EN
HR
Bio je i ostao obožavan od navijača Dinama, Kujtim Shala uvijek je bio idol BBB-a, vole ga i danas, ali cijene ga i oni koji nisu bliski navijačima Dinama kao Davor Šuker – piše Robert Junaci, novinar VL.
O Šukeru će Shala uvijek govoriti biranim riječima, tako je bilo i zadnji put kad smo se našli, pokazivao je svom najmlađem djetetu Ramonu, danas desetogodišnjaku, što su radili Boban, Šuker... i ostali igrači s kojima je igrao u Dinamu i u tom jednom susretu za našu reprezentaciju.
– Pa ja tim današnjim dečkima mogu biti tata, a sad sam djed petogodišnjim blizankama svoje kćeri. No sin je ipak pogledao što je radio Šuker, on je bio vrhunski i danas je velika stvar što vodi HNS – govorio nam je nedavno Shala kad je dolazio na utakmicu Hrvatske i Kosova, na poziv HNS-a i Davora Šukera.
Sad će u Zagreb na humanitarnu utakmicu kako bi se pomoglo obitelji Slavka Ištvanića, bolesnom sinu bivšeg kapetana Dinama.
– Prije svega, najvažnije je da pomognemo i zato nisam ni razmišljao hoću li doći. A onda, veseli me što ću ponovno vidjeti svoje suigrače iz te generacije Dinama, nismo više puno u kontaktu, bili smo neko vrijeme, ali kako vrijeme prolazi, sve manje. Dosta sam kontaktirao sa Škrinjarom, jedno vrijeme s Bobanom i Šukerom. No drago mi je da su me zvali da se sad okupimo i pomognemo, rado ću doći kao što sam rado došao u Zagreb kad me zvao Šuker na utakmicu Hrvatske i Kosova – javio se iz Njemačke Kujtim Shala koji je za Dinamo igrao od 1989. do 1991. godine, odigrao je 45 utakmica, 16 puta je bio strijelac, a onda otišao u Francusku, a od 1992. do kraja karijere igrao je u Njemačkoj.
Sad živi u Mannheimu sa svojom obitelji, tamo je i završio igračku karijeru.
– Prolazi vrijeme, eto i meni je već 55 godina. Nogomet? Ma nema me puno u nogometu. Istina, menadžer sam, imam i trenersku licenciju, ali još se samo brinem o karijeri svog sina Andisa koji igra u Erfurtu, zabija, te o još nekoliko igrača ... Gledam da Andis ode nekamo na istok, u Emirate primjerice, ali on baš nije previše zainteresiran, on se vidi u Njemačkoj, govori jezike, školovan je čovjek i ne gleda sve kroz novac. Ma i ja više ne radim toliko, kad me zovu da pomognem nekome, pokušam, ali to je sve na razini druge ili regionalne lige.
Bili ste nedavno u Zagrebu, kako vam se svidjelo?
– Supruga, mali sin Ramon i ja smo bili par dana, meni je Zagreb ostao isti. OK, ima novih zgrada, novih kafića i lokala, uređen je, ali moji prijatelji i ostali znanci ostali su isti, to mi je najvažnije. Pa ja sam u Zagrebu kao kod kuće. I čak razmišljam da se vratim živjeti u Zagreb za dvije-tri godine.
U Zagrebu ste nekoć imali i stan u vlasništvu.
– Imao sam, ali kad je počeo rat bio sam u Njemačkoj, pa su se neki ljudi uselili i onda sam ga odlučio prodati. Sad mi je malo žao, baš je bio lijep stan na Jarunu. Ali sad razmišljam da opet dođem, moj mali sin Ramon sad ima deset godina, igra nogomet i jako je dobar, zabija. Ma ne vidim ja sam u njemu milijune, ali znam kakva je škola Dinama, možda najbolja u Europi, uz bok Ajaxu i volio bih da tu dođe učiti, ali za to još ima vremena, možda za koju godinu.
Pratili ste Dinamo u ovom povijesnom europskom uspjehu?
– Nisam pratio samo sad, pratim ga uvijek, Dinamo je moj klub i uvijek gledam što se događa, a ova sezona bila je sjajna. I poslao sam im čestitku, ne znam gleda li to netko tamo, ali ja sam osjećao želju i dužnost da im čestitam na sjajnim rezultatima.
Pratio je Kujtim i što radi Hrvatska na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Pa čovjek je igrao prvu utakmicu naše reprezentacije protiv SAD-a kada to nije bilo baš politički pametno, no on nije dvojio.
– Ovo što je Hrvatska napravila u Rusiji je čudo, bio sam sretan kao malo dijete. Doduše, bio sam žalostan što nismo uzeli zlato, bio sam uvjeren da će Hrvatska biti svjetski prvak, svima sam to govorio. Istina, bilo je i sreće na putu do tog finala, ali Hrvatska je bila hrabra i zaslužila je svu tu sreću i zasluženo došla do kraja. Ma uvijek će Hrvatska biti prava, svake godine izbaci dva-tri nova igrača za najbolje klubove, ima od čega napraviti odličnu reprezentaciju, kao i dosad.
Dinamo je izbacio i Amira Rrahmanija, reprezentativca vašeg Kosova koji je odigrao važnu ulogu na putu plavih do povijesnog europskog uspjeha.
– Nisam ga gledao puno, vidio sam ga uživo kad je igrao za Kosovo protiv Hrvatske u Maksimiru, a sad je protiv Lokomotive bio sjajan. Pa zar nije on stoper, a ne bek? Dečko je fenomenalno odigrao lijevog beka. Nadam se da će i dalje igrati dobro i za Kosovo, sad me zanima kako će reprezentacija Kosova igrati protiv jačih suparnika nego u Ligi nacija, tamo se sretala s laganim suparnicima, nekakvim “konobarima” i što vam ja znam ...
Zbog igranja za Hrvatsku Shala je imao problema.
– Bilo je svega, nije bilo lako mojima koji su živjeli tamo, ta utakmica za Hrvatsku nije bila dobro prihvaćena, ali nimalo ne žalim. Otac mi je u međuvremenu umro, mama mi se super drži. Ja od te utakmice s Hrvatskom protiv SAD-a 1990. nisam do 1999. išao na Kosovo, znam da se ne bih dobro proveo. Išla je moja supruga s djecom, uvijek bi je na granici pitali je li ona moj supruga, zašto ja ne dođem, jesam li postao ustaša. Ma svašta su pričali, ali ja sam na tu utakmicu za Hrvatsku ponosan i zauvijek ću biti – zaključio je Shala i poželio da se na humanitarnoj utakmici za bolesnog sina Slavka Ištvanića skupi što veća pomoć.
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Robert Junaci FOTO Marko Lukunić/PIXSELL
