3. SVIBANJ: DAN SLOBODE MEDIJA

'Hrvatskom sportskom novinarstvu ima mjesta u vrhu europskog i svjetskoga sportskog novinarstva. Naša je dužnost odgojiti mlade sportske novinare, dati im ciljeve, dati im smjernice. I vas su, i nas su, nemojmo to zaboraviti, odgajali Susići, Babovićke, Tomići, Židaki, Lunceri i mnogi drugi'.

 

To što je korona svuda oko nas i to što sportskih aktivnosti nema, nikako ne znači da nema sportskoga novinarstva! Snalazimo se, vadimo stare priče, snimamo povratke sportaša na treninge, izmišljamo kvizove, vodimo duge razgovore o sportu i prošlosti. Tu smo! Nikad nije bilo više prilika za ispričati neke davne priče iz vremena kad nam to nije dao predviđeni prostor ili kad nas je sport, sam po sebi, gurao dalje.

 

OVO JE DOBA VRLO OPASNO ZA SVE NOVINARE

 

Međutim, koliko god to ovako, na prvu, zvučalo sjajno i genijalno, kao prilika da se sportašima i sportu odužimo za sve lijepe (pa dobro, i manje lijepe) stvari, nije baš svuda tako. Pokazao je to i nedavni Zoom sastanak predstavnika sportskih novinara SEESJA (Udruga sportskih novinara jugoistočne Europe), ali i svakodnevno kontaktiranje kolega širom svijeta. Ovo je doba vrlo opasno za sve novinare, pa tako i za nas u sportskom novinarstvu. Freelanceri ostaju bez prihoda, plaće padaju, naklade nestaju, gledanosti pojedinih sportskih kanala nema. No, nije samo to. Koliko puta ste radeći svoj posao osjetili da možda na nekom stadionu, u nekom klubu, na tribini neke dvorane baš i niste dobro došli, ali vas moraju trpjeti? Koliko puta su zbog vaših riječi, napisanih ili izgovorenih, pa čak i zbog fotografija ili naslova negativno reagirali nekakvi sportski moćnici ili malo manji moćnici? Koliko ste puta morali dokazivati da ste u pravu…

 

Sad, baš sad moramo svi ostati još sigurniji u sebe. Korona je nekima od „moćnika“ dala dobru ideju da predlože da se na stadione ili u dvorane ne može kao do sada, nego vrlo restriktivno, u smanjenom broju. Kao čuvaju naše zdravlje, pa ne bi htjeli previše ljudi, čitaj novinara, na tribini? Jer, lamentiraju ti isti, da ne bude previše opasno…? Možeš misliti opasnosti na tribini praznog nogometnog stadiona gdje se rasporedi maksimalno dvadesetak novinara. Pa tu razmak s modernom tehnologijom može biti i 50 metara… No, ipak sad, baš sad neki će pokušati napraviti selekciju onako kako njima odgovara, zatvoriti vrata onima koji gledaju svojim očima, koji pišu ili govore svojim riječima. Onima koji su novinari, koji imaju stav, koji svojim čitateljima, gledateljima ili slušateljima žele predočiti samo činjenice ili samo ono kako jest. Evo vam ne tako daleka Mađarska, tamo upravo o tome raspravljaju, da na nogometne utakmice uopće ne puste novinare, da ukinu mix zonu ili da puste njih desetak, ali izabranih od klubova ili saveza. Pa i Rumunjska, slično. Službena utakmica bez novinara? Samo sa službenim biltenom na kraju i sa službenim fotografijama službenog uposlenika domaćeg kluba??

 

MNOGI BI RADO DA NEKIH OD NAS NEMA

 

Ne dajte se. Nemam dojave niti sam čuo da se nešto slično sprema i kod nas, u Lijepoj našoj, no nikad se ne zna. Javite ako znate za nešto slično, razglasite to odmah! Dobre vijesti putuju brzo, loše još brže. 

 

Mnogi bi u mnogim sportskim kolektivima rado da nekih od nas nema, da nestanemo, barem iz njihovih sportova. Ovdje kao predsjednik cehovske udruge ne mogu obećati da ćemo mi to kao udruga sigurno srediti, ako do takvih situacija dođe, još manje smijem si dopustiti da u takvim situacijama razlikujem članove HZSN-a od nečlanova, ali sve je zapravo na nama, na sportskim novinarima. Dogodi li se nešto slično, a nadam se da neće, vrijeme je da zajedno reagiramo. Puno puta nismo. Ni kad je zapjenjeni čelnik maksimirskog nogometnog kluba sipao uvrede prema kolegama (i još gore – kolegicama), ni kad su splitski pandani odlučili zabranili ulazak na stadion kolegi, ali ni kad je stanoviti rukometaš ustanovio da o skijanju ne možeš pisati ako nisi u stanju spustiti se niz sljemensku stazu. Nismo.

 

I zato za kraj, čestitajući vam na neki način Dan slobode medija, idem s nečim lijepim. AIPS (Svjetska udruga sportskih novinara) je pokrenuo e-Učilište, prvenstveno za mlade novinare. Dva puta tjedno preko Zooma „studenti“ iz više od 50 zemalja (da, i trojica iz Hrvatske) slušaju predavanja najeminentnijih sportskih djelatnika o olimpizmu, odgodi OI, financijama, o nogometnim problemima Fife, dopingu, o igračkim problemima jedne majke i slično, a sve će se nastaviti do lipnja. Uče o sportu iz prve ruke. Poslije toga i od rujna ponovo, bez obzira na koronu ili na zatvorene granice (valjda neće!?). Zato jer je naša dužnost odgojiti mlade sportske novinare, dati im ciljeve, dati im smjernice. I vas su, i nas su, nemojmo to zaboraviti, odgajali Susići, Babovićke, Tomići, Židaki, Lunceri i mnogi drugi. I dobro su nas sportski i novinarski odgojili. Obrazovati se, ipak, moramo sami. 

 

BUDITE SVOJI

 

Hrvatskom sportskom novinarstvu ima mjesta u vrhu europskoga, samim time i svjetskoga sportskog novinarstva. To znaju mladići koji svake godine idu barem na okupljanja novinara SEESJA, a znajte i vi. Pa kad je već tako, bez obzira na probleme koji postoje ili bi tek mogli postojati, svejedno pokažite sebe, pokažite hrvatsko sportsko novinarstvo i svijetu, prijavite se za AIPS Media Awards, za AIPS Nagradu za sportske novinare. Vaše priče, vaše emocije koje su dugo spavale, pritisnute rokovima i stalnim sportskim događajima, sad su izašle i možda su spremne i za neku lijepu AIPS Media nagradu?

 

Budite svoji. Sretno.

 

JURA OZMEC

predsjednik HZSN,

glavni tajnik i rizničar AIPS