Trener novih nada hrvatskog veslanja otkriva tko stoji iza velikog uspjeha

Luka Grubor nam je uveo britanski način rada, ovo je njegovo maslo – piše Davor Burazin, novinar SN.

 

Još u svibnju prošle godine Luka Grubor nam je rekao da će vrlo brzo legendarni Gusar opet biti jak, da se u Spinutu rađa nova generacija veslača, koja će slavni klub vratiti na veslačku kartu svijeta, a da osvajač zlatne olimpijske medalje u osmercu (veslajući za Veliku Britaniju u Sydneyu 2000. godine, kad su naši čudesno uzeli broncu) nije govorio u prazno, potvrdilo se na Svjetskom prvenstvu juniora u Tokiju. Ondje su Ivan Vuković i Karlo Borković u dvojcu ‘bez’ zauzeli četvrto mjesto, brončana medalja izmakla im je za sekundicu, praktički u posljednjih sto metara prestigli su ih Nijemci. Koliko je to velik i ohrabrujući rezultat za klub kao što je Gusar, pokazao je doček na splitskom aerodromu i spontani Gruborov zaključak:

 

- Nikada nisam bio na dočeku za četvrto mjesto - rekao je ovaj Zagrepčanin koji je London zamijenio Splitom i sasvim se lijepo snašao u gradu pod Marjanom.

 

KLJUČE JE RAD, NE TALENT

 

Mnogi su gusaraši pohitali dočekati Vukovića i Borkovića te im i tako dati do znanja da je svima stalo do njihova rezultata. U redu, nije medalja, ali medalja bi moglo biti u budućnosti.

 

- U prosincu prošle godine Luka i ja vrtjeli smo kombinacije, koga s kim spojiti, a Ivan i Karlo su prvu zajedničku regatu imali u ožujku na Kupu Dalmacije u Splitu - kaže njihov trener Denis Boban.

 

- Tražili smo pravi spoj, kao alkemičari, jer imamo još tri-četiri odlična momka. I Karlo i Ivan prvaci su Hrvatske u svim disciplinama, doista imamo nadarenu generaciju, rođenu od 2001. do 2003. godine, ali talent sam po sebi nije dovoljan. Ključ je rad i samo rad.

 

- Pobijedili smo u dvojcu i četvercu bez kormilara, četvercu s kormilarom i u osmercu. Ne pamtim da je Gusar imao prvake u svim disciplinama otkako sam ja u klubu, dakle, od 1984. godine.

 

Boban je, inače, u četvercu s kormilarom Gusara osvojio svjetsko srebro 1998. godine. Veslali su još Igor Boraska, Tihomir Franković i Siniša Skelin, dok je kormilario Ratko Cvitanić. Iste su godine osvojili čuvenu Henley Royal regatu i regatu Svjetskog kupa u Luzernu. Zanimljivo je da je Boban bio kormilar slavnom Zlatku Celentu i Seadu Marušiću u dvojcu “sa” u Luzernu (to je veslački Wimbledon) 1987., kad su osvojili broncu, a deset godina poslije on je kao veslač sa Sinišom Skelinom bio srebrni.

 

- Sada još čekam da uzmem medalju kao trener - nasmijao se Boban.

 

OSTAJE ŽAL ZA BRONCOM

- Ono što mi se kod njih sviđa, a što nisam nikada doživio kao veslač u 17 godina i kao trener u 20 godina, jest da su oni rasli iz utrke u utrku. Od ožujka, kad su prvi put zaveslali zajedno, pa sve do finala Svjetskog prvenstva u Tokiju. Ostat će taj žal za broncom, jer bili su ispred Nijemaca 1870 metara... Zlato su, kao i prošle godine, uzeli Rumunji, znači da su stvarno najbolji, drugi su bili Talijani i oni za mene najljepše veslaju, ali me veseli da smo sa svima njima bili “u po dužine”.

 

- Točno, ali to je Lukino maslo, njegova je zasluga najveća. Luka je, kad je došao u Gusar za trenera, uveo drugačiji način rada, uveo je “gold medal standard” kakav se prakticira u Velikoj Britaniji. Da se razumijemo, nismo mi prije radili štrc-brc, međutim Luka je donio nešto novo, drugačiji pogled, bio je osvježenje u radu, i zato nije čudo da imamo toliko momaka, da se nisu zasitili i odustali. Luka je taj jezičac na vagi. Ta je Velika Britanija veslačka velesila, ali i oni nama priznaju da smo čudo kad znaju kakvi su nam tanki resursi, a imamo braću Sinković, Damira Martina i da se ne vraćam unatrag.

 

PROPUSTIO OSMERAC

 

- Mogao sam nakon toga još veslati, imao sam 28 godina, ali to me “ubilo”, pa sam na Gusarovu inicijativu prihvatio trenerski posao.

 

Evo ga sada sa, nadamo se, novom zlatnom generacijom Gusara.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Dvojac ‘bez’ najzahtjevnija je veslačka disciplina, ona je osnova veslanja, druga priča u odnosu na sve ostale. I naši velikani braća Sinković morali su se naviknuti na ogromnu promjenu kad su, zasićeni dvojcem na pariće (jer su u njemu osvojili sve živo, uključujući zlato na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru), odlučili prijeći u dvojac ‘bez’. Istina, nije im dugo trebalo da nastave zlatnu žetvu...

 

- Ne znamo ni mi kako smo završili baš u Gusaru, još se pitamo - smije se Karlo.

 

- Vidio sam veslanje na televiziji, a kako sam do tada već svašta probao, odlučio sam probati i to. Naletio sam na sjajnu ekipu u klubu, ubrzo su počeli dolaziti rezultati. Vidite da ja nisam visok kao Ivan, ali imam ono nešto drugo: volim raditi. Ipak, naglasio bih atmosferu u klubu, lakše je kad nisi sam.

- To je šteta, jer Karlo u ovih šest godina nije propustio nijedan trening, on je momak koji u 5.30 ujutro izlazi iz hangara nasmijan. To je rijetkost.

 

- Odmah mi se svidjelo, taj izlazak na more pogotovo. Ja bih sebi složio cijeli film u glavi oko toga. Uvijek sam bio najviši, rezultati su me poticali da idem dalje.

- E, tu sam shvatio da moram više raditi, uložiti i glavu i tijelo.

 

- On je prošle godine propustio 70 treninga, zato je bio tek drugi u skifu. Sedamdeset treninga je dva i pol mjeseca. Ne pamtim da je netko napravio takav kvalitativni skok u godinu dana kao on.

- Ponude za odlazak u SAD na sveučilište počele su pljuštati već na Svjetskom prvenstvu, ali kako sada stvari stoje, ostajemo u Gusaru, tu su nam glave. Ne može nam nigdje biti ljepše nego ovdje - rekao je Karlo.

- Nismo vam mi od onih pametnih škola, haha...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Davor Burazin FOTO T. Dubravec, J. Prkić /CROPIX