NIKOLA PILIĆ: Novak nije najveći u povijesti, ali ovo je zlatna era tenisa

Najtrofejniji svjetski trener Nikola Pilić otvoreno o teniskim temama nakon epskog finala Wimbledona – piše Zoran Vitas, novinar VL.

 

Nakon jednog od najboljih finala u povijesti Wimbledona i svakako jednog od najboljih teniskih mečeva u povijesti, Novak Đoković (32) ponovo je središnja tema sportskih stranica. Ako je to ikada i prestao biti. Nama je priča o najboljem svjetskom tenisaču danas još i zanimljivija jer cijeli je niz Hrvata imao udjela u njegovim velikim uspjesima, pa i u ovogodišnjem finalu Wimbledona koji mu je pomogao osvojiti naš osvajač najcjenjenijeg trofeja, Goran Ivanišević. Najveći je pečat Đokovićevoj karijeri ipak udario Nikola Pilić (79), najtrofejniji svjetski teniski trener koji unatoč dugogodišnjoj posvećenosti bijelom sportu i dalje radi kao da je tek počeo trenirati.

 

LJUBO JE FANTASTIČAN ČOVJEK

 

– Priča o novovjekoj suradnji Gorana Ivaniševića i Novaka Đokovića zapravo ide daleko u prošlost. U prosincu 2000. godine Goran je bio kod mene jer ta mu je godina bila katastrofalna, izgubio je devetnaest puta u prvom kolu! Pokušali smo ga vratiti, a došao je sa sedam ili osam kilograma viška. Trenirali smo i taj mali od 14 godina u jednom se trenutku pojavio i gledao. Rekao sam Goranu: “Daj, molim te, odigraj pet minuta s ovim malim crnokosim”. I igrali su jedno dvadeset minuta. Novak je bio kao hipnotiziran. Imao je tek ambiciju da jednog dana bude najbolji na svijetu, a s druge strane stane mu tip koji je tri puta igrao finale Wimbledona. Već tu se dogodio prvi kontakt, a potom je Goran rekao da je “taj mali odličan, možda nešto i bude od njega”. S Novakom sam jako puno trenirao, četiri i pol godine po četiri sata dnevno, mislim da je teško povući paralelu s drugima iako i oni imaju zasluga. Ispravljali smo grifove, učio sam ga servis-volej što nije znao. Strahovita je njegova usredotočenost, fokusiranje na svaku riječ koju je upijao kao spužva, to su bili nevjerojatni izazovi i za mene. Vidio sam poslije, negdje u njegovoj 15. godini da će momak biti međunarodna klasa. Nisam tada još znao hoće li biti prvi, treći, peti, sedmi, ali vidjela se nevjerojatna profesionalnost, briga za svoje tijelo, pola sata zagrijavanja prije svakog treninga... – u dahu je pričao Pilić pa nastavio: 

 

– Novak nikada nije zaboravio ništa što mu je trebalo. On ima nevjerojatan sportski IQ. Uopće nema veze je li netko Hrvat ili neke druge nacionalnosti, važnije mu je li netko simpatičan ili ne. Tako je odgojen i tako se ponaša. Ima i osobnu karizmu, osobnost, jeftini poeni nekih primitivnih političara kako bi rušili jednu ili drugu zemlju njega uopće ne zanimaju.

– On je fantastičan čovjek s kojim sam imao najbolji odnos, i u Davisovu kupu. Iako je Goran najviše utjecao na to da ja dođem jer vidio je što sam uspio napraviti s Nijemcima 2001., no s druge strane jako sam utjecao na to da Ivanišević dobije wild card za Wimbledon, ne znam koliko je on upoznat s time, no zna to i Mario Tudor. Ljubičić je imao respekt prema meni, dao mi je do znanja da je moje iskustvo za njih neprocjenjivo. Sve što bih rekao, prihvaćao je. Da ga nije bolio vrat, bio bi napravio svjetski rekord s Hrvatskom, dobio bi sve mečeve od prvog do zadnjeg u Davisovu kupu. I taj jedan izgubio je u pet setova jer nije mogao servirati, ja sam ga nagovorio da pod injekcijom uđe na teren pa neka bude što bude. I odnos njih dvojice odličan je. Novak je čovjek koji kada osvoji turnir u Pekingu, pozdravlja na kineskom. Ima tu osobnost. Zapadni establišment to ne želi priznati, ali jasna je stvar da su oni uz Nadala i posebno Federera. Basel je u njemačkom govornom području, majka mu je Južnoafrikanka, a sada najbolji na svijetu dolazi iz jedne male zemlje. Za zapadne velike magazine i novinare to je malo nezgodno. No ništa on nije dobio na teniskom stolu, nego na teniskom terenu. Ljubičić i Federer su prijatelji, nije velika razlika u godinama, družili su se. Kada je Edberg otišao, Federer je trebao nekoga tko zna, a Ljubičić je pametan, iskusan, bio je treći na svijetu pa je sigurno bio pojačanje za Federerov kut. No Novak nema neke pretenzije da bi razmišljao o tome je li nekoga Federer uzeo ili nije. Njega zanima samo njegov tenis, kako će on igrati.

