EN
HR
Nakon dolaska u Zagreb, zlatni hrvatski kadeti, nakon finalne pobjede 71:70 nad Španjolskom, izašli su pred sedmu silu, a premda su još praktički djeca, baš kao i na terenu, zrelo su se ponašali i pred kamerama i mikrofonima – piše Dražen Brajdić, novinar VL.
Tako je i Roko Prkačin, MVP Eurobasketa, iako još 15-godišnjak, samouvjeren bio i pred novinarima kao i na parketu kada je tražio da se posljednja akcija u finalu, pri rezultatu 70:69 za Španjolsku, igra na njega.
– Rekao sam treneru Karakašu da nacrta taj posljednji napad za mene, a olakotna okolnost bila je što me pod košem preuzeo niži igrač. U napadu prije htio sam spustiti loptu suigraču, no kako se moj čuvar pomaknuo, otvorio mi je prostor za prodor iz kojeg sam refleksno zakucao.
A to zakucavanje bilo je potez dana, najbolja akcija cijelog Eurobasketa, kojim je podsjetio na svoga oca Nikšu Prkačina, nebeskog skakača, prije nego što su ga sasjekle ozljede.
– Ako se mene pita, otac i ja nismo slični igrači, ali mogu reći da smo isti po karakteru.
Nikša Prkačin sigurno se jako ponosi svojim sinom, baš kao i Rokova majka Kate koja je jučer došla u naručju s najmlađim Prkačinom, desetomjesečnim Markom. Zajedno s tatom i Rokom, košarkašku petorku čine još i četverogodišnji Niko i 13-godišnji Lovro (U-14 reprezentativac), a 10-godišnja Ana najveća je navijačica svoje braće.
TIŠMA - KUKOČ IZ DUBRAVE
Iz košarkaške obitelji potječe i Ivan Perasović čiji je stariji brat Vicko igrao do seniorske razine, no njihov tata je još uvijek najpoznatiji Perasović. I Ivana, kao i Roka, stalno uspoređuju s poznatim ocem.
– Pokušavamo to ignorirati i graditi svoju karijeru. Uostalom, otac i ja nemamo sličan stil. On je bolji šuter, a ja sam bolji atlet, a to što je on trener puno mi znači jer uvijek ima neki dobar savjet – kaže momak koji je u Novom Sadu zadivio zakucavanjima iz prodora.
I Roko i Ivan i otprije su na meti skauta, a sada će biti i ponuda za odlazak u inozemstvo. Što mali Peras misli o tome?
– U Splitu mi je odlično, smatram da se uz trenera Karakaša odlično razvijam. Puno mi je pomoglo što sam sa 16 godina igrao za seniore Universitasa, no uz toliko puno treninga i utakmica nije lako redovito pohađati školu, ali još uvijek nekako uspijevam.
Kako pak MVP prvenstva Prkačin gleda na svoj igrački razvoj?
– Sada igram u Ciboni i nastavit ću naporno raditi. Svi klinci sanjaju o NBA ligi pa tako i ja i svi želimo dospjeti do te razine, no ja do toga želim doći preko Europe. Volio bih igrati u nekom euroligašu. Da se mene pita, najradije bih ostao u Hrvatskoj sve dok ne završim školu.
O tome će se, dakako, nešto pitati i njegova oca Nikšu.
– To što je moj otac bio odličan košarkaš dodatni mi je poticaj da pokušam biti bolji od njega. A to što on nikad nije odbio reprezentaciju i meni je dobar primjer da se uvijek odazovem na poziv.
A baš to poručio je i Boris Tišma, onaj do kojeg će možda biti i najteže doći jer od 13. godine igra za Real, a veliki klubovi katkad znaju mudrovati.
– Želim svim suigračima da u razvoju postignu što više i da se vidimo već sljedeće ljeto.
Tišma je bio najbolji strijelac finala (24 koša), a to je momak za kojeg je Rađa rekao da je pravi “killer”. Boris je zapravo dešnjak koji puca lijevom rukom.
– Pokupio sam to, čini se, od djeda, koji nije bio ni ljevak ni dešnjak, a u košarci mi to dobro dođe.
Dobro mu je to došlo i u igri protiv klupskoga kolege Garube.
– Htio sam se dokazati pred Španjolcima, a na kraju mi je bilo žao Garube koji je plakao pa sam ga išao tješiti, no da nije on, plakao bih ja. Tako je to u sportu. Prijatelj mi je, tri godine igramo zajedno.
Tišmi (203 cm) su uzori Harden, Durant i Toni Kukoč pa ga neki zovu Kukoč iz Dubrave.
– Jako je poticajno kada vas stave u istu rečenicu s takvom veličinom. Pokušavam biti kao on, elastičan u driblingu i prodoru, dobar šuter... Uh, moram još puno raditi.
RAĐA HVALI CENTRA BOŠNJAKA
Tako razmišlja i kapetan, mladi cedevitaš Matej Bošnjak (204 cm) kojeg zbog “leđne” igre hvali i velemajstor te tehnike Dino Rađa.
– Današnji centri sve rjeđe imaju “leđnu” tehniku i zato je ja puno vježbam. Sada imam 204 cm, a nadam se da bih mogao dostići oca koji je visok 209 cm, a to bi mi kao centru bilo dovoljno.
Sve njih do zlata je doveo dosad anonimni 37-godišnji izbornik Milan Karakaš oko čijeg je postavljanja bilo prijepora.
– Moglo se takvo što čuti i tijekom priprema i prvenstva, no tada mi je Rađa prišao i rekao da se ništa ne brinem i da radim svoj posao, a da će mi on čuvati leđa. I zato mi je bilo jako drago kada sam na kraju vidio suzu u njegovim očima, više zbog njega nego zbog mene.
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO/arhiva VL
