BAŠ TUŽNO: I srpski Grobari pokazuju više empatije prema nekadašnjem ponosu Hrvatske

„Mi želimo što i svaki obični navijač želi a to je da budemo obasuti sadržajima, emocijama, zajedništvom, a u dvorani ne postoji nikakav šou, ostao je jedino očerupani vuk“, ističe dugogodišnji navijač Nikola Plečko – piše Dražen Brajdić, novinar VL.

 

Premda ih je na tribinama Draženova doma sve manje, još uvijek postoje Zagrepčani, i ne samo oni, kojima je itekako stalo do Košarkaškog kluba Cibona. Nažalost, posjećenost utakmicama, uz Dinamo, najpoznatijeg zagrebačkog sportskog brenda kopnila je zajedno s rezultatima istog. A oni su takvi da je dvostruki europski prvak iz 80-ih i konkurentni euroligaš iz 90-ih danas klub koji ne igra niti jedno europsko natjecanje. I koji se grčevito bori za ostanak u regionalnoj ligi. U Euroligu, a nažalost, i u Eurokup, Cibona se nije kadra plasirati, a Fibina klupska natjecanja, gdje uvijek može dobiti pozivnicu, ne želi igrati jer taj osiromašeni klub nema sredstava za momčad konkurentnu niti u najnižem europskom natjecanju ali niti za europska putovanja pa mu više odgovara autobusna regionalna (ABA) liga.

 

Svemu tome, a i mnogočemu u načinu vođenja kluba protive se košarkaški kibici okupljeni oko "Akcije za spas Cibone" koji naprosto ne žele prihvatiti priče da se njihov klub ne može bolje voditi od ovoga. Dosad anonimni, poslali su jedno priopćenje s niz ozbiljnih prozivki na račun aktualnog vodstva kluba točnije direktora Domagoja Čavlovića. No, da bi njihov aktivizam dobio na legitimnosti savjetovano im je da izađu iz sjene što su oni i učinili pa su tako i ovog novinara pozvali na jutarnju kavicu. A gdje drugdje nego u kafić "Amadeus", na Trgu Dražena Petrovića, mjestu koje simbolizira slavne i kod starijih poklonika sporta nikad zaboravljene dane ponosa. A navijačima s kojima smo se sreli, današnja Cibona izgleda kao Titanik koji je već odavno udario u svoju santu leda i sada polako tone. Misli to i Nik Titanik, zapravo naš poznati karikaturist Nikola Plečko (46), koji se navukao na Cibonu još kao klinac, u Ćosićevo i Draženovo doba.

 

- Ja sam gledao Cibonu u zlatno Draženovo doba, sve tekme 90-tih koje razdoblje mogu nazvati srebrnim dobom, no moj voljeni klub kao da se vratio u kameno doba.

 

- Mene je moj otac vodio na Dinamo, a kao veliki dinamovci počeli smo odlaziti i na Cibonine utakmice. Nama je bilo normalno da tjedno odlazimo i na Dinamo i Cibonu i kroz to se razvila ljubav koja oslikava i činjenica da doma imam preko 600 ulaznica s Ciboninih utakmica, većinom plaćenih. Sramotno je da se danas ide na Ciboninu utakmicu za 10 kuna za žuti sektor. Ljudi su otjerani lošim rezultatima pa ih se pokušava vratiti niskim cijenama, umjesto da to čine dobrim marketingom.

 

- Kada sam čuo za to, jer taj dan nisam bio na utakmici, pomislio sam da je to prodano. Nažalost nije, već smo mi na tako niskim granama.

 

- Sve je krenulo preko whatsapp grupe na kojoj nas je stotinjak nakon čega smo se formirali u koordinaciju manjeg broja ljudi koji imaju redovne sastanke. Ima nas između 15 i 46 godina, a ožalošćeni smo višegodišnjim propadanjem Cibone kako na organizacijskom tako i rezultatskom planu i odustajanjem od europskih natjecanja kluba koji je 23 sezone zaredom igrao Euroligu od koje se, 2014., u godini osvajanja ABA lige, nevjerojatno lako odustalo.

