IVAN MEŠTROVIĆ Osijek naš najbolji klub, a Šuker najpoznatiji Hrvat na svijetu

Smije se ustvrditi da je posrijedi ekskluzivni predsjednik jednog ligaša – sposoban, poduzetan, uspješan. Čovjek čiji život protječe između Hrvatske i Mađarske, Italije i Emirata, Osječanin sa stalnim boravištem u Dubaiju – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.

 

 

Ima neka tajna veza s onom „dugo je pripremano naše poznanstvo“, naime dugo smo tražili mogućnost za ovaj razgovor. Jer Ivan Meštrović (39) tjednima je bio u inozemstvu, zauzet silnim obvezama. Ali vrlo kooperativan, susretljiv. Napokon smo se čuli ove nedjelje, nakon pobjede prvotimaca u Zaprešiću (3:0) i drugotimaca kod kuće protiv Hajduka II (3:0). U prologu bocnuli „Da Lokomotiva nije projurila Goricom, bili biste odmah do Dinama….?“

 

- Prvenstvo traje do 25. svibnja 2019. Ljestvica je tu da se mijenja, iz kola u kolo. Inače natjecanje ne bi bilo zanimljivo. Vjerujem da će biti, do posljednjih 90 minuta!

 

NAŠE VRIJEME TEK DOLAZI

 

- Štoviše, ona je objektivan imperativ. Težimo biti što bolji, iz sezone u sezone kvalitetniji. Rastemo u svim segmentima i mislim da smo najbolji u Hrvatskoj gledajući sveukupno djelovanje.

 

- Ambicije su usmjerene a) međunarodnom kupu, b) naslovu prvaka. Ono između, odnosno ispod, zaista nas ne interesira. Hoćemo najviše, svjesni realnih uvjeta. Možda smo trenutačno inferiorniji zbog nedavne prošlosti kad je status člana Prve HNL spašavan u foto-finišu. Ali naše vrijeme definitivno dolazi.

 

- Povijesni uspjeh je činjenica da smo klub koji je trebao biti izbrisan s nogometne karte svijeta, dakle ne samo Hrvatske i Slavonije, toliko unaprijedili i podigli da gradimo najmoderniji kamp u jugoistočnoj Europi.

 

KAMP ĆE BITI GOTOV NA VRIJEME

- Tako da će sve biti gotovo po planu, u što sam apsolutno siguran, stoga se projekt i zove Pampas 2020. Obavljeno je 15 posto glede stadiona s 12.850 mjesta i kampa sa sedam igrališta od čega dva s hibridnom travom. Stvaramo u Osijeku, što je naša najveća pobjeda, veća od bilo kojeg nogometnog trofeja, koji dođe i ode, a ovakvi kapitalni objekti ostaju za desetljeća, pa i za kompletno stoljeće. Sadržaji koji podrazumijeva sve – od tribina i svih tih terena do svlačionica, dvorana, medicinskog trakta, fitness-prostora, ureda, restorana, soba u rangu hotelskih.

- Od 35 do 50 milijuna eura. Sve je izvjesniji taj potonji iznos.

 

- Onako, amaterski, rekreativno. Temeljitije sam se bavio atletikom.

 

- Desetoboj i skok uvis.

 

- Prava.

 

- Turizmom, uslužnim djelatnostima te investicijama u sport.

 

- Proljetos smo potpuno obnovili travnjak da bi bio poput tepiha za zadnju provjeru Vatrenih prije odlaska u Rusiju, sa Senegalom 2:1. Tu će igrati naša B-momčad. NK Osijek je jedan od rijetkih na Starom kontinentu koji će imati dvije arene kapaciteta većeg od 10 tisuća sjedala.

 

ZAGOVARA GRADNJU NACIONALNOG STADIONA

 

- Budući da sam Hrvat iz dijaspore sa stažom dužim od desetljeća nastojim pomoći iskustvom. Da, ja sam zagovornik Nacionalnog stadiona. Unatoč tome što je ta inicijativa već kao ideja jako kompleksna. Tvrdim da bi cijena od oko 50 milijuna eura bila kap u moru troškova koje Hrvatska podmiruje, osnovanih ili osnovanih, a to Vlada može realizirati pokretom pera! Uostalom, ne bi dotični stadion bio u naslijeđu HNS-a; nacija nije on, nacija smo svi mi.

