EN
HR
Kakvo je demografsko lice europskih liga, u jednom je opsežnom istraživanju dijagnosticirao Međunarodni centar za sportska istraživanja, CIES – piše Katarina Kušec, novinarka VL.
Prošla su ona romantičarska vremena kada se nogomet pratio samo zbog igre. Nije tajna da je sve postalo unosan biznis u kojemu su transferni rokovi i nogometno tržište baš kao i Wall Street. Igrači se mijenjaju, prelaze iz kluba u klub, kupuju se, prodaju...
Taj je institut analizirao kretanje igrača od 2009. do 2019. godine (do 1. listopada 2019.) u 31 nogometnoj ligi u Europi. Istraživanje obuhvaća 463 kluba, odnosno 11.692 igrača iz 31 lige. Točnije, istraživanje govori o starosti igrača, o tome kako se ona mijenjala tijekom ovih deset godina, o njihovoj stabilnosti u klubovima, o tome u kojim se ligama najviše igrača prodaje, u kojima se najviše uvozi ...
TURSKA LIGA NAJSTARIJA
Zanimljivo je da se u istraživanom razdoblju otkrilo da je prvi put nakon 2009. godine poraslo korištenje igrača koji su proizašli iz svog matičnog kluba, i to za 0,2 posto, odnosno klubovi više koriste svoje mlade igrače iz mladih momčadi.
Što se samih rezultata tiče, analitičari CIES-a zaključili su da je prosječna starost igrača 1. listopada 2019. godine bila 26,07 godina, dok je prije deset godina bila 25,90 godina. Starost igrača malo se povećala u desetogodišnjem razdoblju, a najviše je 24-godišnjih igrača.
Slovačka liga je najmlađa (prosjek starosti 24,31 godina), dok je najstarija turska liga (prosjek godina je 28). Prva HNL je četvrta na ljestvici najmlađih s prosjekom od 24,66 godina. U njoj je konkretno najmlađa momčad Istre 1961 (23,2 prosjek godina), a najstarija je momčad Nenada Bjelice s prosjekom od 25,6 godina.
Istraživanje se bavilo i igračima koji su u A momčad došli iz omladinskih pogona svog matičnog kluba. U 2019. godini postotak takvih igrača iznosi 17,2 posto, što je 0,2 posto više u odnosu na 2018., no prije deset godina taj je postotak bio 23,2. Klubovi se ponovno nastoje oslanjati na igrače koje sami stvaraju. Najviše svojih igrača koristi danska liga (27,4 posto), a najmanje turska (8,7 posto). HNL je 13. (19,8 posto), dok je srpska Superliga na 20. mjestu (16 posto).
Kada govorimo o igračima koji igraju izvan svojih matičnih klubova, odnosno kada govorimo o ligama koje najviše izvoze svoje igrače i šalju ih van, takvih najviše imaju Cipar, Portugal, Turska i Italija. Hrvatska je pri sredini tablice jer čak 36,6 posto igrača igra vani. Najmanje izvozi srpska Superliga (14,8 posto).
DRUKČIJA KULTURA TRANSFERA
Između 2009. i 2017. godine prosječno vrijeme ostanka igrača u prvoj momčadi (u svom matičnom klubu) palo je na 2,22 godine. Ta se vrijednost do sada promijenila.
Od 1. siječnja 2018. pa do 1. listopada 2019. godine više od 60 posto novih igrača uvršteno je u prve momčadi (nisu uračunati igrači koji su promovirani iz mlađih pogona), a lige u kojima je takvih igrača najviše su rumunjska, ciparska i turska. S druge strane, najviše zemalja u kojima je uvršteno najmanje novih igrača u prvu momčad ima u zapadnoj i sjevernoj Europi jer se oslanjaju na “domaće dečke”. Taj podatak otkriva da postoje drukčiji kulturološki pristupi kada su u pitanju menadžment momčadi te politika transfera.
Od sljedeće godine bit će zanimljivo pratiti hoće li sve veći gospodarski jaz između momčadi iz različitih zemalja potaknuti veći broj klubova s ograničenim sredstvima da se koncentriraju na lokalne, talentirane igrače. To se posebice odnosi na istočnu Europu (Rumunjska, Bugarska, Mađarska...) i južnu Europu (Cipar, Grčka, Turska...), gdje je prijelazna aktivnost posebno važna...
PRENOSIMO Večernji list FOTO/arhiva VL
