PAYNE: „Tokio 2020. bit će simbol ljudskog dijaloga nakon prisilne izolacije“

LAUSANNE, 3. travnja 2020. - S vrlo velikim brojem sudionika, 102 novinara iz 57 različitih zemalja, prvo službeno predavanje e-Učilišta, AIPS-ove nove inicijative za učenje na daljinu, bilo je vrlo uspješno. „Izvanredno je ovo što ste ovdje postigli, s najavom samo tri dana ranije,“ rekao je Michael Payne, visoki gost, okružen knjigama — uključujući njegovu vlastitu, „Olimpijski preokret“ — u svome domu, kad se s 80 mladih novinara s četiri kontinenta susreo u predavanju na platformi Zoom.

 

Bivši je voditelj marketinga MOO-a 90 minuta dijelio vrijedne informacije o odgodi Olimpijskih igara i odgovarao na mnoga iscrpna pitanja u vezi s Tokijom 2020.

ČINJENICE - Payneova prva intervencija bila je stavljanje stvari u kontekst, što je vrijedna pouka mladim generacijama.

„U 1980-ima nitko nije želio biti domaćin olimpijskih igara. Samo Teheran i Los Angeles željeli su biti domaćini Olimpijskih igara 1994. Los Angeles je organizirao plebiscit o tome da li da se javna sredstva potroše na organizaciju Olimpijskih igara. Više od 90% ljudi glasalo je protiv,“ rekao je.

 

U to su vrijeme prihodi bili „oko nekoliko stotina milijuna dolara“. Kad je nakon 20 godina rada u njemu odlazio iz MOO-a, ta je brojka narasla na 5 milijardi.

 

U tom je razdoblju mnogo puta bilo izraza zabrinutosti i javnih obećanja da će se olimpijske igre otkazati ili odgoditi zbog niza problema, a zadnji puta u vezi s Pjongčangom 2018.

 

„Samo tri mjeseca prije svečanosti otvaranja postojao je rizik od nuklearnog rata na Korejskom poluotoku, kad se je pojačala napetost između američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una. MOO je naučio da ne reagira na medijske i političke pritiske, svakako ne prije nego sve činjenice postanu jasne. U slučaju Pjongčanga pokazalo se da je MOO u pravu. Izgledalo bi glupo da se otkazalo Igre kao što su mnogi zahtijevali. Postale su slavlje zimskog sporta koje je na kraju bilo vrlo uspješno,“ objasnio je Payne.

 

NEPOŠTEN PRITISAK - Za Tokio 2020. i pandemiju koronavirusa usvojen je isti postupak. Prvo razumjeti činjenice. Tada je upravo MOO, koji je Payne definirao kao „nositelja franšize Igara“, japanskim vlastima sugerirao da ih odgode.

 

„Bilo je nepoštenih kritika. Očito je put koji nas je doveo do te odluke bio dug i krivudav. MOO je odradio delikatan posao, izloživši se nepoštenim pritiscima politike i novinara, ali najveću svjetsku priredbu ne možete pomaknuti preko noći. Japanska vlada je dugo tražila više vremena za donošenje konačne odluke i do kraja nije isključivala mogućnost jesenskih olimpijskih igara, najviše zbog logističkih razloga“, dodao je.

 

SLAVLJE ČOVJEČANSTVA Sada kad je horizont postavljen u 2021. godinu, Igre nam djeluju kao jedinstvena šansa da zbližimo ljude nakon što pobijedimo pandemiju. „Nakon teških i mračnih vremena s kojima smo suočeni, svijet će željeti slaviti to što se je čovječanstvo uspjelo izvući. Kriza nas je izolirala, dakle Olimpijske igre sljedeće godine moraju postati simbol zajedništva i dijaloga, da se ljudima omogući da osjećaju Olimpijske igre kao vrhunac sportske sezone globalne zajednice,“ ocijenio je.

 

Nakon toga je došlo vrijeme za mnoštvo pitanja mladih novinara.

