srednjih pruga do maratona.

 

BRONČANI NA EP-u

 

– Evo, stotu utrku pamtit ću po osvojenom trećem mjestu – istaknuo je Ante. Sjećate li se prve utrke sezone? – Naravno da se sjećam. Bila je to novogodišnja utrka u Dubrovniku. Lani ste godinu završili s ukupno 104 utrke. 

 

 

– Ako sve bude u redu, ako ne bude ozljeda, onda bi se broj mogao popeti na oko 140 utrka. Ante je jedini atletičar u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, koji godišnje otrči više od sto utrka. – Sigurno sam jedini atletičar, a ove bi godine i jedna atletičarka mogla doći do sto utrka, Helena Gleđa – otkriva Živković. 

 

 

- U 24 sata imao sam četiri utrke na stazi te jednu utrku u Gornjoj Stubici i jednu u Hrašću. Biram utrke tako da su mi mjesta gdje se trči blizu. Naravno da ne bih mogao trčati, primjerice, utrku u Zagrebu, a onda ići u Sarajevo. Važan je i raspored utrka. Idealno je da je jedna utrka ujutro, druga popodne, a treća navečer. Tako sve stignem – kaže Ante. 

 

 

– Ne. Ne trčim svaku utrku sto posto. Neke mi utrke služe za lagani trening. Najteže je trčati maraton. Zato sam do sada otrčao samo tri. Jedan sam trčao u Italiji, druga dva su bila kod nas, Brijuni i Rijeka – istaknuo je. 

 

 

– Utrke na deset kilometara i polumaraton – rekao je. 

 

Na ovogodišnjim tablicama sezone Ante trenutačno ima četvrti rezultat u maratonu (2:40.54) i peti u polumaratonu (1:13.35). – Najvredniji mi je ove sezone rezultat u maratonu. Utrka je bila u Italiji i staza je bila izuzetno teška. Imam brončanu medalju s EP-a u planinskom trčanju. Sretan sam jer sam upao u reprezentaciju Hrvatske za Balkansko prvenstvo u maratonu koje će biti u Zagrebu – kaže Ante. 

 

Svaka utrka iziskuje i određena novčana sredstva. Jer, treba pokriti troškove puta, hrane, kotizacije... 

 

– Sve te troškove pokriva moj klub iz Dubrovnika. Ponekad mi pokrije i troškove spavanja, ali to izbjegavam jer se žurim s utrke na utrku. Tako često znam krenuti noću iz jednog mjesta kako bih drugo jutro bio u drugom gdje je start utrke. Uglavnom putujem autobusom i u rijetkim slučajevima automobilom, kad nas ima više za putovanje – istaknuo je.

 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

NEŠTO USPIJE I ZARADITI

 

 

– Pa, ako si dobar i ako si među prva tri, onda se može lijepo zaraditi. No meni zarada od utrka nije jedini izvor prihoda. Radim u Zagrebu kao prodavač u jednom dućanu sportske opreme. Uglavnom prodajem tenisice za utrke pa mi često dođu moji prijatelji, atletičari. Radim od ponedjeljak do petka od 12 do 20 sati, a nekad radim i subotom. Kako stojim cijelo vrijeme dok sam na poslu, i nije mi baš lako, ali, eto, mora se. 

 

 

– Da, to mi je nekakav cilj. Polako, ima vremena. Ozbiljnim trčanjem bavim se tek dvije godine. Prije sam trenirao nogomet. Znao sam cijelo ljeto igrati po turnirima mali nogomet. A na trčanje sam se navukao kada je jednog dana u Dubrovniku bila utrka štafeta četiri puta dva kilometra. Jedna ekipa trebala je muškog člana pa su mene pitali. I na kraju smo pobijedili. A ja se navukao na trčanje – istaknuo je Ante. 

 

 PRENOSIMO Tjednik MAX PIŠE Damir Mrvec FOTO 3sporta.com