ČUDO IZ DOLINE NERETVE Stvaraju reprezentativce, a ni dvoranu nemaju!

Cijela Hercegovina, baš kao i cijela Hrvatska, proteklih je dana živjela i disala u ritmu utakmica naših rukometaša na Euru. Hercegovci su posebno ponosni na sedmoricu svojih sinova, Mostarce Igora Karačića i Marina Marića, Međugorca Marina Šegu te Ljubušake Željka Musu, Davida Mandića, Mateja Hrstića i Josipa Šarca.

 

Zadnjih dana glavna tema svih razgovora u Hercegovini rukometni su reprezentativci Hrvatske, njihov pobjednički pohod od Graza i Beča do Stockholma, žar s kojim igraju i način na koji pobjeđuju svoje suparnike. Hercegovci su posebno ponosni što su u izabranoj vrsti Line Červara sedmorica njihovih sinova, Mostarci Igor Karačić i Marino Marić, Međugorac Marin Šego te Ljubušaci Željko Musa, David Mandić, Matej Hrstić i Josip Šarac. Nisu oni samo epizodisti na najvećoj europskoj rukometnoj smotri, već nositelji glavnih uloga. Svaki od njih bio je na svoj način ključan bar na jednoj utakmici.

 

Sedmorica aktualnih hrvatskih reprezentativaca prve su korake načinila u Zrinjskom ili u Izviđaču. Velik broj igrača reprezentativnog kalibra koji su izrasli iz Izviđača i nije neko osobito iznenađenje - plod je to vrlo uspješnog rada klupske rukometne akademije, kojoj je temelje svojedobno postavio Josip Glavaš. U Ljubuškom su godinama odgajali mlade igrače, ali i podizali stručni rad. Mirko Alilović, Denis Bunić i ostali bili su uzori dječacima koji su sanjali o tome da jednog dana krenu njihovim stopama. Izviđač ima uvjete za rad, ima sustav rada s mladima i novi su klinci samo logičan slijed toga.

 

Istina, danas je Musin, Mandićev, Hrstićev i Šarčev matični klub u izvjesnoj rezultatskoj krizi. Došlo je do smjene generacija, najbolji igrači otišli su iz kluba, pa će s mladom momčadi, koju je nedavno preuzeo domaći trener Toni Čolina, teško do obrane naslova prvaka BiH. Banjalučki Borac, Gračanica i visočka Bosna imaju veliku bodovnu prednost pred Ljubušacima. No budu li se mladi igrači razvijali poput prethodnika, za dvije-tri godine Izviđač će opet na vrh rukometa u BiH.

 

Sad se valja zapitati gdje je Zrinjski, matični klub Marina Marića i Igora Karačića? Još proljetos Zrinjski je bio u Premijer ligi BiH, a prije tri godine osvojio je i Kup BiH. No ljetos je morao svojim igračima kazati gorku istinu zbog financijskih problema klub je napustio natjecanje, ali nije prestao raditi. Mlada kadetsko-juniorska momčad natječe se u Prvoj ligi Herceg-Bosne, dakle u najnižem stupnju natjecanja, pod vodstvom trenera Lazara Raguža. Mladi rukometaši Zrinjskog imaju svoj dom u Rodoču u nekadašnjoj vojarni i sanjaju dan kad će svoj klub vratiti na stare staze. Mladi imaju talenta, ali ljudi u Gradu odgovorni za razvoj sporta, nažalost, nemaju sluha.

 

Iako je zakoračio u treće desetljeće 21. stoljeća Mostar još nema sportske dvorane. Rukometaši i košarkaši svoje utakmice igraju u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu, a treniraju kad su slobodni terminu u njoj, ponekad i oko pola noći, dok su njihovi vršnjaci u krevetu, a često su na treningu na jednoj polovici dvorane rukometaši, a na drugoj rukometašice. Tako je bilo i kad su počinjali Marino Marić i Igor Karačić.

