ZLATKO DALIĆ: U ožujku 2019. moram imati 22 igrača i 3 golmana za EP 2020.

Detalji: Objavljeno: 06. Listopad 2018.

Puna kongresna dvorana Hotela Ambasador u Opatiji svjedočila o zanimanju za najpopularniji sport na međunarodnoj konferenciji za izvedbu i analizu, koja se odlično uklopila u Dan hrvatskog nogometa. Ili on u nju. Naravno da je nastup „srebrnog“ izbornika bio pod osobitim povećalom – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.

Uzvanike je najprije pozdravio Tomislav Krstičević, dekan zagrebačkog Kineziološkog fakulteta, važan partner HNS-a uime kojeg se organizacijskog posla najviše latio tehnički direktor Sreten Ćuk. Podrazumijeva se – on bi rekao: predmnijeva – da se skupu obratio i Zorislav Srebrić, viši savjetnik predsjednika Davora Šukera, nižući ključne podatke od 1880. kad se prva lopta zakotrljala Hrvatskom, ubrzo nastajali klubovi, kad je Savez četrdesetih primljen u Fifu pa devedesetih to članstvo obnovio, spomenuo je doajen svih veterana kako je Hrvatska debitirala na velikom natjecanju, EP-u, 1996. u Engleskoj, a na SP-u u Francuskoj 1998. osvojila sjajnu broncu, kojoj je ljetos na mondialu u Rusiji dodano još sjajnije srebro.

Naravno da Kuća nogometa vodi najveću i najuspješniju sportsku uniju naše države, koja broji 1.444 kluba i 124.531 registriranog igrača!

Pozdrave i lijepe želje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, dojmljive navijačice Vatrenih, isporučio je posebni izaslanik Tomislav Madžar.

Potom je moderator Ivica Blažičko otvorio tzv. okrugli stol s izbornicima A-reprezentacija Hrvatske i Slovenije Zlatkom Dalićem i Tomažem Kavčičem te šefovima selekcija U-21 Nenadom Gračanom i Primožom Glihom. Mora li se napomenuti da je svako Zlatkovo slovo saslušano maksimalnom pozornošću. A bilo ih je u obilju, stoga ne gubimo vrijeme…

- Prošla su dva mjeseca od nezaboravnog moskovskog finala. Emocije se nisu slegle, dapače, i dalje su svježe. Jest da nas je malo ošamutila Španjolska (poraz 0:6 u Elcheu u premijernoj partiji Lige nacija, napomena autora koja zapravo nije potrebna), ali najveći i najljepši trenuci naših karijera nikad neće biti zaboravljeni – podvukao je Dalić.

Što je drugo mjesto na SP-u promijenilo u njegovom životu?

- Ono je, ponajprije, ogromno priznanje i čast, svakako i obveza. Moj cilj se ne mijenja: biti kao i prije, a raditi još bolje!

Najznačajnije stavke postupaka i problema priprema u trajanju od mjesec i pol?

- Presudno je bilo dobro selekcioniranje. Proljetni razgovori s nogometašima i bivšim izbornicima. Stav da se pozovu samo oni koji će doista ići u Rusiju, tako da se izbjegne nervoza budući da bi četvorica-petorica koja otpadnu četiri-pet dana prije puta bila neraspoložena i nezadovoljna, da bi grmjeli i njihovi menadžeri i svi mediji. Bio je to prvi pogodak!

Plan treninga osmišljen je, veli, uobičajeno, globalno, išlo se korak po korak:

- Teško je sve složiti, sve uglazbiti. No htjeli smo kompaktnost i grupu, zajedništvo. Bio sam svjestan da te prominentne internacionalce ne mogu učiti nogometu – mogu inzistirati na koheziji. Analizirao se svaki segment. Unatoč tome jedan nam je stvorio poteškoće, s obzirom na to da prethodno nije uočen. Naime, Danci su nam zatresli mrežu u prvim minutama osmine finala, zato što nismo znali da će njihov novi igrač tako daleko baciti loptu iz „auta“, taj nam je detalj promakao...

Pohvalio je udio kondicijskog trenera Luke Milanovića, ponovo se dotaknuo čak tri produžetka dvaput po 15 minuta, 90 ukupno, što je jedna cijela utakmica:

- Vrlo, vrlo naporno. No fascinantno je da smo poslije svakog od njih bili još bolji, jači, spremniji, odlučniji. Istina je da sam uoči nastavaka s Englezima u polufinalu pitao „Dečki, ako netko ne može neka slobodno kaže, znam da je umor golem…“ Nije odustajao nitko! Čim te nosi rezultat, štošta zaboraviš. I kad ne bi baš mogli, poticali su jedan drugoga. Poslije smo im omogućavali specifičnu regeneraciju, onakvu na kakvu su navikli u klubovima; čemu ustrajati na nekakvoj jednoobraznosti, nužna je fleksibilnost.

