FOTOGRAFIJA GODINE Četvrta na svijetu, prva u Hrvatskoj

Detalji: Objavljeno: 25. Veljača 2019.

U Antwerpenu je nedavno Šime Vrsaljko (27) podvrgnut operaciji lijevog koljena. Rekonstrukcije stražnjeg ligamenta i čišćenja hrskavice prihvatio se ne samo najcjenjeniji belgijski već i interkontinentalni ekspert dr. Koen Lagae. Sve je uspjelo i super omiljeni član Srebrnih prionuo je regeneraciji koja će trajati najmanje osam, a najviše 10 mjeseci – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.

Izbora nije bilo, eventualno drukčije rješenje samo bi produbilo problem i produžilo stanku. Podrazumijeva se da je toga dana u toj bolnici bio i liječnik Atletico Madrida, i to ne uobičajeni momčadski skrbnik dr. Gorka de Abajo, nego šef medicinskog odjela dr. Jose Maria Villalon. Naravno da je Šimi posebno drago što će se prvih pedesetak dana rehabilitirati u rodnom Zadru, okružen pažnjom rodbine predvođene suprugom Mateom i sinčićem Brunom. Kojemu će zasigurno demonstrirati ležanje na hrvatskoj zastavi, onako kako je to činio u Moskvi 7. srpnja 2018. nakon polufinala s Englezima 2:1 koje je uključivalo dramatične produžetke na glasovitoj areni Lužniki pred 78.011 gledatelja.

Sekvencu za vječnost svojom je kamerom zabilježio službeni fotograf HNS-a Drago Sopta (48), negdašnji zaposlenik Jutarnjeg lista i agencije Cropix, sudionik svih velikih natjecanjima na kojima je sudjelovala A-Hrvatska po čemu je apsolutni rekorder među hrvatskim reporterima i fotoreporterima, također i dvostruki „olimpijac“, iz Pekinga i Londona.

Koji danas kaže:

- Postoje trenuci kada znate „To je to!“ Iste sekunde shvatio sam da je riječ o fotki prvenstva, neovisno o tome što je slijedila finalna utakmica. Taj spokojni Vrsaljkov osmijeh dok sniva na našoj trobojnici ne pokazuje samo veliku ljubav prema domovini i radost zbog fenomenalne pobjede, ta fotografija zapravo govori o ostvarenju višedesetljetnog sna kojega nikad ne želimo prekinuti.

Bilo je logično da se dotično remek-djelo kandidira za nagradu International Sports Press Associationa (AIPS). Koji je 10. prosinca odabrao pet uradaka u konkurenciji čak 1.273 prijedloga iz 119 država, među njima i Soptina Vrsaljka. Na svečanosti u Lausannei 21. siječnja, kojoj je nazočio i predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Thomas Bach, proglašen je pobjednik, Vincent Riemersma (Nizozemska) za zaista umjetnički foto klizačke utrke. Drugi je Aleksej Filipov (Rusija) za efektnu no ne i senzacionalnu ilustraciju skijaša, treći Norbert Schmidt (Njemačka) za često prikazivane ragbijaše u blatu. Dragin je Šime na barjaku zauzeo poziciju br. 4 premda se ne osjećamo nimalo navijački kad zaključujemo da mu je mjesto bilo dvije stepenice više. Ali sjajno je i ovako. Ne treba zaboraviti da je AIPS osnovan davne 1924. te da broji 9.000 članova, odreda vrsnih profesionalaca.

Hrvatski zbor sportskih novinara proslavit će 6. travnja 70. obljetnicu. Tom prigodom dodijelit će trofejna priznanja najuspješnijima u 2018. godini, jedno i za životni opus. Posve je izvjestan pobjednik u kategoriji „fotografija godine“… Kažimo i to da je Drago Sopta za HZSN bio najbolji fotoreporter 2002. Šest godina potom pripala mu je i posebna nagrada. Doista služi na čast što je njegov talent, instinkt i naglašeni smisao prepoznat u planetarnoj akciji AIPS Sport Media Awardsa. Autoru je, naravno, važna i svakako srcu prirasla atraktivna fotomonografija „Beskrajni dan“ s dočeka Zlatka Dalića i njegovih medaljaša 16. srpnja kad je 600 tisuća Zagrepčana i gostiju nevjerotanim oduševljenjem toliko sati klicalo junacima nacije na trasi od zračne luke do glavnog metropolskog trga, lokacije završnog slavlja.

Impozantnog koliko i nezaboravnog.

- Ništa ne može stati u istu rečenicu s emocijama koje je pobudila ta trijumfalna dobrodošlica! - zaključuje as kamere.

Asu s desne plohe igrališta predstoji strpljiv oporavak po sanaciji ozljede nastale još 19. ožujka 2017. kad je na stadionu Vicentea Calderona u Madridu domaći Atletico ugostio i negostoljubivo ispratio Sevillu 3:1. Bila je to Vrsaljkova crna nedjelja: morao je sa scene već u drugoj minuti na zabrinutost trenera Diega Simeonea. Od tada se borio i s ligamentom, i s tamošnjim pa talijanskim ligašima budući da je u međuvremenu posuđen Interu Milan:

- Stalno je boljelo, više ili manje…

Boljelo i do druge strane granice izdržljivosti.

- Nije normalno koliko je Šime trpio – podvukao bi neposredni svjedok dr. Boris Nemec, liječnik nacionalne selekcije. – Napuknuće se nije moglo stornirati ničim osim operativnim zahvatom, stoga su poteškoće bile kronične jer ogromna je razlika između „zaliječiti“ i „izliječiti“. Sad je, srećom, i to zgotovljeno.

Ljubimac Zadra i Hrvatske trpio je i trpio, svjestan da konzervativne metode neće sanirati slučaj, ali će dopustiti da ne propusti SP. Stručnjaci su tvrdili da takvu torturu ne bi podnio ni zdraviji od najzdravijih. Šime jest: svih 120 minuta s Engleskom i Danskom, 96 s Rusijom, po 90 s Nigerijom, Argentinom i Francuskom. Predah je bio, kao i većini standardnih, kad se na kontra polovini igrališta pojavio Island. Pokušao je i opet se strašno mučio u jesenskoj Ligi nacija, prisiljen „ring“ zarana napuštati i u Elcheu i u Londonu. Preskočio je Rujevicu s Englezima, ne i Maksmir sa Španjolcima, ginući od-do za čudesnih 3:2.

Sa svih tih kreševa arhivirane su brojne slike neizostavnog Drage Sopte. Dokumenti vremena, ilustracije povijesti, dokazi kontinuiteta. Tumači uspomena.

Jedna je ipak apsolutni šampion, zna se koja!