EN
HR
Dinamo je igrao prvu utakmicu play-offa za Ligu prvaka, a njegov najveći tuzemni suparnik Hajduk bori se s brojnim nedorečenostima, promašajima, limitima – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.
Zašto Bijeli pustim sezonama ne mogu prevladati crnilo, kako i kamo idu te dokle će stići? O temi koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim razgovaramo sa Zdravkom Reićem, novinarskim doajenom koji ih prati već 59 godina.
- Nedavno su mi oduzeli akreditaciju, po četvrti put od premijernog kažnjavanja 1967. Razlog je tekst u kojem navodim da je igračima na Kupresu bilo zabranjeno gledati utakmice Vatrenih s mondiala. Što je istina. Naravno da imam svjedoke, trojicu, ali ih ne imenujem da im ne napakoste…
Reić je neupitna žurnalistička legenda državnih i širih razmjera. U Splitu pak institucija. Desetljećima reporter i komentator Slobodne Dalmacije, radio je za Sportske novosti, radi za Jutarnji list, suradnik je France Footballa i World Soccera, konzultant mnogih talijanskih redakcija i rubrika. Izvještavao je s pet svjetskih i deset europskih prvenstava, s 12 finala Lige prvaka, informirao s 270 s nastupa jugoslavenske i hrvatske reprezentacije. Vodi i vrlo zapaženu tv-emisiju Istinom do gola.
- Aktivan sam eto i dalje, unatoč mirovini. To me drži.
Famozni balun i glasoviti Ajduk drže ga oduvijek. Cijeli život. I stoga što je otac Bruno bio savezni nogometni sudac s prvoligaške B-liste, nogometni čovjek:
- Pod murvu san dolazija ka' dite. A i igrao u „tićima“ Luke Kaliterne.
Veli da je bio desni bek „izvrstan tehnički, užasan trkački“. Bitno je da postoji meritoran čuvar povijesti:
- Na nekom turniru druge momčadi u San Remu bio je s nama i Slaven Zambata. Njegova mati inzistirala je na garsonijeri, koju Hajduk nije mogao dati pa je zato otišao u Dinamo.
Rejo će rado ispaliti trenerovu šalu koja baš nije za ponos:
- Jednom zgodom pojavila su se desetorice, nije bilo desnog bočnog. Moj znanac je predložio „Uzmimo Zdravka!“, na što je barba Luka zaključio: „Nije važno, možemo staviti i metlu!“
Puno bolje od slaganja kombinacija išlo mu je slaganje rečenica. U nekoj prepirci s vršnjacima slučajno ga je zamijetio Davorin Rudolf, tadašnji sportski izvjestitelj Radio Splita i urednik inozemnih priloga u Slobodnoj te pozvao u ugledni dnevnik, godine 1959. Rudolf je međuvremenu postao profesor i doktor pravnih znanosti, ministar pomorstva i vanjskih poslova u Vladi RH, potom veleposlanik u Italiji. Reić se razvio u vedetu i maga osebujna stila, kojeg krasi jasnoća stavova, ustrajnost na obrani činjenica i nesklonost podilaženju.
- Iz kluba su nekoliko puta najavili da će me tužiti, no učinili su to samo jednom jer je Udruga Naš Hajduk htjela dokazati kako je netočno da su članovi dobili instrukcije koga moraju birati u Nadzorni odbor.
Ta Udruga je preuzela glavnu riječ u Poljudu?
- I riječ i sve ostalo. Evo zornog primjera: diči se podatkom da je Hajduku osigurala članarinu 30 do 40 tisuća članova, ali to je novac Udruge koja ga klubu daje kao zajam. Čekajući dokapitalizaciju da bi temeljem tog uloga stekla dionice i s vremenom postala većinski vlasnik. Zar to nije neprirodno: dotična klapa Hajduk kupuje Hajdukovim parama!? O tome se ne priča; svi se boje, svi se prave neupućenima i mudro šute. Svi osim mene, zbog čega sam prozvan neprijateljem koji želi zlo. U Splitu pojedinci svako kritičko slovo forsirano i tendenciozno smatraju izdajstvom, igrajući razne igre. Umjesto da se objektivna primjedba tretira zdravom, dobrodošlom. Ja valjda u ovim godinama i s toliko prakse ipak mogu štošta procijeniti.
Povisuje ton:
- Ma, to s neprijateljstvom je totalna glupost. Nije dvojbeno koliko mi je Hajduk u srcu, ni da sam o njemu napisao neusporedivo više lijepih riječi negoli sam rekao svojoj ženi!
Sad kad je po tko zna koji put Majstoru s mora dogorjelo do nokata ne poseže ni za kakvim trijumfalizmom, uključujući natuknicu „Jesan li van reka', a?“
- Moja iskaznica su moji argumenti.
Neki s distance nisu sasvim upućeni i možda prestrogo rezoniraju da klub vodi ulica…?
- Pritom se očito cilja na 1) Torcidu, koja poput svake navijačke skupine ima sva prava vikati, 2) Udrugu koja ništa ne obećava i ništa ne daje.
Pojašnjava:
- Naravno da je ideja o barem 100 tisuća članova, nalik Realu, Benfici, Barceloni, bila utopija. Predsjednik Real Madrida sam bira board od naprimjer devet aktera, s tim da svaki priskrbi deset milijuna eura. Šef podvuče „Ja ću dovesti Luisa Figa…“ ili „Garantiram da ću angažirati Cristiana Ronalda“, ili „Nema šanse da ne zadržim Luku Modrića!“ Toga u Hajduku nema ni minimalno, u natruhama.