 

- Zar nije direktorov posao da pribavi novce, a ako to ne može neka nekome sposobnijem prepusti svoje mjesto. Božo Miličević, kakav god je bio, u klub je donosio novce pa se igrala Euroliga, tražila se ulaznica više pa se stajalo i po sat vremena da uđete u dvoranu koja je znala biti puna - ističe Borna, dok Nikola ukazuje na sljedeće:

 

- Mi kao navijači "vulgaris domesticus" nemamo gdje kupiti poštenu navijačku majicu. U dvorani ne postoji nikakav šou, ostao je jedino očerupani vuk, maskota kluba. Uprava će reći da za te stvari nema sredstava, no ja bih rekao da se nema ideja ni volje jer puno se može napraviti i s gerila-marketingom, recimo organizacijom kvartovskih haklova. Kada smo mi sve ovo pokrenuli, veću empatiju smo dobili od mrskih nam Partizanovih navijača Grobara ili od naših najvećih navijačkih rivala Tornada nego od klupske uprave. Marketing kluba je katastrofalan, nema nikakve strategije za privlačenje mladih navijača pa se i dogodilo ovo s Košarkaškim klubom Dinamo pa će sada masa tih potencijalnih Ciboninih navijača prihvatiti taj klub.

 

- U glavnom gradu Hrvatske nema ozbiljnog košarkaškog kluba na koji će u prosjeku doći 2500 ljudi. Pa još prije par godina na manje utakmice ABA lige dolazilo je 1500 ljudi, a protiv Zvezde, Partizana, Budućnosti ili Zadra znalo je biti i po tri-četiri tisuće. A Futsal Dinamo, još dok je bio u drugoj malonogometnoj ligi, imao je po tisuću ljudi. Ja sam dinamovac, no moram priznati da je Cibona jači brend, no što to vrijedi kada to nitko ne zna kapitalizirati. I zbog toga ćemo mi biti uporni, organizirat ćemo tribine, tražit ćemo sučeljavanja, ukazivat ćemo na propuste. Nas "potkupiti" možete samo s rezultatom i kvalitetnijim upravljanjem. Mi samo želimo da se ovaj klub prestane sramotiti jer niže od ovoga ne može. Niže je samo gašenje kluba.

 

- Ako ne dočekamo da to Cibona napravi, onda ćemo mi producirati navijačke majice. Promišljamo što i kako napraviti u smislu buđenja duha Cibone među mlađom populacijom i kako odgajati nove naraštaje poklonika tog kluba. Pa ne smije se dogoditi da Generacija Z, klinci koji od najranije dobi imaju pristup tehnologiji i internetu, ne znaju koliko je veliko ime Cibona i da je za taj klub igrao Dražen Petrović. I zato ćemo pojačati djelovanje na društvenim mrežama, planiramo održavati javne tribine o Ciboni, mobilizirati poznate osobe, a namjera nam je i crtati legalne murale s cibonaškom tematikom te snimati podcast intervjue s nekim velikim klupskim imenima - govori Nikola i naglašava:

 

- Mi politiku preziremo, ne želimo voditi klub, već samo želimo biti korektiv koji će upozoravati, propitivati, ukazivati na nedostatke u radu kluba. Mi želimo što i svaki obični navijač želi a to je da budemo obasuti sadržajima, emocijama, zajedništvom. Da budemo privučeni komunikacijom uprave s nama, kvalitetnijom košarkom na terenu, jasnom strategijom kluba. I zato je naše geslo "vrijeme je" za promjene u načinu rada pa ćemo i s takvim transparentom doći na prvu utakmicu. Mi bismo bili najsretniji da ovo preuzme klub kao takav, onda bi naš doprinos bio nepotreban. Nismo mi navijačka grupa, mi smo samo obični kibici bez ambicija da imamo bubnjeve i navijačke vođe pri čemu nemamo ništa protiv ako se takvo što dogodi.

 

- Ovo nisu Smogovci, skupina koja je svojedobno znala imati i po 150 ljudi na utakmici. Bila je to zanimljiva priča, no taj entuzijazam se ugasio.

- Uz nas su stali glumci Tarik Filipović, Robert Kurbaša i Hrvoje Kečkeš te glumci iz serije Smogovci, glazbenici Dubravko Ivaniš Ripper, Zaprešić Boysi, Nered, komičar Drele a priključit će nam se još mnogi drugi.

 

- Kao navijači priželjkujemo puno bolje skautiranje jer ispada da samo Cibona može dovesti Litavca koji ne zna igrati košarku i da pri tome pusti puno boljeg domaćeg razigravača zbog razlike od 500 eura. 

 

Cibona je peti klub u Europi po broju slučajeva na Fibinom Arbitražnom sudu u posljednjih pet godina, iza tri turska kluba, Galatasarayja, Bešiktaša i Trabzonspora i grčkog AEK-a. Pitanje je što bi bilo s klubom kada bi se svi kojima klub duguje istovremeno javili i blokirali račun kluba. Primjerice, bivši cibos Benett Davison nam se javio kazavši da mu je Cibona dužna bonus za osvajanje Prvenstva u visini od 30 tisuća dolara.

 

 PRENOSIMO Večernji list FOTO Borna Filić/PIXSELL