Kako je bez Vedrana Ćorluke, Marija Mandžukića i Danijela Subašića?

- Ispriječile su se dvije mete: natjecateljska i stvaralačka. Nemojmo zaboraviti da je nakon svjetske bronce '98. Propušteno sudjelovanje na Euru '00. Da je poslije drugoga kruga na Euru '08 promašeno SP '10. Treba naći nove reprezentativce. Meni je žao što su se ti momci oprostili, ali nema alternative: neovisno o tome što nam se dogodilo u Španjolskoj, a dogodilo se zaista loše, to me nije poremetilo ni za milimetar: u ožujku 2019. godine moram imati dvadesetidvojicu igrača i trojicu golmana za EP 2020.!

Suradnja sa šefom postave U-21 Gračanom?

- Izvrsna, savršena. I Duje Ćaleta-Car, i Nikola Vlašić, i Josip Brekalo, i Borna Sosa bit će 12. listopada na raspolaganju njemu u Puli, a ne meni na Rujevici. Zato što su potrebniji protiv Grčke u odlučujućem susretu za EP, nego protiv Engleske u LN. Ja sam pet godina (od 2005. do 2010.) bio asistent Draženu Ladiću u mladoj postavi, iz koje su sada desetorica s nama u A. Bitna je bezbolna smjena generacija.

Pritisak novinara?

- Dobrodošao, uopće me ne dira. Vidim da se komplimentira Vlašiću, koji je izvanredan, ali među Vatrene se teško upada i isto tako ispada, nisu dovoljne dvije kvalitetne utakmice i jedan pogodak. Bio je kod mene lani za play-off s Grčkom jer je igrao za Everton, u međuvremenu nije igrao pa sam ga preskočio. Divno je što se razmahao u CSKA-u, razumije se da će dobiti šansu u glavnoj garnituri. S početnicima je drugačije negoli sa standardnima: ako popuste Domagoj Vida ili Šime Vrsaljko, neće odmah ispasti iz kombinacije…

Pričao je da je zasad nemoguće u cijelosti odmijeniti Mandžukića, „senzacionalnog napadača-strijelca koji je apsolutno bio i prva brana protivničkim pokušajima, inicijator bloka - onako mobilan, agresivan, neslomljiv“. Je li alternacija barem na vidiku?

- Zašto ne Ante Rebić? Zatim i Andrej Kramarić. Iskušavat ćemo ponovo i Marka Livaju i Ivana Santinija. Tu je i Nikola Kalinić – on je na potezu, ne izbornik, ne ja, ne Dalić!

Osvrnuo se i na lijevog bočnog?

- Ivan Strinić omalovažavan je i osuđen zbog jednog propusta koji je indirektno prouzročio gol na EP-u u Francuskoj, a sad u Rusiji bio je sasvim korektan, i on i Josip Pivarić. Lako je biti negativan, destruktivan. Nadam se da će se uskoro vratiti. Računam i na Strinića i na Pivarića, na Bornu Barišića i Bornu Sosu.

Protivi se pravu nastupa osmorice inozemaca u prvoligaškoj momčadi, predlaže ograničenje:

- U finalu kupa Dinamo - Hajduk u Vinkovcima participirala su šestorica Hrvata i četrnaestorica stranaca od 20 aktera u polju! U novom članu HT Prve lige, Gorici, redovito ih se nabroji sedam-osam. Poštujem legitimno pravo klubova, temeljeno na propisu, trenerima je mač nad glavom. Paralelno pak brinem za razvoj hrvatskog nogometa. I ja sam bio vani, osam sezona, ali… Loše je i što naši odlaze već u kadetskom uzrastu; ovdje skupe poluvrijeme-dva, jednu realizaciju ili dvije asistencije i nestrpljivo hrle u nepoznato i gube se, uspiju rijetki. Umjesto da se ugledaju na Luku Modrića, koji se prije Dinama kalio u Zrinjskom iz Mostara i Interu iz Zaprešića, onda s 23 godine krenuo za London, za Tottenham. I eto što je danas: najbolji nogometaš kugle zemaljske!

Zapaženim tumačenjima i zaključcima neupitnoj vrijednosti summita umnogome su pridonosili i Gračan, Kavčič, Gliha. O tome drugom zgodom.