MORON

Ako vam se da listati rječnicima, saznat ćete da riječ „moron“ dolazi iz grčkog jezika. Dugo se koristila u psihologiji i psihijatriji, isključivo u znanstvene svrhe, a sad je sve češće u javnoj upotrebi kao uvreda za budalu ili recimo za trenera koji ne dođe na Kongres hrvatskih trenera, a zna da tamo na panel diskusiji sudjeluju šestorica najboljih hrvatskih trenera u ovom trenutku - piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Dodao bih 6 od 12 ili 15. Svi nisu mogli stati. E, onda taj moron, neki trener u nekom klubu negdje u Hrvatskoj, uopće ne dođe. Ne da mu se. Bolje doma planirati kako uništiti nekog mladog sportaša dajući mu vježbe koje se nipošto ne smiju davati juniorima, nego slušati Zlatka Dalića kako je dogovarao strategije s Modrićem ili Bralića koji mora znati popravljati vanbrodski motor da bi bio uspješan trener, ili zašto Edo Fantela jednostavno mora imati europsku vozačku dozvolu za vožnju tegljača…. To treneru moronu uopće ne treba. Ne treba mu ni 6 predavanja o specifičnostima borilačkih, individualnih i momčadskih sportova, niti lekcija braće Sinković o motivaciji. Iskreno, meni je cijeli kongres bio odličan. Uostalom, zato i jesmo držali naše kamere tamo, snimali i pripremamo neke dijelove emitirati, a spomenuti smo panel čak prenosili uživo uz za nas veliku gledanost. Dakle obične ljude je doma zanimala priča kako je Ivica Tucak posložio ekipu čak istjeravši Sandra Sukna iz reprezentacije, a nekog običnog trenera to ne zanima?

 

Da, razočaran sam s tim detaljem, da u publici nije bilo potrage za stolcem viška, kao i s time da su samo 3 medija osjetila potrebu zabilježiti događaj ozbiljno. Pa onda stvarno nismo zaslužili imati ovakve sportaše i u osnovi ovakav sport kakvoga imamo. A sport nam je odličan! Naime, ako trenera ne zanima trenerski kongres, a medije ne zanima kako su treneri naših junaka ostvarili to sve, onda me uopće ne čudi naglašena jadikovka te šestorke, a potom i trojice sveučilišnih profesora s KIF-a dan poslije, da su treneri u Hrvatskoj maksimalno podcijenjeni. Dok sportaš ima danas kakvu takvu sigurnost kroz sustav, makar i tek nakon 45. godine, trener to nema.

 

Nije iznenađenje onda što se stanoviti multifunkcionalni novinar baš u subotu kroz jedan od silnih portala na kojima surađuje obrušio na tzv. „sportske mirovine“, ne razumijevajući u osnovi uopće što sport jest i kako se sportski sustav u Hrvatskoj (ne) provodi. No, baš zbog njega i takvih kojima je važnije napasti, pa makar uopće ne razumio temu, treba podržati hrvatske trenere da im se pruži neki oblik zaštite kroz isti sustav kao i sportašima. Jasno, riječ bi bila o trenerima koji su stvorili ili do europske, svjetske ili olimpijske medalje dovukli nekog hrvatskog sportaša. Ukupno, zajedno sa svim sportašima koji su u sustavu tzv. „sportskih penzija“ taj broj je zapravo malen, a takav ukupni godišnji iznos je daleko manji od pogreške u državnom proračunu, pa je suludo uopće to dizati na razinu koju silom izvikuju ljudi koji jedino čeznu za djelićem one slave i poštovanja koje imaju hrvatski sportaši, koji nas godinama, iz dana u dan drže u visokoj dozi napetosti, ali i veselja.

 

A prošli me tjedan baš držao u visokoj napetosti. Prvo su tenisači sjeli na svjetski tron, pa su podijeljene nagrade Franjo Bučar, pa taj spomenuti panel, a uz to je i SPTV ostvario odlične rezultate gledanosti. Super tjedan. Osim što sam sretan jer je čak dvoje pravih novinara, kojima ne treba objašnjavati sve što sam ovdje napisao dobilo „Bučara“ (moja učiteljica Milka Babović i veliki sportski znalac Neven Bertičević), među ostalima su oni kojima smo se u proteklom periodu s razlogom naklonili i ovom nagradom samo potvrdili njihovu sportsku i ljudsku veličinu. Uključujući i trenere…

 

PRENOSIMO SPTV www.sptv.hr PeJURAtivno PIŠE Jura Ozmec