Kako je u tišini stvorena jedna od najjačih generacija Hrvatske

Renata Barić Stručnjakinja za sportsku psihologiju već četiri godine radi s Barakudama te sada polako ubire plodove rada, u kojem je glavno da se cijelo vrijeme gradi ista priča – piše Dean Bauer, novinar SN.

 

Malo pomalo, bez puno pompe, pa i razvlačenja po medijima, žene su sve prisutnije u hrvatskom vaterpolu. Pritom tu ne mislimo isključivo na ženski natjecateljski pogon, na naše vaterpolistice, od kojih je jedna generacija (do 15 godina) baš prije tjedan dana osvojila 6. mjesto u Europi. Drugi možda ta mjesta zauzimaju, ali za naš ženski vaterpolo, koji je u povojima, to doista jest - osvajanje. Ipak, vratimo se na temu žena u vaterpolu.

 

Danas imamo i trenerice, ali od minule sezone žena je - prvi put u povijesti - i na čelu jednog najtrofejnijih klubova u Europi, zagrebačke Mladosti. Mislimo, jasno, na momčad, ili muški dio Mladosti. Dakako, i ŽAVK Mladost, ili ženski klub, ima ženu za čelnicu. Dubrovački Jug CO, najbolji klub u državi, ima fizioterapeutkinju. Još samo čekamo i prvu sutkinju, barem na prvoligaškoj razini.

 

I GRUPNO I POJEDINAČNO

 

No postoji i jedna žena koja je “dovela u red” našu najjaču vaterpolsku momčad - mušku seniorsku reprezentaciju. Ipak, ovo “dovođenje u red” doista i shvatite tako kako je ispisano - u navodnicima, odnosno kao hiperbolu, jer Barakude zaista nikada nisu bile kakva razularena masa koju je trebalo disciplinirati. Ali na nekom održavanju discipline ipak treba raditi i u tome svoj doprinos daje i prof. dr. Renata Barić, sportska psihologinja, koja je već nešto više od tri godine sastavni dio stožera hrvatske vaterpolske reprezentacije. Nije, doduše, sada s njima u Koreji, ali bila je na pripremama, u stalnom je kontaktu s Tuckom, bila je na SP-u kada je bilo nemjerljivo bliže, u zlatnoj nam Budimpešti.

 

- Nisam s njima, ali to ne znači da ih ne pratim u svakom pogledu, pa i u onim noćnim terminima utakmica, koji su sada iza nas - veli dr. Renata Barić.

 

- Dobri su, sjajni su. Ma, znala sam ja da će biti dobri. Na pripremama smo baš imali osjećaj da su spremni, i to zaista spremni.

 

- Jako, jako lijepu atmosferu imamo. Što se toga tiče, mi smo glavninu posla obavili, vrlo intenzivno, u posljednjih godinu-dvije; ovo je sada samo ubiranje plodova tog rada. Ta kohezivnost među njima, psihička stabilnost koju pokazuju, to se ne postiže preko noći, potrebno je neko vrijeme da se razvije. Nije moguće to očekivati u pet mjeseci rada. Sada smo već četvrtu godinu zajedno i danas je stvarno baš onako kako i treba biti. Povremeno se tu uključuju i neki novi igrači, u cijelom tom razdoblju, i onda oni postepeno hvataju taj sadržaj, postepeno ih uključujemo u cijelu priču. Tu jako pomaže i to što sam ja zadnjih godina znala raditi ne samo sa seniorima već i s mlađom postavom, gdje su oni naučili isto to što se radilo sa seniorima. Potpuno iste metode imamo, tako da mlađim igračima, kada prijeđu u seniorski sastav, to nije ništa strano ni nepoznato.

 

- Dvaput po osam dana, prije Beograda i onda kasnije u Šibeniku. Radili smo i grupno i pojedinačno. U ekipnom dijelu možda malo više s nekim od novopridošlih kandidata koji su se priključili reprezentaciji. Atmosfera je dobra, oni su odlučni i to je ono što ja vidim, ali mislim da je vidljivo i drugima, i to u svakom nastupu - veli dr. Renata Barić, koja posebno ističe jedno:

 

 

UVIJEK ISTI PRISTUP

 

- Ima nešto na što smo stavljali osobit naglasak, a to je profesionalnost. Naime, hoćeš-nećeš, svi govore da će ovo prvenstvo sada biti lakše nego u Budimpešti jer Srbija nije u punom sastavu i slično. Zato smo baš ozbiljno razgovarali o tome da se nikako ne možemo i ne smijemo “upecati” na takvo nešto. Uopće nas ne zanima kakav je tko, tko je suparnik s druge strane, već da mi u svakoj utakmici igramo svoju igru i to maksimalno. Pristup uvijek mora biti isti, bez iznimke! Maksimalno profesionalno, sa željom i odlučnošću da igramo dostojno svjetskih prvaka. Moramo igrati i ponašati se tako da prema svakom suparniku pokazujemo poštovanje. Ono što sam ja iz utakmica vidjela jest da dečki baš to i rade. Ma kolika bila gol-razlika, zadnja se minuta uvijek igra kao da je samo gol-razlike za nekoga i to mi se jako sviđa. Sa svog aspekta, za sve dosad viđeno stvarno nemam ništa loše reći - ponosna je sportska psihologinja dr. Renata Barić.

 

SVE SU USVOJILI

 

Ta usredotočenost i profesionalnost očituju se i u izjavama igrača: sve su izrečene u istom tonalitetu, nema iskakanja, maksimalno se uvažava svaki suparnik. Čak se i o Kazahstanu, za koji su svi znali da nije dorastao suparnik, pričalo oprezno. Možda medijima to i ne odgovara, možda bi više voljeli nešto sočnije, ali to je sočnije kratkog vijeka i nerijetko krivo. Sportski se rezultati postižu ovako.

 

- Već četiri godine mi imamo jednu te istu priču: igramo utakmicu po utakmicu i bavimo se svojom igrom. Naravno da je rezultat okvir, cilj, ali se trudimo ne spominjati pobjedu i rezultat, već govorimo o tome kako ćemo mi to igrati i što ćemo napraviti ako se sve odradi sukladno dogovoru. Odlučna, agresivna igra dostojna svjetskih prvaka, ona je ta koja vodi do rezultata, ne priča o tome. U protivnom, odnosno ako igrači počnu govoriti o rezultatu, onda više nisu u utakmici, u toj sekundi, u tom metru, s tom loptom. Vidim da su dečki to usvojili i prepoznajem to u izjavama i Tucka i igrača - zadovoljno će na koncu naglasiti dr. Renata Barić.

 

 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Dean Bauer FOTO Cropix