ODLASCI & RASTANCI

Vele da se poslije Velike Gospe polako nazire jesen. Ne sviđa nam se takva kalendarska i meteorološka teza. Jer ovo je ljeto previše lijepo da bi prolazilo tako brzo; da barem ne prođe nikad. Ljeto 2018. hrvatske nogometne reprezentacije, drugoplasirane sa SP-a. Uspomene su tako svježe, a vrijeme zaista leti. S njim i razni događaji – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.

 

Nekidan je u razgovoru za internetske stranice HT Prve lige i HNS-a izbornik selekcije U-17 Petar Krpan napomenuo da je bio gotovo na svim utakmicama Vatrenih u Rusiji. Te da je svaku minutu proživljavao dramatično, mnogo nervoznije negoli momci na igralištu. Zna Pero što je mondial, i sam je sudjelovao na onom francuskom prije dva desetljeća, nijanse su krive što nije bio strijelac u nezaboravnom četvrtfinalnom dvoboju s Rumunjima u Bordeauxu, pandanu nedavne drame s Dancima u Nižnjem Novgorodu… Koji je otvorio koridor do bronce, kao što je ovosrpanjski trasirao put do srebra. Toliko blistavog da će svijetliti uvijek.

 

Neposredni protagonisti i akteri iz pratećeg ešalona finiširaju odmorom, ili su već naveliko u pogonu. Sjajno je što su se našli Davor Šuker i Zlatko Dalić, gazda Kuće nogometa i izbornik, što je potvrđena suradnja još barem za ciklus EP-a 2020. Junaci u kopačkama zvijezde su i nakon planetarnog turnira budući da domaći i strani mediji u stopu prate i nagovještaj njihovih transfer-poteza.

 

Više ni samo ne znamo jesmo li sretni ili nesretni što Luka Modrić nije Real Madrid zamijenio Interom iz Milana? Glavno da je rasplet po volji karizmatskom kapetanu i njegovim bližnjima. Mateo Kovačić je otišao baš iz toga društva, žudeći za izdašnijom minutažom – nadamo se da će je u Chelseaju dobiti i iskoristiti. Svima je drago što se za Ivana Rakitića zanima (i) PSG spreman Barcelonu istresti dosta više od stotinu milijuna eura, neka, ima i za koga. Šime Vrsaljko bio je visoko na listi želja upravo Nerazzurrima sa San Sira pridružujući se Ivanu Perišiću i Marcelu Brozoviću koje bi mnogi širom Europe platili suhim zlatom, kad bi bili na prodaju. Na tom stadionu odsad je i „milanist“ Ivan Strinić, došljak iz Sampdorije. Milan Badelj je u višestruko emotivnom ozračju napustio Firenzu da bi se otputio usuret Rimu i tamošnjim Nebeskoplavima iz Lazija. Marko Pjaca opet nije s Marijom Mandžukićem kod Stare dame u Torinu, jest ponovo na „Čizmi“ – iz Schalkea je preselio u Fiorentinu.

 

Svi pratimo kako se također sjajni Domagoj Vida iz Istanbula (Bešiktaš) sprema u London (Arsenalu). Kako je Filip Bradarić bio na meti Cagliarija i kluba iz ovdje spomenutoga grada Bordeauxa. Kako je prije njega na terene Made in France otišao Duje Ćaleta-Car. Kako su se mnogi lomili za Antu Rebića, koji ipak ostaje vjeran svom Eintrachtu iz Frankfurta. Ni Nikola Kalinić nije ostao po strani, eto ga u Atleticu Madrid premda u ruskim arenama zbog poznatih razloga nije učvršćivao rejting…

 

Zamislite koliko bi interesenata bilo da su slobodni Dejan Lovren, Danijel Subašić i Andrej Kramarić! Jasno da su stizale ponude i Lovri Kaliniću i Dominiku Livakoviću, logično je da izvrsno kotiraju Josip Pivarić i Tin Jedvaj. Odlasci i dolasci, rastanci, vječita su nogometaška sudbina. Naši internacionalci uistinu su oduševili svijet vrhunskom igrom i viteškim ponašanjem, zato su opći ljubimci i apsolutno traženi profesionalci.

 

 

Vedran Ćorluka oslikao je cijelu mondialsku storiju posebnim bojama. Stilom fantastična stopera i kolosalne osobe. Glasoviti Senator koji u silna 103 nastupa za „kockaste“ niti jednom nije bio ni milimetar ispod etablirane klase ni pripadajućeg dostojanstva. Za Hrvatsku je, dakle, prolijevao i krv, u doslovnom, ne tek prenesenom značenju. Sportsmen koji se predstavljao jedino ljubavlju za sve što ima veze s Croatijom, koji je dirigirao obranom te determinirao središnjicom, ali i desna ruka svakom od petorice ekskluzivnih trenera koji su ga vodili pod nacionalnim znamenjem.

 

Sad je državnom teamu rekao Zbogom, makar se to mora protumačiti kao Doviđenja. Na kraju jedne ere, i na početku nove epohe.  Kakav je bio i kakav jest bolje od svih nadobudnih traktata opisat će detalj s polufinalnog kreševa u Moskvi: kad je u 115. minuti ušao umjesto Mandže da bi pomogao u čuvanju fenomenalnih 2:1, nije napucavao što dalje, u „nepoznato“ ne bi li se potrošila poneka sekunda – ne, kolosalni defenzivac uzeo je loptu pod svoje i driblao Engleze nadomak centra igrališta, defnitivno ih „ubijajući u pojam“.

 

 

 PRENOSIMO www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO /arhiva HNS