 

Ovdje je samo nekoliko od njih:

 

MOO ugovara policu osiguranja otkad sam ja počeo raditi za njega. Ta se polica uglavnom odnosi na otkaze, neodržavanje igara ili terorističke napade zbog kojih se igre moraju prekinuti. Glavni elektronski mediji to su također učinili. Što se tiče odgode, to je još uvijek dosta neistraženo područje, još daleko od jasnog. Sada će tržište osiguranja biti pod velikim stresom zbog svih ovih sportskih priredbi kod kojih je došlo do promjena. Prije nikad nismo imali osiguranje, sada ga moramo imati. Taj problem nemogućnosti održavanja olimpijskih igara postajao je sve važniji tijekom godina, kad su nepredvidljivi događaji ugrožavali njihovu organizaciju (11. rujna, SARS, islandski vulkan). MOO i organizacijski odbori planiraju velik proces upravljanja rizikom koji je moguće osigurati. MOO i glavni elektronski mediji su osigurani, ali učinak odgode nije još potpuno jasan.

 

Većina olimpijskih elektronskih medija (NBC, Discovery, NHK) imaju dugoročne ugovore (do 2032.). Odgoda će uglavnom izazvati operativne nevolje, ali neće se ponovno pregovarati o ugovorima. Bit će isti elektronski mediji, vjerojatno će se revidirati neki ugovori s oglašivačima. Uglavnom, postoji podrška odluci MOO-a.

 

Možete li objasniti odluku da se zadrži ime Tokio 2020. u skladu s marketinškom strategijom za koju se odlučio MOO.

Odluku su vjerojatno donijeli predsjednik MOO-a i japanski premijer. Partneri su proizveli milijune majica i druge robe koju treba prodati. Japanski animatori dodali su NE nazivu Tokio 2020. pa je sada naziv „Tokyo2020NE“.

 

Koja je bila dinamika pregovora partnera, koja je dovela do konačne objave?

Objava je uslijedila nakon opsežnih pregovora iza zatvorenih vrata. „Najveću svjetsku priredbu ne možete pomaknuti preko noći“.  Kako se epidemija širila svijetom, MOO je postao svjestan toga da otkaz ne dolazi u obzir, dok su japanski organizacijski odbor i vlada još uvijek razmišljali od jesenskom terminu. No budući da je virus doveo svijet u globalnu krizu, duža odgoda postala je jedina opcija. Proces je bio vrlo delikatan, potrajalo je dok nije došlo do objave, kako bi se Japanu omogućilo da sačuva obraz nakon sedam godina organizacije najveće svjetske priredbe. 

Pred kraj predsjedničkog mandata Juana Antonija Samarancha, MOO je odlučio osnovati fond za izvanredne situacije za slučaj otkazivanja igara. Taj bi fond olimpijskom pokretu pomogao održati se 4 godine; sada on iznosi više od milijardu dolara. Sada će nastati problemi s novčanim tokom.

 

Nijedan organizacijski odbor još nikad nije imao takvu potražnju za ulaznicama, sve je bilo rasprodano. Čak i ulaznice za Paraolimpijske igre već su rasprodane. Trenutno se razmatra politika cijena ulaznica. Promjena okolnosti neće zaustaviti neke ljubitelje sporta da dođu kako su planirali i siguran sam da će stadioni biti jednako puni sljedeće godine, jer ovo neće utjecati na njihovu želju. Što se tiče sponzora, MOO je odlučio da će se ugovori koji istječu krajem ove godine produžiti do kraja 2021. To je ono što je odlučeno do sada, ali još je uvijek prerano za pouzdanu procjenu troškova.

 

Što MOO može zaključiti na temelju ove krize?

MOO je imao jedan poznati raniji slučaj. Olimpijske igre u Salt Lake Cityju dovele su MOO u duboku krizu, koja se odnosila na bitne smjernice organizacije. No taj smo slučaj iskoristili za potpunu reformu MOO-a. Sada najveća potencijalna mogućnost leži u snazi koju olimpijski brand ima u ujedinjavanju ljudi, što je postalo globalni simbol, koji potiče novi dijalog kako bi ljudi vidjeli olimpijske igre drugim očima.

 

Tako komplicirana situacija uistinu zahtijeva kompromis svih uključenih aktera. U ovom se slučaju kompromis mora pronaći nakon što je odluka MOO-a pokrenula domino efekt. Postoje neke svjetske priredbe zakazane za sljedeću godinu, ali svi su savezi predani tome da naprave sve što je potrebno kako bi sportašima omogućili najbolje rješenje. Upravljanje tim domino efektom je ključno. Štoviše, siguran sam da će ova kriza utjecati na sportove na nebrojene načine, većinu još nismo vidjeli, promjene u visini plaća, različite financijske protokole. Gledamo tek prvo poglavlje financijskih učinaka na sportski svijet.

