EN
HR
Svašta se priča, ali istina je samo jedna; želim igrati za reprezentaciju BiH i sve sam napravio da to ostvarim. Predao sam sve dokumente i sada čekam odluku. Znate kakva je birokracija... Uglavnom, nadam se pozitivnom rješenju i igranju za BiH – piše Robert Junaci, novinar VL.
Emira Dilavera želio je Nenad Bjelica i dobio ga je. Znao je zašto dovodi tog igrača, dobro ga je poznavao jer je radio s njim, pa i u svom zadnjem klubu prije dolaska u Maksimir, u Lechu iz Poznanja. I Dilaver je svoje dovođenje i te kako opravdao. Pouzdani stoper dobro se nosio i s napadačima Manchester Cityja.
– Ta je utakmica već zaboravljena. Svi smo okrenuti mislima prema Slavenu Belupu. Bilo je veliko iskustvo istrčati na tom stadionu, mislim da nismo razočarali unatoč porazu. Znate, ja nikada ne slavim poraze pa neću ni ovaj, ali činjenica je da smo imali aktivan rezultat i u sudačkoj nadoknadi, igrajući protiv najmoćnije momčadi na svijetu. Da je dosuđen onaj prekršaj nad Perićem... – kazao je Dilaver.
U TOMISLAVGRADU VOLE DINAMO
Je li to najneugodnija momčad protiv koje ste igrali?
– Doista je moćna. Brzi su, tehnički sjajni... Ne ostavljaju suparniku ni sekunde predaha. Čim izgube loptu, odmah je i vrate. Sada smo osjetili najvišu razinu svjetskog nogometa i nadam se da smo izvukli pouke.
Jeste li zadovoljni s 0:2 porazom, s obzirom na to da City uglavnom svima puni mrežu, a vi niste primili gol 65 minuta?
– Ponavljam, nikada ne slavim poraze. I nikada neću. Dojam je možda dobar, ali na kraju, izgubili smo. A Dinamo ne smije niti želi gubiti utakmice. U svakoj utakmici samo nam pobjeda “igra”. To su očekivanja naših navijača, to i mi želimo.
Hoće li City biti europski prvak ili imate svog favorita?
– City je favorit. Najveći favorit, ali to je bio i lani pa smo vidjeli kako je završio, izbacio ga je Tottenham, koji je u utorak “popio” sedam komada od Bayerna. No, to je nogomet i zato ga svi volimo. Možete biti favorit, ali na kraju to ništa ne znači.
U zadnje dvije europske utakmice igrate sa tri stopera, je li vam lakše tako ili s četvoricom u liniji?
– Svi smo se naviknuli na četvoricu u zadnjoj liniji, ali nemamo problema ni s ovim sustavom. Uostalom, vidjeli ste u igri protiv Atalante da je to dobro funkcioniralo, a ni na Etihadu nije bilo loše.
Je li to recept i za Šahtar?
– Recept će smisliti šef, a naš je posao da ga provedemo u djelo i pobijedimo u toj utakmici. Svi znamo kakav je Šahtar. Moćan je, iskusan i kvalitetan. No, imamo i mi svoje prednosti i nadam se da ćemo ih iskoristiti.
Jesu li dvije utakmice s Ukrajincima ključne za ulazak u sljedeći krug?
– Tako ispada prema uvodna dva kola, ali pričekajmo da matematika učini svoje. Puno toga bit će jasnije nakon sljedeća dva kola.
Vaša prognoza, koji će biti Dinamo u skupini?
– Od početka govorimo da nam je cilj proći skupinu. Mnogi su nas gledali u čudu, ali nakon Atalante sve je više onih koji vjeruju u takav epilog. Mislim da imamo tu kvalitetu...
Biste li bili zadovoljni trećim mjestom i nastavkom na proljeće u Europskoj ligi?
– To bi značilo da smo ispunili cilj s obzirom na to da smo rekli kako moramo napraviti korak više u odnosu na lani. Ali, idemo razmišljati o nastavku natjecanja u Ligi prvaka, pa tek onda o utješnim nagradama.
Prodaju li se Dinamovi dresovi i u vašem rodnom Tomislavgradu?
– Bio sam preko ljeta u rodnom gradu i malo sam se iznenadio koliko Dinamo ima ondje navijača. Svi su htjeli pričati o našim uspjesima, autograme ili fotografije. To me čini sretnim jer znam da smo napravili nešto posebno i razveselili te ljude.
Što je s vašim bh. državljanstvom. Po nekim izvorima, zatražili ste promjenu državljanstva budući da njihovo nemate već austrijsko?
– Svašta se priča, ali istina je samo jedna; želim igrati za reprezentaciju BiH i sve sam napravio da to ostvarim. Predao sam sve dokumente i sada čekam odluku. Znate kakva je birokracija... Uglavnom, nadam se pozitivnom rješenju i igranju za BiH.
Kakav vam je život u Zagrebu, može li se usporediti s onim u Budimpešti, Poznanju?
– Svuda je lijepo na svoj način, na sve tri adrese uživao sam s obitelji, u Zagrebu posebno jer znamo jezik i brzo smo se navikli. Sviđa mi se grad, ljudi su susretljivi i užitak je ovdje igrati i živjeti.
S kim živite, što radite u slobodno vrijeme?
– Neko vrijeme bio sam u hotelu, ali onda mi je došla obitelj. Imamo stan blizu stadiona i uživamo.
Sviđa li vam se kad vas zovu Veliki Blek?
– To je šef rekao u jednom razgovoru, pa su me u medijima odmah nazvali tim nadimkom. Nemam ništa protiv. Veliki Blek bio je pozitivac, a ja se i osjećam takvim.
ŠAMARI SU UVIJEK MOGUĆI
Kakav vam je dojam u HNL-u usporedbi s austrijskom, mađarskom i poljskom ligom?
– Imate sve, ali kada nema dobrih stadiona ispada da nemate ništa. Pa stavite neku našu utakmicu, recimo onu s Lokomotivom, u atmosferu dobrog stadiona, 30-ak tisuća ljudi... Pa to bi bio spektakl. I golovi, i prilike. Zagreb bi morao imati dobar stadion. Veseli me što ga Rijeka ima, što ga Osijek gradi. Hrvati su toliko talentirani za nogomet, toliko ga ljudi voli, a nema stadiona. Nije mi to jasno.
PRENOSIMO Večernji list PIŠE Robert Junaci FOTO Sanjin Strukić/PIXSELL
