EN
HR
Nakon 8. srpnja 1998. i SP-polufinala s Francuskom u Parizu eto nam 11. srpnja 2018. i polufinala s Engleskom u Moskvi. Jest vremenska distanca velika, ali još veća je nogometna Hrvatska, kontinentalna i planetarna sila. Ovo je podsjetnik na utakmice pravih i mladih Vatrenih s odgovarajućim postavama Gordog Albiona – piše Branko Stipković, novinar portal Prva HNL.
Statistika nam ne ide u prilog budući da u sedam susreta najboljih sastava imamo dvije pobjede, jedan remi i tri poraza.
BILO JE OVAKO:
- London 24. travnja 1996. prijateljski: Engleska - Hrvatska 0:0;
- Ipswich 20. kolovoza 2003. prijateljski: Engleska - Hrvatska 3:1;
- Lisabon 21. lipnja 2004. skupina EP: Hrvatska - Engleska 2:4;
- Zagreb 11. listopada 2006. kvalifikacije za EP: Hrvatska - Engleska 2:0;
- London 21. studenoga 2007. kvalifikacije za EP: Engleska - Hrvatska 2:3;
- Zagreb 10. rujna 2008. kvalifikacije za SP: Hrvatska - Engleska 1:4;
- London 9. rujna 2009. kvalifikacije za SP: Engleska - Hrvatska 5:1.
To su osnovni podaci koji se ovih dana vrte i prepliću ne bi li se izvukao kakav zaključak. Naravno da ga baš i nema – novo vrijeme, nove okolnosti, nove momčadi. Razumije se da uvijek ponosno uživamo u tom trijumfu na ultra modernom Wembleyju kojim su Slaven Bilić i njegovi maknuli Engleze s puta prema Euru u Austriji i Švicarskoj, šaljući Ruse. Zabili su Niko Kranjčar, Ivica Olić i Mladen Petrić, za gubitnike Frank Lampard i Peter Crouch. Njihov šef Steve McClaren toliko se smrznuo da nije mogao zatvoriti kišobran… Ono iz prethodnog sraza, maksimirskog, bila je posebna priča, s golom Eduarda da Silve pa autogolom Garyja Nevillea čiju povratnu loptu Paul Robinson nije mogao pogoditi jer je odskočila od nekog hupsera i pokraj uzalud ispružene noge završila u mrežu; pao je prijedlog da se nagradi i direktor stadiona Miljenko Sakoman. O šamarima također Bilić Boysa u idućem ciklusu, tih neugodnih 2:9, najviše zbog trostrukog realizatora Thea Walcotta odnosno dvostrukih Franka Lamparda i Stevena Gerrarda najradije ne bismo… Ubio nas Fabio Capello! Možda još samo napomena da smo u Portugalu '04. vodili gotovo cijelo prvo poluvrijeme zahvaljujući Niki Kovaču, no Otto Barić morao je čestitati Svenu Goranu Erikssonu.
Sad imamo Zlatka Dalića, koji ima posla s Garethom Southgateom. Kojeg je dosad mnogo bolje upoznao izbornik Hrvatske U-21 Nenad Gračan. U play-offu za EP 2015. u Češkoj. Naime, u završnici je bilo mjesta samo za osam reprezentacija pa iako su prvi u skupini bili i njihovi i naši, spojio nas je ždrijeb: u repesaž je išlo deset prvaka grupa i četiri najuspješnija drugoplasirana. Prvo se igralo u Wolverhamptonu, domaći su dobili 2:1. Poveo je Marko Livaja, u međuvremenu Ante Ćorić bio u dvije fenomenalne zgode kad se praktički sve moglo riješiti. Nije. Izjednačio Harry Kane, a Saido Berahino poentirao za prednost uoči vinkovačkog uzvrata. U kojem je rezultat repriziran iako su naši u nekoliko navrata bili na rubu preokreta. Opet je poentirao Livaja, za 1:1, neutralizirajući vodstvo Moorea, prednost koju je nakraju iznova uspostavio Kane.