Baca paralelu:
- Koga je mogao dovesti Ivan Kos, navijač Osijeka koji se počeo osjećati Hajdukovcem kad je dobio funkciju. Čime ju je ishodio – direktorskom pozicijom u osječkom komunalnom poduzeću Dimnjačar! On je naprasno smijenio vrsnog trenera Damira Burića da bi inaugurirao Marijana Pušnika, klauna/paradera/komedijaša prema kojem je Miroslav Blažević mala beba!
Splitom je prošao i neuvjerljivi Joan Carrillo. Sad je prezident Jasmin Huljaj odbio ostavke Željka Kopića i Saše Bjelanovića iako su iz četiri ligaške partije na kontu dva tanka boda, a iz Europe se ispalo poslije dva pretkola?
- O Huljaju nitko ne zna skoro ništa, što je indikativno. Razumije li se ili ne razumije u posao? Postavio ga je Naš Hajduk. Kopić je trenirao Lučko, Cibaliju, neslužbeno Zagreb, onda Slaven Belupo. Ovdje je bio stvarno uspješan dok je betonirao zid otraga i oslanjao se na kontre, isticao sam ga i birao za naj-stručnjaka 2017. Čim se opredijelio za sustav 4-3-3 prouzročio je propuh u središnjici.
Nema kadar dostojan Hajduka, bossovi su prodali Antu Ercega, Francka Ohandzu, Josipa Radoševića, Tomu Bašića, kaznili Zorana Nižića, Marka Futacsa…?
- Jesu. Donedavni sportski direktor Mario Branco pohvalio se transfer-inkasom od 24,6 milijuna eura. Ako je budžet deset milijuna, nije li to za dvije i pol godine. A koliko je ušlo u službenu blagajnu…? Ne smiješ pustiti Radoševića ako se kaniš natjecati s Dinamom i Rijekom. Ne smiješ izluditi kapetana Nižića, koji nije ekstra klasa ali je fantastičan klupski igrač. Ukoliko ga ne puštaš van, moraš poduzeti nešto slično onome što je Dinamo poduzeo u vezi s Arijanom Ademijem!
Ovi što permanentno pune svlačionicu uistinu nisu Netko i Nešto?
- Pretežito škart-galerija. Ozlijeđenom penzioneru Hugu Almeidi plaća je bila 20 tisuća eura. A nije se prepoznalo Karla Leticu koji je branio za sedam tisuća kuna mjesečno. Strašno. Premda je Marko Livaja javio da Almeida u AEK-u nije ni na klupi, već na tribini…
Bilo je nagovještaja da će trenera i sportskog direktora naslijediti Igor Tudor i Stipe Pletikosa?
- To bi za klub bilo sjajno, za njih riskantno. Ne vjerujem da bi pristali, založili reputaciju. Što u ovakvim uvjetima i ovakvoj konstelaciji mogu dobiti?
Rejo vadi davnu ilustraciju:
- Šef struke bio je Branko Zebec, ali veliki predsjednik Tito Kirigin imao je alternativu za kakvu nenadanu okolnost, zvala se Tomislav Ivić. Ovaj nema jer je pao s Marsa. Umjesto da pita nogometaške velikane Ivicu Šurjaka, Dražena Mužinića i ostale, pita i sluša Udrugu…
Što sad, slijede dvije utakmice u gostima, u Zaprešiću i Koprivnici?
- Torcida je o blagdanu Velike Gospe razvukla transparent kojim zaziva pomoć Bogorodice. Uzalud, i ona je bespomoćna. Ante Biće Mladinić rabio je odličnu definiciju: „Kriza rezultata DA, kriza rukovođenja Ne, nikada!“ Čak i neki iz Našeg Hajduka konstatiraju da su krivi. Što se tiče plasmana, budućnost je turobna: bit će super dohvati li se sredina ljestvice!
Ljuti ga najava uoči ogleda s novim prvoligašem Goricom, ono „Moramo pobijediti, makar na silu“:
- Znači na mišiće, bilo kako. Što je s nadigravanjem? Bilo je ružno gledati kako domaći nisu u stanju spojiti dva dodavanja, a gosti su neprestano nadirali četiri na tri, tri na dva, sedam puta izlazili u gol-prilici. Da je teren bio igralište a ne oranica, došli bi pred golmana 10-15 puta. Je li to normalno, je li to podnošljivo?
Eventualno su za sve krivi Dinamo i Maminjo po staroj formuli, po novijoj i Davor Šuker?
- Ljute se kad napišem da prvo treba pomesti pred vlastitim pragom.
Nisu htjeli, ni Klub ni Grad, da ih HNS kandidira za domaćinstvo kontinentalnom Superkupu, odbili su značajnu participaciju za sanaciju i dogradnju travnjaka, šuškalo se da se ljudi iz NK Dugopolja nisu usudili kandidirati da ne naljute Poljud?
- Hajduk je morao izabrati svoje predstavnike u organe Saveza i tamo se boriti za sva prava, od korektnog suđenja nadalje. Izabrao je drugi, sasvim pogrešan put – otpor uvrijeđenošću, „suradnju“ buntom i bojkotom, napad ultimatumima. Zar se nadao da će uspjeti, da će upaliti…
PRENOSIMO www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO Robert Matić/HNK Hajduk