 

- Ta kapitalna građevina bila bi u funkciji općeg dobra, zato je nužna. Prilog homogenosti našeg naroda. Ne zaboravimo da Hrvatsku nakon Domovinskog rata najmeritornije te najuzornije promiču sport i glazba; sport puno više što rado priznajem iako sam i sam glazbenik. Tvrdim da je teza o nacionalnom stadionu kao točki prijepora sasvim deplasirana, a potiču je interesne skupine i(li) pojedinci za pridobivanje određenih poena. Priča o udaru na porezne obveznike totalna je floskula! Predlažem da Nacionalni stadion bude i svojevrsni spomenik raseljenoj Hrvatskoj, nalik mjestu boli i sjećanja kakvo je u američkom Arlingtonu. Stvar je dogovora i sporazuma hoće li i koliko uložiti Savez, platežno najspremniji inozemni poduzetnici ili 20 najvećih hrvatskih firmi.

 

- Najlogičnije odredište jest glavni grad s bližom okolicom. Radi internacionalne zračne luke i koncentracije stanovništva. Usput, sasvim su netočne informacije da sam ja ili bilo tko iz moga kruga definirali destinaciju. To je u kompetenciji investitora. Evo primjera: jasno je da smo, naprimjer, mi izabrali Pampas, zar bi bilo normalno da se umiješa onaj koji nema baš nikakve veze s NK Osijekom!?

 

GLAZBENIK, KOLEKCIONAR ...

 

- Završio sam muzičku školu. Inače sam kolekcionar gitara, sve manje, na žalost.

 

- Supruga Katarina i sinčić Leo.

- Zasad je premali, ali sudeći po sklonosti i dinamičnosti čini mi se da ga neće zadovoljiti tek nogomet.

 

- Osim njemu, neizostavno moram zahvaliti i Viktoru Orbanu, mađarskom premijeru bez čijeg osobnog utjecaja ne bi bilo svih tih investicija. Mađari su stvarno sponzor za uzor. Analogno tome što grade naš stadion bilo bi da Talijani grade Istrin, Nijemci Lokomotivin a Francuzi Hajdukov!

 

- Teško je ustanoviti jer se ona neprestano isprepliće s infrastrukturom. Nekoliko milijuna eura već je potrošeno za Pampas. Za sportski pogon dovoljno je 8 milijuna eura.

 

PRVA LIGA SVE BOLJA

- Doima mi se sve boljom. Klubovi su organiziraniji, sređeniji, uredniji. No očituje se zorna razlika između tzv. velike četvorke i ostale šestorke. Tako je i drugdje, zamijećeno širom Europe. Drago mi je što su nazočni privatizacijski vjetrovi, šteta što nisu jači, brojniji. Nadam se učestalom napretku zbog filantropskih i emotivnih pobuda, navijam za dugoročni razvoj na osnovi zdrave vizije. Može se skupiti deset mecena, ne iz kategorije ovog našeg koji je bilijuner. S naznakom da nije u novcu sve, na sreću ili na nesreću, štošta ovisi o entuzijazmu i fanatizmu. Meni je, recimo, predivno kad vidim i shvatim da su zaposlenici NK Osijeka zadovoljniji od svih koje znam, uživaju u aktivnosti kojoj se predaju bez ostatka, što je fenomenalno.

 

- Žao mi je što nema neposrednije fizičke posjećenosti, isključujući Hajduka i hajdukovce, masovnošću fascinantne. Često o tome pričam s kolegom i frendom Damirom Miškovićem, pa ni Rijeka nije predlani praćena maksimalno neovisno o pokalima prvenstva i kupa. Smatram da svemu tome pridonosi i umrtvljenost države, nekakva generalna inertnost. Zato se radije ostaje kod kuće, u ugodom naslonjaču s čašom hladna piva, negoli na nenatkrivenoj tribini. Iz tople sobe sinkrono pratiš i utakmice Liga petice. Jesam li u pravu mi Osječani testirat ćemo i saznati uskoro, čim uselimo na Pampas!

 

- Na ogledu Druge francuske lige 26 tisuća. Na bundesligaškom megasrazu Hertha - Bayern 72 tisuće… Nismo mi ni u sličnoj sferi. Lako u Berlinu dođe takvo mnoštvo, kad ih je u metropoli četiri milijuna, koliko u cijeloj Hrvatskoj!