 

– Kada je svojedobno bio u krizi i morao je na operaciju ruke, rekao sam srpskim novinarima da on nije zaboravio igrati tenis! Napravit će pauzu i treba čekati da prođe četvrta, peta brzina, dok ne dođe u svoju šestu jer tada dobiva sve. Bez diskusije, barem u posljednje dvije-tri godine – govori naš najtrofejniji trener.

 

– Nema to veze, to su priče za malu djecu. Jer zna se da je, kada netko servira na travi kao Federer, sliceom ‘na van’, to jako težak return. Na drugoj meč lopti Novak je vraćao forehand slice, možda jednostavno zato što je lopta bila predaleko od njega. Federer to radi svim igračima dešnjacima, koristi tu svoju mogućnost pogađanja dobrog kuta da bi servirao na forehand, da bi onda nakon tri ili četiri servisa na forehand prebacio u sredinu i napravio as. Novakov problem u tom meču bio je što je dosta loše servirao, napravio je devet dvostrukih servisnih pogrešaka. Rekao sam mu neki dan da je non-stop igrao u petoj brzini, a da je samo na trenutke bio u šestoj. Federer je u tom meču dosta vremena bio bolji igrač, Novak je imao 4-2 koje je Federer vratio. Obično se na 40-15 na svom servisu ne gubi meč, ali dogodilo se da je nakon 71 godinu netko ipak izgubio. Kada je riječ o Federeru, nije tijek meča zapravo ni ovisio o Novaku ili Ančićevu zagrijavanju. Nego o Federeru samom. Pogledajte samo koliki je postotak dobivenih poena kod prvog servisa. Golem! Uvijek sam govorio da je Federerov servis podcijenjen, a izvrstan je, ne može ga se čitati. Čak i drugi je jako dobar.

 

VJERUJEM U BORNU ĆORIĆA

 

– Ne može. Mora prije svega biti zdrav. Ima 32 godine, bude li zdrav, postoji mogućnost. Ali mislim da se on ne opterećuje time. Jednostavno izlazi na teren i pokušava dobiti velike turnire, to je njegov cilj. Jasno je da bi svatko želio biti broj jedan, ali ne opterećuje se on time koliko će tjedana biti na tom mjestu. A može se dogoditi da upravo on bude najviše, Federeru je sada već 37, a nije toliko daleko od njega, i svakim je tjednom sve bliže i bliže tome. Ipak, teško je odgovoriti na to pitanje, mogućnost da bude najbolji svih vremena postoji, ali pod uvjetom da je zdrav – govori Nikola Pilić.

 

– Apsolutno! Takva generacija, u koju treba ubrojiti i Murraya, s Federerom, Nadalom i Đokovićem, tražit će se jako, jako dugo. Pamtimo Samprasa, Agassija, Beckera i još Connorsa, recimo. Dugo će se tražiti takva generacija koja vlada praktički jedno desetljeće. Riječ je o pravim šampionima u bilo kojem smislu, fizičkom, psihičkom, teniskom, mentalnom – kaže veliki teniski trener koji će na kraju istaknuti jednog hrvatskog igrača u kojeg vjeruje...

 

– Borna Ćorić! On zaista napreduje, tenis mu je sve bolji, kao i servis, mislim da ćemo ga ubrzo gledati u top deset. Jako vjerujem u njega, velik je potencijal. Ne brinite, mlad je još, oscilacije su normalne – kaže za kraj Nikola Pilić.

 

 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Zoran Vitas FOTO/arhiva VL