Hrvatski zbor sportskih novinara

Detalji: Objavljeno: 17. Listopad 2018.

Nije bilo dvojbe hoće li se Hrvatska U-21 plasirati na završnicu Eura koje će 12 reprezentacija od 16. do 30. lipnja 2019. okupiti u Italiji i San Marinu; gostovanje upravo kod San Marina slabašan je izazov i tri boda se podrazumijevaju – premda nisu osvojena unaprijed što je šef momčadi Nenad Gračan predobro znao. Prije 11 mjeseci u Velikoj Gorici pobijedili smo 5:0 – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.

Posljednjih 90 kvalifikacijskih minuta rasplelo se onako kako se je i moralo, s dužnim poštovanjem suparnika jer svaki drukčiji gard ne bi bio u skladu ni sa sportskom kulturom ni s minimalnom odgovornošću, nestrpljivo ćemo čekati ždrijeb EP-skupina 23. studenoga u Bologni. Zasad je sigurno da će sudjelovati Španjolska, Engleska, Njemačka, Srbija i Francuska, svakako i Hrvatska, pa Danska i Rumunjska koje ugošćuju Farske Otoke odnosno Lihtenštajn. Jedino je neizvjesno što će u međusobnom dvoboju učiniti vodeća Belgija kod Švedske, gosti stižu s +3 i 1:1 iz prvog sraza. Nije upitna Italija kao domaćin. U play-offu četiri najuspješnije drugoplasirane selekcije od 12. do 20. studenoga bit će Grčka, Belgija/Švedska te dva od tri najvjerojatnija konkurenta, Poljska, Rusija ili Portugal.

„Doktor“ Gračan doista zaslužuje kontinentalnu promociju. Ukupno treću hrvatsku nakon 2000. u Slovačkoj (izbornik Ivo Šušak) i 2004. Njemačkoj (izbornik Martin Novoselac) te vlastitu u trećem pokušaju. Naime, za summit u Češkoj 2015. doigravanjem su generaciju Šime Vrsaljka, Filipa Bradarića, Marcela Brozovića, Ante Rebića… zaustavili Englezi predvođeni Harryjem Kaneom i Ericom Dierom, dvije sezone potom odlazak u Poljsku prokockan je nekompletnošću koju su iskoristili Španjolci i Šveđani tako da san nisu dosanjali Dominik Livaković, Mateo Kovačić, Mario Pašalić, Marko Pjaca i prijatelji.

Nećemo reći sad ili nikad, nego sad!

U devet izlučnih utakmica ovog ciklusa nastupili su Josip Posavec, Fran Karačić, Borna Sosa, Duje Ćaleta-Car, Filip Benković, Lorenco Šimić, Marin Pongračić, Filip Uremović, Ivan Šunjić, Petar Bočkaj, Ante Ćorić, Nikola Vlašić, Alen Halilović, Toma Bašić, Andrija Balić, Nikola Moro, Lovro Majer, Luka Ivanušec, Ivan Fiolić, Robert Mudražija, Josip Brekalo, Marin Jakoliš i Matko Babić. Desetorica su ostala u zapisniku: Karlo Letica, Adrian Šemper, Dinko Horkaš, Ivo Grbić, Nikola Katić, Petar Bosančić, Petar Mamić, Ante Roguljić, Bojan Knežević i Tomislav Turčin. U odnosu na ne tako davne prethodnike kad je igralištem prošlo i po 45 kandidata, Gračanova 23 svjedoče o izbalansiranosti lišenoj lutanja, o povjerenju naspram onih koji ga i zaslužuju. Jasno da svaki naraštaj nije isti, smjenjuju se dobra, vrlo dobra i odlična godišta; aktualnom pripada taj potonji atribut… Ni takmaci nisu uvijek jednakog kapaciteta. Napokon se sve poklopilo.

Zna se što slijedi na finalnom turniru: iz tri skupine s po četiri sudionika u polufinale idu prvaci plus najbolji drugi. Jesmo li dovoljno moćni za tako značajan doskok i let do Olimpijskih igara 2020. u Tokiju? Kad smo tamo bili 1997. na Kirin kupu s Ćirom Blaževićem i kombiniranom državnom postavom Japanci su rado informirali o popularnosti arije „U boj, u boj“ skladatelja Ivana pl. Zajca i tekstopisca Franje Markovića, pa nam nadasve ponosno predočavali snimku svoga orkestra i zbora kome baš nije bilo jednostavno na našem jeziku otpjevati „I već u grob sveti trup sklada tvoj, al neće, za te sin svak u boj se kreće, dome naš ti vijekom stoj… Za domovinu mrijeti kolika slast, prot dušmaninu – mora on, mora past!“

Uzdamo se u Doktorov ansambl. A što se tiče olimpijskih okolnosti, njemu nisu nepoznate: bio je 1984. u Los Angelesu, važna poluga sastava koji je osvojio brončanu medalju matirajući Franca Baresija i Talijane 2:1, zlato je pripalo Francuzima Guya Lacombea, srebro Brazilcima Carlosa Caetana Dunge. Prethodno su u skupini dobiveni Kamerunci 2:1, Kanađani 1:0, Iračani 4:2, u sljedećem kolu Nijemci Andreasa Brehmea 5:2 (Gračan zabio iz penala pred 58.439 gledatelja na stadionu Rose Bowl u Pasadeni), onda se u polufinalu zapelo na Tricolorima, 2:4 produžecima, poslije 2:2. Najbolji strijelci natjecanja bili su Štef Deverić i Boro Cvetković s Danielom Xuerebom iz Francuske. YU-dres od članova HR-klubova nosili su i Ivan Pudar, Tomislav Ivković, Branko Miljuš.

Prema tome, bilo nas je svuda, i pod geslom „Brže, više, jače!“, zašto nas ne bi bilo opet!