 

VLASNIK KLUBA U ITALIJI

- Stepenicu niže. Oduzeli nam dio bodova zbog malverzacija prijašnje uprave. Kod Talijana je nered na kvadrat, posvemašnji kaos: godinama nisu izabrali predsjednika nacionalne unije, do početka prvenstva ne zna se broj klubova u drugoj i trećim ligama niti itko ima pojma koji će to biti. Mi Hrvati robujemo ili 1) kompleksu ili 2) grijehu ili 3) križu pa prigovaramo i, štoviše, pljujemo po svemu svojemu, veličajući tuđe. A nipošto nije tako, naprotiv, HNS je u špici uspješnosti što dokazuje i srebro iz Rusije.

 

- Vrlo cijenim Davora, jednog na najbliskijih prijatelja. Cijenim na dva načina. Prvi determiniraju ljudske kvalitete koje savršeno poznajem i duboko uvažavam, drugi se odnosi na karijeru genijalnog strijelca, Zlatne kopačke sa SP-a u Francuskoj. Iako su prošla dva desetljeća, njegov sjaj ne blijedi. Šukerman je bez konkurencije najpoznatiji i najpoštovaniji Hrvat u svijetu, i spomen njegova imena otvara sva vrata, ni približno ga ne prati niti jedan političar, niti jedan sportaš. Budimo sretni, presretni. To priznavanje i prepoznavanje Davora Šukera sve nas čini njegovim dužnicima.

- Ničim specijalnim. Samo i jedino objektivnim tretiranjem. Pa čovjek je glas Hrvatske planetom pronio više nego svi mi zajedno!

 

OSIJEK TO ZASLUŽUJE

 

- Ne znam postoji li sudionik Lige prvaka i Europske lige za kojeg diše 20 posto sugrađanina. Za Osijek da, dokaz je 20.000 članova u gradu sa 100.000 žitelja. To je to, podloga tvrdnji da smo najbolji klub u ovoj zemlji. Kolektiv za čiju infrastrukturu stranci ubrizgavaju 50 milijuna eura – nije li to čudo, nije li to san?

 

- Što odgovoriti? To je kao da za Božić idete sirotinji podijeliti darove pa očekujete povrat. Već je vraćeno odzivom mladih treninzima, i onih kojima nogomet nije bio ni u peti, koji su umjesto loptom tehnicirali mobitelom, tabletom, laptopom i drugim alatima virtualnog svijeta. Sad su na livadi, rastu i natječu se s vršnjacima. Žive zdravo. Nepokoreni i napaćeni Grad Osijek zaslužuje takvu mladež, ne onu koja se lako prepusti izazovima ulice. Budućnost je osigurana.

 

- Ne bih kazao tako, ni govora. Kazao bih da je Hajduk najveći sportski brand Hrvatske i posjeduje sve preduvjete za uzlet na stare pozicije. Statutom je postavljen malo avanturistički, što ne znači da to ne valja – znači da je u novoj shemi na kakvu nitko nije navikao, a to u startu ne sugerira pogrešku. Valjalo bi razlikovati promašenost od nepoznatosti.

 

OSIJEK IDE NA SVE

 

- Na rasplet utječe masa elemenata, od demokracije, ne tako davnog socijalizma, nedefiniranog vlasništva, kapitalizma, nesavršenog društva tranzicijske zemlje. Hajduk je sam sebi namijenio ulogu pokusnog kunića. Kad se sve zbroji i oduzme, bojim se da je taj model ipak osuđen na neuspjeh, slijedom globalnih okolonosti a ne internih slabosti.

 

- Trudimo se da mu to onemogućimo. Svjesni komparativnih prednosti: Dinamo ima put, utabani kolosijek, šine na čvrstim pragovima. I vozi skoro bezbrižno. Mi smo katkad uvjerljiviji, ali naša trasa još je krivudava, pruga kvrgava. Dovoljno je napomenuti da je njegov budžet veći nego praktički svi ostali!

- Kolokvijalno ga zovemo „Ferguson“. Dakako, po Alexu Fergusonu. Ne mijenjamo poslije dva remija ili jednog poraza, čuvamo unutrašnju koheziju i vjeru. Tko garantira da bi i Jose Mourinho tri boda uzeo svaki put? Izbjegavat ćemo eksperimente, makar to od Zorana Zekića stvorilo novog Guya Rouxa, koji je na klupi Auxerrea proveo gotovo pola vijeka. A zašto i ne bi?

 

 PRENOSIMO www.prvahnl.hr PIŠE Branko Stipković FOTO/arhiva HNS