JUŽINA

Vrijeme je da se ova južina povuče. Svakakve stvari izlaze na površinu, a ljudi govore bedastoće. "Mladi čelnik Osijeka", kako ga je nazvao Večernjak, predsjednik NK Osijek, zaigrao se prošloga tjedna prozivajući Dinamo, Rijeku i Hajduk za pritisak na suce. I to ga, kaže, zabavlja – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

 

Ma nemoj?! To što on radi je potpuno identično ponašanju u salunima širom Amerike prije 150 godina, kad bi pijana rulja nakon takve "zabave" i takvih rečenica krenula put zatvora, zavezali bi ili nokautirali šerifa, a nekom tipu iza rešetaka brzinski presudili konopcem oko vrata, linčem. Jer, ovo što radi čelnik Osijeka je poziv na linč. Linč hrvatskih nogometnih sudaca. Naime, prvi koji pogriješi na štetu Osijeka, ili neki gledatelj pomisli da je pogriješio – stradao je! E, „mladi čelniče Osijeka“, TO je pritisak na suce! Ili, sad bi, nakon nedjeljne utakmice netko mogao reći – pa uspio je, sudac je sve sudio protiv Dinama. Iako je to isti onaj predsjednik koji je „izbacio“ jednog svojeg igrača iz kluba, nakon što se pijan zabio Mercedesom u benzinsku postaju, da bi ga nakon tjedan ili malo više dana vratio u prvu ekipu, dakle dokazano ne razmišlja o tome što govori, ipak mi se čini da je u tom Osijeku južina zalegla i ne pušta. Pa ni goste.

 

Nenad Bjelica, već nekoliko tjedana nervozan u javnosti, sad je nakon poraza u Gradskom vrtu odabrao čvrsti bunker pred novinarima. To je maksimalno u suprotnosti s jednim priznanjem koje je trebao idući tjedan dobiti, pa treba pažljivo proanalizirati takvo ponašanje i silnu nervozu Dinamovog stratega. U konačnici, ako se sprema otići iz plavih odaja, ne vidim zbog čega su novinari i javnost ti koji bi trebali sami izvesti neke zaključke bez obzira na njegovo psihičko stanje? Uz to, navodno je obogatio hrvatski jezik u obraćanju sucu nakon utakmice, pa mu čin pojavljivanja na pressici vjerojatno neće puno pomoći u završnoj ocijeni lika i djela. Idući dani dat će, vjerujem, objašnjenje ove trenerove reakcije nakon utakmice u Osijeku.

 

Južina, kad već pišem o njoj, izgleda nikako da se makne iz Splita. Tamo se još sve one silne baklje zapaljene na slavlju nakon Tudorovog povratka na klupu Bilih nisu ni ohladile, a Splićani već smjenjuju Tudora i htjeli bi natrag Burića. Kad bi bura malo propuhala dolje, možda bi Splićani napokon shvatili da nije stvar u trenerima ni u igračima njihovog omiljenog kluba koji je proslavio 109 godina postojanja! Za takav jubilej mnogi bi u svijetu dali ogromne novce, poneki možda i više, ali jedino mi u Hrvatskoj ne shvaćamo važnost takvoga jubileja i u konačnici veličine takvoga kluba. Velika je to stvar, stvarno jest, ali iz dana u dan klub gubi na vjerodostojnosti i na vrijednosti takve tradicije odlukama koje se donose daleko od momčadi. Možda da ovim putem zaželim da se na okrugli, 110. rođendan stvarno bura spusti na Split i žestoko raščisti situaciju, koja doista nema veze s ljudima na travnjaku Poljuda, samo to navijači uopće ne vide. Južina, kažem...

 

A zanimljivo, samo malo dalje, u Zadru, ni traga južini. Tamo su navijači napokon napunili dvoranu, pa i na koncu dočekali pobjedu u Kupu, pokal u vitrini nakon više od desetljeća praznine. Takve stvari treba promovirati, takve stvari djecu vraćaju u košarkaške dvorane, ali i na one silne zadarske terene pod vedrim nebom, takve stvari daju potvrdu činjenici da je sport pokretač mnogim stvarima. Nadam se samo da će to zadarski gradski oci znati iskoristiti kao poticaj u povećavanju mogućnosti djece bavljenjem sportom. Što, da se odmah sjetim prošle godine i jedne nagrade baš Zadru i njegovom gradskom uredu za sport, očito već rade na najvišoj razini. Sad, eto, imaju i vanjski poguranac. Samo naprijed.

 

PRENOSIMO Sportska televizija peJURAtivno