Ako svijet za godinu dana još uvijek bude suočen sa sličnim izazovom, odvijanje olimpijskih igara bit će na drugom mjestu, jer to znači da će svijet biti suočen s epohalnom krizom s mnogo ozbiljnijeg aspekta. Što se tiče mogućnosti da će neke države proživljavati kasne učinke epidemije i još uvijek biti u nevolji u vrijeme održavanja Olimpijskih igara, znamo da su se po izbijanju epidemije proučavale neke strategije s kineskim odbojkašima izoliranima u karanteni. U slučaju da će se neke zemlje još uvijek boriti s epidemijom, mogu se pronaći rješenja, možda kroz zaštitnu karantenu na mjestima na kojima mogu trenirati.

 

SLJEDEĆI TJEDAN Budući da je vrijeme bilo pri kraju, a vidio je veliko zanimanje sudionika, g. Payne je pristao sudjelovati u još jednom krugu pitanja i odgovora sljedeći tjedan.

 

Uvod u tečaj, koji će trajati do rujna, slijedio je nakon impresivne prezentacije Michaela Paynea. Riccardo Romani i Martin Mazur raspravljali su o etici u izvještavanju o epidemiji i mogućnostima novinarskog rada u karanteni, dok su Gianni Merlo i članovi Izvršnog odbora AIPS-a ponudili svoja viđenja novog projekta. 

e-STUDENTI - Puni popis 80 sudionika* e-Učilišta AIPS-a:

 

Burundi: Olivier Nishirimbere

Etiopija: Halieegziabher Adhanom

Gana: Fifi Anaman, Akosua Addai Amoo, Esther Osei, Ayishatu Zakaria Ali

Kenija: Timothy Olobulu, Idah Sarah Njeri Kamau, Caren Kibbett

Maroko: Wissam Dehbi, Hamza Ait Messaoud

Nigerija: Chibuogwu Nnadiegbulam

Senegal: Sene Diacounda

Sijera Leone: David Rehme Wilson, Hawa Dauda, Desmond Tunde Coker

Južnoafrička Republika: Mbalenhle Nkosi

Tanzanija: Benjamin Ben Mazunda

Tunis: Arafat Hamrouni

Argentina: Carolina Mitriani

Bolivija: Fátima Velarde

Brazil: Pedro Victor Pereira

Čile: Andrea Hernandez, Diego Rodriguez

Kolumbija: Alejandro Munevar, Edgar Junior Garcia, Paula Rodas, Sebastian Rico Barreto

Meksiko: Paloma Gutiérrez

Nikaragva: Alejandro Benda?a, Harold Briceno

Paragvaj: Fátima Martínez, Julio Bonnin

Peru: Valeria Vega, Rosa Maria Mu?oz

SAD: Jilian Angeline, Erin Fish

Venezuela: Luis Morales

 

Kina: Lu Xingji, Lin Deren

Indija: Koushik Paul

Iran: Shokoofeh Mousavi, Zahra Aliee

Kazahstan: Ruslan Medelbek

Libanon: Rayanne Moussallem

Palestina: Hussein Shahin

Saudijska Arabija: Fahad Alammari, Qasem Almaskeen, Alsajjad Alsalam

 

Austrija: Martin Schauhuber, David Baumgartner, Marco Tilli, Silvana Strieder, Rathgeb Thomas, Rashad Mahmudzada, Sebastian Sohm

Bjelorusija: Yurij Mikhalevich

Belgija: Bavo Delbaere

Hrvatska: Filip Ožbolt, Marino Pleić, Marko Miladinović

Češka: Adela Silesova, Martin Charvát

Estonija: Merili Luuk, Kristo Tamm

Finska: Atte Lehtonen

Njemačka: Nadia Al-Massalmeh

Grčka: Emmanouil Meremetis

Mađarska: Benedek Mohay, Richard Szentes 

Italija: Francesco Gottardi, Matteo Suanno

Nizozemska: Jeroen Adriaanse

Rumunjska: Mihai-Vladimir Dolinschi

San Marino: Matteo Pascucci

Slovenija: Klemen Verlič, Lucijan Zalokar, Katja Dovžan

Turska: Hakki Mutlu

Ukrajina: Vladyslav Dunaienko

 

*Ako Vaše ime nedostaje, a sudjelovali ste u predavanju, molimo pošaljite elektroničku poruku na AIPS Media Team

 

 Martin Mazur - AIPS Media/ Foto: NordcapStudio