EN
HR
Za njega vele da je najpoznatiji dinamolog, što je posve rezonski budući da maksimirske Plave prati od osnivanja 1945. godine. Napisao je skoro nezamislivih pet Dinamovih monografija. Ukupno dvadesetak sportskih knjiga tako da Fredi Kramer nije samo novinar - radijski reporter - nego publicist velikog i trajnog opusa – piše Branko Stipković, novinar portala Prva HNL.
Njegov osebujan, prepoznatljiv glas svakodnevno su slušale generacije sportskih zaljubljenika. Desetljećima. Zaposlenik Radio Zagreba izvještavao je s osam ljetnih i isto toliko zimskih olimpijskih igara, s dva kontinentalna prvenstva u atletici, s po sedam svjetskih i europskih stolnoteniskih summita. Taj zagrebački pravnik odrastao u Draškovićevoj ulici scenarist je dokumentarnog filma Stoljeće hrvatskog nogometa, urednik Nogometnog leksikona, pasionirani tenisač koji je u štivo pretočio pet naraštaja naših reprezentanata u Davis Cupu, opisivao sve segmente bijelog sporta te iz Wimbledona raportirao 33 puta:
- Ja sam pokrenuo turnir Istarska revijera. Osobito mi je drago, i time se vrlo ponosim, što sam se izborio da i u socijalizmu imamo Hrvatski teniski savez, a ne Teniski savez Hrvatske, jedini među sportskim organizacijama!
Ne miruje ni za umirovljeničkih dana, upravo sprema biografski leksikon Zagreba. Kako je, kao čovjek oduvijek vezan s Dinamom, doživio famozno euro-proljeće nakon 49 sezona?
- Oduševljavajuće. S obzirom na limitiranu snagu nacionalne lige, iz koje redovito odlaze najtalentiraniji i stoga najperspektivniji, taj visoki let zaista veseli.
Dinamo je i po 20. put državni prvak, smiješi se i 16. pokal u kupu?
- Da, smijemo ga očekivati.
Koga posebno cijeni među nogometašima?
- Danija Olma. Bori se kao da je ovdje rođen. I stvarno zna.
Nešto o treneru?
- Čestitke Nenadu Bjelici na svemu, osim na stanovitoj nervozi. Nema potrebe da se svađa sa sucima. On je šef struke u klubu kome je dostojanstvo zaštitini znak pa neka u svakoj situaciji bude gospodin.
Aktualna tema je i stadion; je li Fredi za selidbu s postojeće adrese?
- Ni govora! Koturaška u kojoj je bilo igralište nezaboravnih purgera iz Građanskog nije iskoristiva, nisam ni za Kajzericu ni za Blato, uvjeren da je od Maksimira moguće osmisliti pravi nogometni amfiteatar. Prema tome, ne rušiti već od onoga što vrijedi uzeti da tu i dalje stoji, drugo se pak neka spoji. Eto, čak se i rimuje…
Sjeća se kako je ta arena primala po 50.000 gledatelja kad su bili derbiji s Hajdukom i Crvenom zvezdom („Partizan su Zagrepčani izbjegavali, srditi zbog Franje Šoštarića, Stjepana Bobeka, Zlatka Čajkovskog, Branka Zebeca i Vladimira Firma u crno-bojelom dresu“), dočim je na nedjeljna popodneva sa Spartakom iz Subotice i Željezničarom iz Sarajeva dolazilo najmanje 15.000.
- Sada te brojke djeluju nestvarno.
Što kaže za srebro Vatrenih s lanjskog SP-a u Rusiji?
- To da je fantastično. Svi smo bili i ostali impresionirani, razdragani. Čini mi se da će Zlatko Dalić uskoro biti sjajan izbornik.
Koga smatra nedodirljivim u trenerskoj domeni?
- Martona Bukovija. Doduše, on je Mađar. Od Hrvata je bez premca Branko Zebec, karizmatski ekspert.
A tko iskače među majstorima u kopačkama, koji golmani?
- Da nije bilo Franje Glasera za br. 1 natjecali bi se Zvonimir Monsider i Vladimir Beara.
Možda i netko od mlađih?
- Ipak ne, makar je Zlatko Škorić bio sasvim u redu. I Gordan Irović, po prirodi plašljiv ali taj minus je suzbijao energičnim istrčavanjima s „prijetećim“ đonovima.
Ističe jednog maga s one strane centra:
- Franjo Wölfl nema konkurencije u navali.
Koga bi imenovao najboljim hrvatskim nogometašem svih vremena?
- Dugo je ta titula bila rezervirana za Icu Hitreca. Međutim, ne smijemo zanemariti nevjerojatan učinak Luke Modrića, zajedno sa svim priznanjima, nagradama, trofejima, poveljama. Zato je na vrhu vrhova, o tome se nema što razmišljati!
Fredi Kramer žali što se Dinamo ne zove Građanski:
- Stavili su mu samo prefiks, GNK. Šteta. Jer Građanski je pojam sportske vještine i kulture. Kako li je u Beogradu matirao BSK 4:0 razvikanih Moše Marjanovića i Aleksandra Tirnanića, u Budimpešti obračunavao i s Ujpestom i s Ferencvarosom dajući im po pet komada. Svladati ga nije uspjela ni selekcija Brazila, morala se pomiriti sa sudbinom i priznati da je 0:0 izvrstan rezultat.
Najjačim Dinamom ikad detektira onaj iz šampionskog ciklusa 1947./1948. Zbog prvotimaca ugasloga Građanskoga, istinskim pojačanjima Oskarom Jazbinšekom, Augustom Lešnikom, Milanom Antolkovićem, Mirkom Kokotovićem, Marom Wöflom i drugima. Sretan je što je iz NK Zagreba u međuvremenu doveo Ivu Šanteka. Što je bio suvremenik Zvonimira Cimermančića, Željka Čajkovskog, Vladimira Čonča, Branka Režeka, Lava Mantule, Branka Kralja, Stojana Osojnika... I frend Bajde Vukasa, Vlade Beare, Frane Matošića, zvijezda Hajduka koje su Dinamu bile suparnik, a ne protivnik ili, ne daj Bože, neprijatelj. Ne poriče da mu je najdraži nogometni prijatelj Željko Matuš.
- Čast momčad koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova, galeriju klasnih sačinjenu od Mladena Ramljaka, Štefa Lamze, Slavena Zambate. I prvaci 1982. poslije skoro četvrt stoljeća plijene pozornost – Velimir Zajec, Zlatko Kranjčar, Marko Mlinarić.
Dugo je Fredi krišom nabavljao ulaznicu Franji Tuđmanu, s kojim se družio obiteljski:
- Nije smio na tribinu u onim olovnim vremenima, pa sam kartu nabavljao i dostavljao na razne načine. Sredinom pedesetih, precizno 1956., upoznali su nas također politički velikani Ivan Šibl i Većeslav Holjevac.
Prepun uspomena žali tek za Plavim salonom podno „zapada“, kojeg je godinama uređivao i sustavno dorađivao:
- Ne razumijem – pa on je za Dinamo ono što je katedrala za Zagreb!
Očito se mijenjaju vremena, ljudi, običaji. Vječan je jedino klub.
PRENOSIMO portal Prva HNL PIŠE Branko Stipković FOTO/arhiva HNL
