EN
HR
Najsportskiji grad na svitu, u kojem sport nažalost umire nadzvučnom brzinom, a o tome nitko ne vodi brigu (!!??) ovih je dana dao i novoga čelnika Hrvatskog dizačkog saveza. To je bivši Bugarin i osvajač 2 olimpijske kolajne za Hrvatsku, Nikolaj Pešalov. Doista ne znam kakvi su sada odnosi u dizačkom sportu, ali sjećam se da su jedno vrijeme Pešalova na silu gurali iz dizanja utega. Ako je Pešalov doista bio sustavno guran van iz dizačkoga sporta, onda je moguće stanje takvo da će se sad, kad je predsjednik Saveza, početi osvećivati onima koji su ga gurali van. Ako. Ponavljam, cijela mi je priča pomalo nejasna, pa bolje da ne idem u neke raščlambe kako bi se „rat“ u vrhu Saveza mogao odraziti na njegov rad, a najvažnije – na sportaše. U godinama u kojima WADA, Svjetska antidopinška agencija i MOO, Međunarodni olimpijski odbor drže na oku baš dizače utega zbog iznimno velikog broja pozitivnih dopinških nalaza, tom sportu treba jedinstvo da bi preživio. Olimpijske igre traže prostora za neke nove sportove, pa jedva čekaju da se neki od postojećih sportova „posklizne“ i izleti s popisa, kao što se to skoro dogodilo hrvanju, ali su preživjeli. Dodatni „rat na mojem otoku“ hrvatsko bi dizanje zauvijek moglo izbaciti iz svih sportskih struktura, pa preporučam pamet u glavu. Druga je stvar je li Pešalov uopće spreman podnijeti predsjedničke obaveze, koje u spomenutom ozračju nipošto neće biti tek puko protokolarne. Trebat će mu jako puno samosvladavanja, ali i veza na važnim pozicijama ne bi li sport uz sve ove pritiske na dizanje utega u cjelini opstao.
