EN
HR
'Kada je moj stari na ZOI u Sočiju postavio tešku stazu krenula je anketa treba li to onemogućiti jer je narušavao diktaturu mediokriteta', kaže Ivica – piše Dražen Brajdić, novinar VL.
Mickey Mouse staza izraz je koji je za lagano postavljene staze ustanovio jedan od najboljih skijaških trenera svih vremena Ante Kostelić. O toj temi popričali smo s njegovim sinom Ivicom Kostelićem koji u hrvatskoj skijaškoj reprezentaciji ima ulogu trenera savjetnika. Uoči sljemenskog slaloma Svjetskog kupa sanjarilo se o četvorici hrvatskih skijaša u drugoj vožnji, no samo je jedan završio u njoj (Rodeš), a polovica njih završila je prvu vožnju (Rodeš, Zubčić, Nikić).
POTPUNA DEGRADACIJA SPORTA
– Nismo ispunili cilj kojem smo se nadali. Rodeš jest spojio dva laufa, ali nije to bilo ništa posebno. Vidović je napravio pogrešku gdje su mnogi prije njega griješili. Bilo je tu i pehova jer Elias Kolega doista rijetko hakla kolac - kaže Ivica.
Onda se Ivica, uzrujanim glasom, osvrnuo na postavljanje staza.
– Ovakvo postavljanje staza potpuna je degradacija vrhunskog sporta. Jedno je amaterska razina, no u vrhunskom sportu ima mjesta samo za testiranje najboljih.
U dva zagrebačka laufa, jedino selektivno mjesto na stazi bio je Erberov put.
– To nije ovisilo o postavljaču staze, nego o konfiguraciji. Kada su vidjeli koliko je Erber težak, napravili su tako da ga se zaobiđe, da se slučajno nekome nešto ne dogodi u drugoj vožnji. S obzirom na to da je danas sve više takvih staza, treneri su u dvojbama. Razvijati vrhunske sportaše ili mediokritete koji se sve više mogu provlačiti do odličnih rezultata zahvaljujući neselektivnim stazama.
Ivici se ne sviđa kada u vrhunskom sportu i mediokriteti mogu doći do izražaja.
– I u sportu je više mediokriteta nego izvrsnih, kao i u svemu, no sport nije aktivnost u kojoj mi možemo poticati ravnopravnost pa da slabijima bude bolje. A mnogi su naviknuti na to da imaju lagane staze koje opraštaju pogreške pa je na Erberu bilo jao i pomagaj. Moj stari je Janicu i mene nastojao razvijati u sportaše spremne na sve izazove, a u skladu s tim je i postavljao teške staze. Što su staze bile jednostavnije, to je bilo gore za mene.
Da bi ilustrirao, Ivica se prisjetio virtuoznosti kanadskog pijanista svjetskoga glasa.
– Najjednostavnije skale ja jednako sviram kao Glenn Gould, ali kada treba svirati neku melodiju, onda sve manje ljudi to može, a užasno teške partiture mogu odsvirati samo vrhunski pijanisti. Sportaše morate odgajati da mogu “svirati” komplicirane partiture, u tom procesu morate odvajati žito od kukolja. Treneri koji postavljaju lagane staze žele da svi dobro izgledaju i najveća je laž reći da u njihovim “skalama” pobjeđuju najbolji. Zato skijanje po gledanosti stagnira. Pa meni je bolje bilo otići gledati utakmicu druge košarkaške lige jer tamo bih vidio neke poteze, nego ženski slalom na Sljemenu jer tamo nije bilo poteza.
Kada god bi Ante Kostelić postavio tešku stazu kao što je to bilo na ZOI u Sočiju, počeli bi protesti.
– Nedavno je u Val d’Isereu odličan lauf postavio engleski trener, a prije toga su ga Francuzi upozorili da ne postavlja tešku stazu jer inače neće moći s njima trenirati. Zamislite, ta Francuska ima bezbroj elitnih skijališta, a nisu imali ni jednu skijašicu koja je startala u prvih 30 na Sljemenu. A imaju Courchevel, Val d’Isere, Chamonix, Meribel, Serre Chevalier...
FIS-U ODGOVARA STATUS QUO
Da bi bolje oslikao tipove koji žele puno bez rudarskog rada, Ivica je posegnuo u rječnik srpskog govornog jezika.
– Prava riječ za takve je “džabalebaroši”. To su frajeri koji bi besplatno kruha. Pa ne može biti slalom od 30-ak sekundi. Pa to vam je kao da skratite nogometnu utakmicu jer pada kiša. Oni kažu da je svaka otkazana utrka gubitak novca, no za mene je drastično skraćena utrka puno veći gubitak za sport. Pa takve utrke neće nitko gledati. Skijanje počiva na lovorikama i vremenima kada nije bilo toga da sve staze moraju biti iste i da svi moraju doći u cilj. Dođemo vam mi u startnu kućicu u Chamonixu i vidimo gore 100 metara iznad nje još jednu startnu kućicu. Pitamo što je to, a oni odmahuju rukom i kažu da su odande startali Stenmark i Križaj. Pa to vam je kao da se u formuli 1 danas vozi manje krugova nego kada je vozio Manuel Fangio. Ili pak da odjednom odlučite da se maraton neće trčati 42 kilometra nego 20 kilometara.
Zašto se Kostelić mlađi ne bi uključio u Svjetski skijaški savez (FIS) pa da se tamo bori protiv “džabalebaroša”?
– FIS je brod bez kapetana na kojem svima odgovara status quo i od čega najviše koristi imaju Austrija i Švicarska koje okreću lovu u svom malom krugu. U FIS-u vam prevladavaju oni koji tvrde da je zagrebačka staza preduga za skijašice, da su one na isteku staze preumorne. Pa ne služi sport tome da on sam po sebi izgleda dobro, nego da se vidi tko je najbolji. Vrhunski sport je nešto što mora biti na rubu ljudskih mogućnosti. Za izvrsnost moraš pojesti puno žganaca i riskirati i da se i ozlijediš. Pa na Tour de Franceu imate 21 etapu, a pobjednik polumrtav uđe u cilj.
PRENOSIMO Večernji list FOTO Sanjin Strukić/PIXSELL