Od aktualnih mondialaca na terenu su bili Dominik Livaković, Filip Bradarić, Marko Pjaca i Ante Rebić koji se ozlijedio te je zamijenjen već u 34. minuti. Kad je u 79. stradao i Alen Halilović bilo je jasno da su propale sve šanse. Od engleskih prezentera na Bosutu su evidentirani Jack Butland, Eric Dier i Harry Kane s tim da su teret duge utrke nosili i John Stones, Jesse Lingard i Raheem Sterling.
U sljedećoj rundi, za EP 2017. u Poljskoj, očito vrstan stručnjak Southgate – kojeg se sjećamo kao prilično čvrstog, ali i elegantnog internacionalca usporeno/elegantna koraka –predstavio je još dvojicu kojima i te kako vjeruje na ruskoj fronti: Jordana Pickforda i Delea Allija.
Štoviše, od navedene osmorice standardni su Pickford, Stones, Lingard, Alli, Sterling i Kane! Taj Kane, koji kod U-21 nije bio prva violina, ispostavlja se da je najnezgodniji bio za Gračanove pulene. Na poziciji vođe napada isticao se Saido Berahino, rekorder s deset pogodaka u ondašnjem turnusu. Doimalo se da je zagarantirana zvijezda budućnosti, no Kane ga je premašio točno za deset oktava: danas u dresu Tottenhama i Engleske vrijedi 150 milijuna eura, Berahino u dresu Stokea bez dresa Engleske stoji na 15 milijuna…
Kod mladih je Garetha ujesen 2016. naslijedio Aidy Boothroyd. On je pak najbolje od najboljih po svom ukusu vodio dalje i čekamo ga s njima nasuprot Daliću i Vatrenima.
Može li Zlatko ove srijede osvetiti Nenada i osigurati Vatrenima bitku za zlato? Nekima nenadano, ali po svima zasluženo. Nadamo se da će biti upravo tako, usprkos objektivnim poteškoćama među kojima prednjači logični umor do granice iscijeđenosti poslije mitskih okršaja s Dancima i Rusima otišlih u produžetke i jedanaesterce.
Toliko bismo voljeli prolaz. S obzirom da jetra trpe ozbiljne posljedice od nevjerojatnog podcjenjivanja medija s Otoka. Nemaju valjda pik samo na nas, takvi su prema svima. Bahati do bestidnosti. Prepotentni, bezobzirni i bezobrazni. Da ne citiramo što drobe svih tekućih dana. Za utjehu može služiti činjenica da su takvi i kad je riječ o selekciji Tri lava: nemilosrdni, od prilike do neprilike.
Više za ilustraciju nego za ljutnju evocirat ćemo što je neki tip iz neke tiskovine sročio prije 22 godine kad su ono Davor Šuker, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Aljoša Asanović, Alen Bokšić i prijatelji-defenzivci odigrali 0:0 u Londonu s Davidom Seamanom, Stuartom Pearceom, Steveom McManamanom, Paulom Gascoigneom, Teddyjem Sheringhamom i ostalima. Akrostih kako slijedi:
C-luelss (dezorijentirano)
R-ubbish (smeće)
O-bnoxious (odvratno)
A-wful (nepodnošljivo)
T-urgid (napuhano)
I-nept (nespretno)
A-imless (besciljno)
Strašno. Pa što njegovi nisu pobijedili takav jad i bijedu…!?
Mogli smo uzvratiti, ali zar se spuštati na dotičnu razinu? Umjesto toga, i tada i sada rado uzvraćamo epitetima viteškog suparnika:
E-kskluzivno
N-apadački
G-usto
L-ako
A-traktivno
N-adahnuto
D-inamično!
Zatreba li, neka kod južnih (south) vrata (gate) arene Lužniki sve skonča jedanaestercima. Pa da Danijel Subašić po običaju obrani prvi, a Ivan Rakitić, isto treći put zaredom, zakuca posljednji!
PRENOSIMO www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO/arhiva HNL