 

- Sjećam se prvih Igorovih treninga. Takav se talent rijetko rađa, on je od malih nogu počeo razmišljati samo o pobjedi. Mene ne čudi što je odmah našao zajednički jezik s trenerom Veselinom Vujovićem u Makedoniji, njih su obojica rođeni pobjednici i zato su se brzo našli. Ja sam već prvih dana njegovih treninga kazao da se mora razviti u velikog igrača, a danas je proglašen najboljim srednjim vanjskim Eura. Svaka mu čast, ponosni smo na njega - kaže Filip Pile Garmaz, mostarska rukometna Katica za sve, nekada brzi rukometaš Veleža, a kasnije jedan od utemeljitelja Zrinjskog, njegov višegodišnji tajnik, po potrebi trener, domar i sve što treba.

 

TALENT, RAD I LJUBAV

 

Prolazio je Zrinjski uspone i padove. Kad bi svi dizali ruke od kluba, ostao bi Pile i svojim entuzijazmom zadržavao momčad na okupu. Teško mu je bilo ljetos kad je klub morao odustati od Premijer lige, no sad uživa u tome da su njegovi dječaci na europskom vrhu.

 

- Za Marina Marića je malo reći da je bio talent. On je bio biser. Sad ću vam otkriti jednu tajnu. Počeo je na lijevom krilu i kad je zabio prvi gol, rekao sam, ovo je najteže lijevo krilo koje je zabilo. Kasnije su ga treneri stavljali na lijevog ili desnog vanjskog. Jedno je vrijeme bio i vratar. I dobro je branio, klinci su ludovali, nisu mu mogli zabiti. I onda ga je Damir Saltarić jednog dana stavio na mjesto kružnog napadača i više nikome nije na pamet palo da mu traži drugu poziciju. On je rođeni pivot - kaže Garmaz.

 

Kako Igor Karačić ima brata rukometaša, Ivana, profesionalca u Izraelu i reprezentativca BiH, tako i Marino ima brata rukometaša Marijana, koji od ljetos igra za skopski Metalurg. Marijan je već igrao za mlađe vrste Hrvatske, tako da bi Hrvatska uskoro mogla imati još jednog Marića na okupljanju.

 

- Ovo što je Hrvatska napravila na Europskom prvenstvo iznenađenje je za sve, čak mislim i za Hrvatski rukometni savez. Otići u finale i imati MVP-a prvenstva Domagoja Duvnjaka i najboljeg srednjeg vanjskog igrača Igora Karačića uistinu je podvig. Hercegovina je oduvijek davala svoje igrače reprezentaciji Hrvatske, no doprinos je ovih momaka u igri i rezultatima ove reprezentacije zaista izniman. Momci su spojili u jedno svoj talent, uporni rad i ljubav prema hrvatskom dresu u nešto zadivljujuće. Uvijek ostavljaju srce na terenu i ljudi to cijene. Ta silna sinergija između igrača i navijača donijela nam je istinsko sportsko ludilo - kaže Mostarac Željko Anić, bivši rukometaš, koji odavno već živi u Francuskoj i čiji je sin Igor bio član slavne reprezentacije Francuske, te dodaje:

 

SVI PRED TELEVIZORIMA

 

- Razgovarao sam jednom sa svojim nekadašnjim trenerom Srđanom Praljkom, koji danas živi u Rijeci, o tome kako je Hercegovina iznjedrila toliko poznatih sportaša. Kazao mi je da bi na tim primjerima trebalo napraviti znanstvenu studiju o dolini Neretve. Iz doline Neretve su nogometaši: Muhamed Mujić, Ivan Ćurković, Duško Bajević, Enver Marić, Franjo Vladić, Blaž Slišković, košarkaši Dragiša Vučinić, Dražen Dalipagić, Josip Sesar, Bojan Bogdanović, rukometaši Zvonimir Serdarušić, Patrik Ćavar, Slavko Goluža, pa sad, evo, Marin Marić, Igor i Ivan Karačić. To je doista za jednu ozbiljnu studiju.

 

Mostar i svi gradovi u susjedstvu bili su pusti - u domovima i kafićima gledalo se samo finale Eura između Hrvatske i Španjolske. I pljeskalo svakom potezu Domagoja Duvnjaka i suigrača.

 

 PRENOSIMO Sportske novosti PIŠE Miljenko Karačić FOTO Ante Čizmić/CROPIX, Jonathan Nackstrand/ AFP