TAMARA

Tko god sjedio u hrvatskom parlamentu i kako god bila sastavljena nova vlada, sportu i sportašima u Lijepoj našoj je, zapravo, svejedno. Sport je, naime, vrlo jasan i transparentan u potraživanjima, a unatoč svemu desetljećima je najuspješniji u reklamiranju Hrvatske – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Dakle, istim ili još bolje - povećanim ulaganjem u sport ne bi ni jedna buduća vlada promašila svoju ulogu. Uostalom, baš pojavom korone, najveći su udar pretrpjeli hrvatski sportaši, oduzimalo im se šakom i kapom. Sad, kad je izvjesno da je većina velikih sportskih događaja preseljena u 2021., vrijeme je da se sportu, hrvatskom sportu i hrvatskim sportašima to i vrati.

 

I toliko o tome, jer sve je, zapravo, jasno.

 

Jedino što nije svima jasno jest ideja o organizaciji jedne od utrka Svjetskoga prvenstva u reliju u Zagrebu, točnije u okolici. Naime, to mi zvuči toliko iznenađujuće kao što bi zvučao i dolazak Lea Messija u NK Istru, primjerice. Znam da je Hrvatska već dulje vrijeme prisutna u samom vrhu svjetskoga automobilizma, kroz lik i djelo glavnoga tajnika (za prijatelje Zizija), no svejedno mi se i dalje reli po Sljemenu u kojemu se ganjaju najbolji reli vozači svijeta čini kao dašak čarolije u našoj napregnutoj i teškoj realnosti. Povezujem to, naime, s prvim dijelom ovog današnjeg pisanja, povezujem to s novcima. Sasvim je jasno da bi u realizaciji takvog doista vrhunskog svjetskog događaja morala sudjelovati i država s nemalim sredstvima, pa Grad Zagreb, pa neki zainteresirani sponzori itd. U situaciji u kojoj je država otela hrvatskom sportu pozamašni broj milijuna kuna i kad očekujem da država vrati sportu te milijune u što skorijem roku, ne bi li hrvatski sportaši bili spremni za izazove 2021., najmanje što sportu (hrvatskom sportu!) treba, jest da se to „vraćanje“ manifestira kroz financiranje višednevnog turiranja snažnih mašina kroz sljemenske šume ili turopoljske puteljke. Nadam se da se razumijemo? Ti će dečki, vrhunski vozači, nakon 3, 4 ili 7 dana jednostavno otići, a sav uloženi novac se neće vratiti hrvatskom sportu, niti novca ima dovoljno da se financira i jedno i drugo. Pozitivna ostavština takvoga događaja za hrvatski automoto sport, jasno, bila bi ogromna, no doista treba na vagu staviti s jedne strane hrvatske vrhunske vozače i njihovu poziciju na svjetskim ljestvicama, a s druge strane imati rukometaše, Sandru, Sinkoviće, vaterpoliste itd.

 

Možda i stolnotenisače, nikad se ne zna na što je spremna ova generacija uz pravo financiranje. Ono što se zna jest na što je spreman njemački savez, zaposliti Tamaru Boroš za prvu trenericu njemačkog ping ponga! Dakle, uz dosadašnje stolnoteniske, nogometne, košarkaške, rukometne i ine druge hrvatske vrhunske stručnjake koji zarađuju kao gastarbajteri, sad je na vrhu Europe (jer njemački pingić jest vrh Europe) i jedna trenerica, bivša najbolja europska igračica, Tamara Boroš. Moja su sjećanja jako duga, pa se tako sjećam kad sam došao u Dom Lovro Ratković intervjuirati tada tek nadarenu juniorku Tamaru, koja je netom potpisala za Mladost. Jedva smo ju čuli, kolega tonac do maksimuma je morao pojačati mikrofon, a sramežljivo i očiju punih straha Tamara je odgovarala na novinarska pitanja. Danas, eto, ona je ta koja će morati podviknuti (iako, nisam siguran da to uopće postoji u njezinoj osobnoj filozofiji), odlučivati, biti vučica na klupi iza igračica koje prema zadanim parametrima uvijek idu na najviše dosege, uvijek na zlata. Dio tog posla sasvim je sigurno naučila od najboljeg, koji je i nju vodio, Nevena Cegnara, no fućkaš učenicu koja ne nadmaši učitelja… 

 

 

PRENOSIMO www.sptv.hr peJURAtivno