Trener svjetskih prvaka iz Hrvatske: Osjećamo se izdano i napušteno!

Nakon Ante Kostelića naš najtrofejniji aktivni trener, u radu s individualnim hrvatskim sportašima,  jest Nikola Bralić (68), stručnjak sa 17 medalja na najvećim natjecanjima kojeg se i u veslačkom svijetu smatra za jednog od vodećih - piše Dražen Brajdić, novinar VL.

 

 

– Nakon što na Perući nismo izgubili ni jedan jedini trening, na Jarunu nas je dočekala katastrofa s lopočima. Nikad ih toliko nije bilo, a jezero je sve pliće. Ovdje je žabokrečina. Duže od 300 metara ne možeš veslati, moraš stati. Osjećamo se napušteno i izdano. Nije se smjelo dozvoliti da se toliko lopoča napuni. Ako nema ljudi za čišćenje, moglo se platiti studentima kojima bi rukovodili veslački treneri. Ovo je šest izgubljenih dana treninga i ne znam koliko će to utjecati na našu formu. Osim toga, ovamo su na pripreme došli i veslači iz Srbije, Turske, Azerbajdžana i Švicarske pa ni oni ne mogu trenirati.

 

SAMI ĆEMO MORATI ČISTITI JARUN 

 

– Ako se već neće kopati i produbljivati jezero, neke se stvari ipak mogu organizirati. Pomoći od ŠC Jaruna je sve manje jer njihove ljude miču da rade na Ljetu na Savi, na Bundeku, po Sljemenu... Ono što smo mi mogli napraviti jest smanjiti broj dana priprema, kupiti manje vesala i čamaca i taj novac uložiti u čišćenje Jaruna. Bolje da osiromašimo plovni park pa da preživimo nego ovako što sjedimo na grani koju pilimo. Bolje tu granu malo skresati, ali je spasiti nego je prepiliti. Ja jedino u tome vidim izlaz i zato bi se i zagrebački i hrvatski savez trebali angažirati. Pomoć od Grada, odnosno Holdinga više ne možemo očekivati pa idemo onda svoj novac preraspodijeliti. A i mi treneri morat ćemo dio svog posla “bataliti” da si osiguramo pristojne uvjete. Bolje da treniramo pola sata u pravim uvjetima nego tri sata u nikakvim uvjetima. Radije bih da dva i pol sata potrošimo na čišćenje da bismo pola sata trenirali.

 

– Na Perući su uvjeti idealni za određeni dio priprema, no tamo nema staze da se na njoj testirate, a i problem je što dolje nema svlačionice, hangara, pristupnog puta do pontona... Osim toga, moji veslači su obiteljski ljudi i oni su, nakon dugog izbivanja, morali odraditi i neke stvari u mjestu boravka. A ja sam pak morao ići na pretrage zbog operacije kuka na koju idem dan nakon SP-a, a operirat će me dr. Tomislav Smoljanović, inače član brončanog olimpijskog osmerca iz 2000., a i anesteziolog je bivši veslač. Želim iskoristiti vrijeme dok su Valent i Martin na odmoru da budem pokretan kada se oni vrate.

– Izvukao sam se nekako jer mi je klub kupio električni bicikl na što ja ne bih nikad pristao da nisam morao jer bicikliranje uz stazu mi je bilo ujedno i moj kondicijski trening. No ovo više nema smisla odgađati jer je pala kvaliteta života. Nažalost, nakon Olimpijskih igara morat ću i na operaciju koljena.

 

DEČKI MOGU JOŠ DVA CIKLUSA 

 

– Najbolje godine su između 24. i 28. godine, to je najmoćnije doba, no nije loše ni ono doba iza. Tada sve ovisi kako sportaš živi između treninga, koliko se odmara, koliko se isteže... Funkcionalno, Sinkovići bi mogli odraditi još dva ciklusa.

– Imamo kvalitetan program i, ako se realizira, možemo opet biti svjetski prvaci. Osim toga, rezultati testiranja pokazuju da smo iznad prošlosezonske razine. Kada vjetar otpuše lopoče na drugu stranu, uspio sam naći segmente staze na kojima ih mogu nešto testirati, no to su sve kraće dionice. Nikad nismo uspjeli odveslati dva kilometra da ne zakačimo lopoč, a to veslače frustrira. Ponavljanje ih frustrira, a onda moram prekinuti trening i smiriti ih - zaključuje Bralić.

 

 PRENOSIMO Večernji list PIŠE Dražen Brajdić FOTO Borna Filić/PIXSELL