O, TEMPORA...

Iako bi stvarno bilo zanimljivo znati koja su to dva saborska zastupnika glasala protiv dopuna Zakona o sportu, možda je i bolje da ne znamo – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Kad sam ih, naime, tijekom saborske rasprave o prijedlogu dopuna Zakona o sportu čuo kako lupetaju o sportu, dobro – ne svi, ali većina, odustao sam od ozbiljnijeg osvrta na njihove sposobnosti i informiranost o tome o čemu se trude ozbiljno pričati. Oni, na žalost, ne znaju čak ni osnovne stvari o hrvatskome sportu i njegovom ustroju, a o istinitosti nekih navoda da i ne pričam, jer su za ozbiljnu sudsku tužbu zbog klevete. Jedan si je čak dopustio prosvjetiteljsku ulogu predlažući da se sport napokon počne financirati iz igara na sreću!? O, tempora ….

 

Družak sad, kad su dopune izglasane, od ponedjeljka ujutro ima puno važnijeg posla, odrediti kome će davati potpore iz novaca koji su mu ostali nakon što ih nije podijelio neodržanim sportskim priredbama. Sretno, jer vjerujem da neće biti baš lako. U svjetlu toga, ne bi bilo loše razmotriti i situaciju u kojoj si neki sportski klubovi, primjerice cijelo sportsko društvo HAŠK Mladost može osigurati neka značajnija primanja, a da se ne grabi nužno i panično šeflom po državnome loncu, ni u ovakvoj krizi, a niti kad kriza prođe. Doduše, HAŠK-ovci baš i nemaju puno što tražiti u tom državnom loncu, jer su mahom pod paskom i plaćom SSGZ-a, ali je ideja zanimljiva za neka buduća vremena i vrijeme nakon krize. Naime, ako znamo da je do prije nekoliko godina društvo uredno i sukladno ugovorima dobivalo novce od Grada, a onda je nekom virtualnom igricom to ukinuto, pa je Grad čak sjeo papirološki na objekte u Parku Mladosti i glumata vlasništvo, onda valja znati da je u toj igri Grad sebi pripojio i parkiralište uz Park. A parkiralište na takvome mjestu donosi solidnu zaradu. E, kad bi se samo parkiralište vratilo Društvu (da ne pričam o svemu ostalome), eto načina da si društvo, koje broji 20-ak ozbiljnih klubova u kojima treniraju brojni osvajači olimpijskih, svjetskih i europskih odličja, osigura neki prihod, pa da ne mora neophodno visjeti na grbači državnoga ili gradskoga novca. Znam, znam, jedno je Država, a drugo je Grad, ali samo kažem, kad već radimo reda….

 

A reda, slažete se, mora biti! Posebno u sportu. Pa tako pojedini nogometni prvoligaši uvode reda po svojim travnjacima i, navodno uz dozvole lokalnih stožera, počinju trenirati. Svejedno je u ovom trenutku treniraju li poput Hajdukovih igrača, dva po dva ili bliže punom pogonu kao u nekim drugim sredinama, ali – treniraju! Netko im je to dozvolio. To je dobro, to je divna vijest, ali kako to da oni mogu, a atletičari, veslači, biciklisti…ne mogu? Naime, za njih se još čeka neka posebna formula iz Stožera. Mogu samo pretpostaviti da bi se ta formula pronašla puno brže da su predsjednici veslačkih ili biciklističkih klubova ili saveza određeni visokopozicionirani djelatnici, koji poput nogometnih predsjednika imaju kontakte u svim porama ovog našeg potpuno izokrenutog društva. Ali nisu, pa će dozvola za braću Sinković ipak pričekati još koji dan prije nego dođe, ako uopće dođe. Ispada da su njih dvojica opasniji za sustav obrane od korone sami na velikoj vodi, udaljeni od svih drugih minimalno 15-ak metara, nego 20-ak nogometaša na istom terenu? Je, nogometni je teren velik, ima u njemu 100 metara, ali nemojte zaboraviti da je Jarun dug 2 kilometra, a širina im je podjednaka, ako Jarun nije i širi. Priznat ćete da taj raskorak ipak smeta, koliko god sam i sam upozoravao na vjerojatno kompliciranu proceduru, svjestan da treninge vrhunskih sportaša treba netko i gledati, netko treba otključati hangar na Jarunu, zagrijati vodu u bojlerima i tko zna što još ne. No, ako nogometaši mogu…

 

PRENOSIMO www.sptv.hr  peJURAtivno