EN
HR
Mladi Zagrepčanin Luka Šamanić (19, 211 cm), krilni-centar s odličnim driblingom i dobrim vanjskim šutom, draftiran je od San Antonio Spursa kao 19. pick – piše Dražen Brajdić, novinar VL.
Za razliku od nekih NBA kolega koji se skrivaju iza skuta klupske glasnogovornice, Luka Šamanić došao je pred nas bez pratnje i pun dobre volje da u predvorju spektakularnog lasvegaškog hotela “Vdara” ispriča svoju sportsku priču koja je ovo ljeto rezultirala izborom na NBA draftu.
– Imam 19 godina, 19. sam pick, ovo je 2019. godina, a rođen sam prvog devetog pa sam izabrao broj 19. Doduše, htio sam ja devetku, no nju u Spursima više nitko neće dobiti jer ona ide pod krov dvorane u čast Tonyja Parkera.
LETIO SVAKI DRUGI DAN
Cijela priča odvila se prebrzo. Još prije par mjeseci igrao je u Šenčuru i Šentjuru, a za koji mjesec bi trebao nastupati u Los Angelesu, New Yorku, Chicagu, Bostonu... A dogodilo se to i zahvaljujući njegovim agentima koje dijeli s najboljim hrvatskim košarkašem Bojanom Bogdanovićem.
– Sead Galijašević i Jason Ranne jako su dobro organizirali moje “workoute” po NBA klubovima. Jason bi mi u jednom tjednu bukirao karte za gradove na zapadnoj obali, a potom bih to isto odradio u gradovima istočne obale. Odradio sam osam pokaznih treninga, svaki drugi dan sam letio.
Je li mu u tom napetom iščekivanju drafta bilo kakva utjeha bila to što je Nikola Jokić svojedobno bio izabran kao 41. pick drafta, a danas je jedan od najboljih centara NBA lige?
– Dosta igrača iz druge runde napravilo je više no što se očekivalo, baš kao što je i dosta europskih igrača iz prve runde završilo kako se nisu nadali.
Nešto o tome mogli bi reći i Dragan Bender (4.) i Mario Hezonja (5.), no nećemo sada o tome, već o snažnom uvjerenju da već ovo ljeto mora izaći na draft.
– U ovoj priči ili ćeš ti nekoga pojesti ili će netko tebe. “NBA ready” znači da si u glavi spreman. Inače, da sam ja igrao u NCAA, bolje bih prošao na draftu jer bih bio eksponiraniji. Igrači protiv kojih sam ja igrao kao prvotimac Olimpije bili su zreli muškarci, a na koledžima su igrači mojih godina. I zato, kada dođeš iz Europe, moraš nešto pokazati da bi zaslužio respekt.
Na NBA Ljetnoj ligi u Las Vegasu zaslužio je respekt s dvije zapažene partije. Jednu sa 16 koševa, a drugu s 11 koševa i isto toliko skokova.
– Ovo je košarka koja se više igra tijelom nego ona u Europi. Osim toga, tu je puno dobrih bekova koji su dovoljno jaki da mogu otići sami do koša i zašto bi onda dali loptu visokom igraču. No ja sam imao sreću da Spursi igraju europskim stilom, da se lopta nesebično dijeli.
TREBA MI DVA TJEDNA MIRA
Luka je imao tu sreću da ga je u stožeru ljetne momčadi Spursa dočekao hrvatski trener Tomica Mijatović, dugogodišnji asistent prvih trenera Anadolu Efesa.
– Više sam mu nego zahvalan jer mi je davao realnu povratnu informaciju. Tomica je dugogodišnji očev prijatelj, a i ljetujemo jedni pored drugih u Novom Vinodolskom.
A Novi će biti njegovo odredište nakon Las Vegasa.
– Dva tjedna želim biti bez lopte, bez gledanja košarke, samo da budem s obitelji, prijateljima, da se opustim nakon vrlo intenzivne sezone.
A obitelj je njemu, očito, na prvom mjestu kada nakon potpisa ugovora, kojim mu se jamči preko sedam milijuna USD na tri godine, kaže ovo:
– Ja jesam sada osigurao egzistenciju, no nemam namjeru ničim se počastiti. Meni je najvažnije da ja mogu nešto kupiti svojim dvjema sestrama, mami i tati. A ja nemam nikakvih posebnih želja. Doduše, kada dođem na jesen u San Antonio moram si kupiti neki dobar auto, iznajmiti neki dobar stan, odijevati se lijepo jer se i time pokazuje poštovanje prema onima koji te dobro plaćaju.
Hoće li Luka u San Antoniju imati nekoga od članova obitelji uz sebe?
– Kao i u Ljubljani, u početku će sa mnom biti majka, prva dva-tri mjeseca. Ako sve bude dobro, odveć sebično bi bilo tražiti da majka bude preko oceana stalno sa mnom. Mama je već lani zbog mene napustila posao i to što je ona kroz život učinila za mene, to joj nikad neću moći vratiti. Stvarno sam sretan što imam takve roditelje.
I otac Marko, nekad i sam dobar košarkaš, za sina je puno napravio. S iskustvom juniora Cibone, igrača Zadra, Krke, internacionalac u Njemačkoj, Francuskoj...
– Kada sam došao u Barcelonu sa 16 godina, otac mi je puno pomogao da izdržim tamo, a tu i tamo mi da i pokoji košarkaški savjet. Sjećam se, kada su me na jednom juniorskom natjecanju “utrajali”, pitao sam ga za savjet kako da to riješim. Inače, otac mi više daje savjete o ponašanju, kako da se hranim, kako da se brinem o svom tijelu.
I otac i mama inzistirali su da završi srednju školu.
– Promijenio sam tri škole i završio srednju. Prvo sam išao u Ekonomsku školu u Velikoj Gorici, drugi razred u Drugu ekonomsku, a potom sam upisao Birotehničku školu jer drugačije, iz Barcelone i Ljubljane, ne bih uspio završiti.
VOLI ODBOJKU NA PIJESKU I TENIS
Nije malo ljudi iznenadio odlukom da ode iz Barcelone, a nudio se nemali novac.
– Nije to bila laka odluka nekome sa 17 godina. Hvala Bogu, majka i otac nisu sve gledali kroz novac. On jest važan, ali je još važnija kompletna slika. To što je u tom trenutku nudila Barcelona jest bilo primamljivo, no svi zajedno smo gledali dugoročno i ovo je ispalo povoljnije. No ne mislim se ja zaustaviti na ovom ugovoru, moj cilj je u NBA ligi potpisati i drugi i treći ugovor.
Čini se da je košarka bila pravi odabir kada je shvatio da će biti previsok za nogomet.
– Ja sam duže trenirao nogomet nego košarku, a nogomet sam počeo trenirati s četiri godine i to je trajalo do 12. godine. U Španskom me vodio Stipe Tokić, no kada se vidjelo da ću biti visok, rekao sam si zašto ne probati trenirati sport koji je tata tada još uvijek aktivno igrao. No ja sam siguran da bih i u nogometu uspio. Osim nogometa, volim igrati i odbojku na pijesku, ali i tenis.
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO Reuters/Pixsell
