LIJEPE STVARI

Dobra je stvar, u moru onih koje nisu dobre, da se sport vraća, a na sportske se tribine vraćaju i gledatelji. Iz Japana najavljuju da će iduće godine sigurno biti i olimpijskih igara – komentar Jura Ozmec, glavni uredni Sportske televizije.

 

 

KRUNA LJETA

 

Potvrdio je to s druge strane i isti čovjek iz najviših sfera Međunarodnog olimpijskog odbora, John Coates, koji je svojedobno čak prvi objavio da igara neće biti 2020. U Hrvatskoj nogometaši već tjednima deru travnjake, odbojkaši su završili svoj kup, košarkaši su posložili kalendar i znaju kad i kako kreću, a svi oni uskoro očekuju i taj trenutak da se na tribinama pojave gledatelji. Eto, i veslači su završili svoje državno prvenstvo, Hanžek je kruna ljeta za atletičare koji se natječu već mjesecima, da sad ne spominjem sve sportove i sve sportaše koji su napokon u svojem prirodnom okruženju - bave se sportom.

 

Kako mnogi savezi, uključujući i HOO, svoje izborne cikluse imaju svake 4 godine, pa se najčešće vezuju uz olimpijske igre, bez obzira što njih nema, 4 godine je prošlo i na pomolu su ili su se taman održali i izbori novih, a ponegdje i novih-starih čelnika. Dakako, to je idealna prilika da se iz sjena dignu oni kojima cilj nije jačanje saveza, nego jednostavno razbijanje postojećih načina djelovanja ili ponekad čak i neka sitna osveta prema pokojem predsjedniku, koji se možda ponovo kandidira. I to je, jasno, dio izbornoga folklora, ali sam pomislio, na čas, da nam je svima dosta izbora i podmetanja za ovu godinu, a posebno nakon korone i perioda u kojem smo čučali doma i razmišljali o stotinama stvari koje bismo radili samo da nismo doma. Nije tako, pojedinci se ipak javljaju i javljat će se, iznose svoje verzije i vizije, zapravo samo rade štetu sportu. Neka, sve je to dio sportske arene, ima i ljepših stvari, one me više zanimaju.

 

„DEDA“ BORSKA

 

Iskreno, pomalo zavidim Igoru Boraski koji je u svojem životu našao inspiracije i motiva izboriti se za još jedno veslanje osmerca na državnom prvenstvu, ali ne u veteranskoj konkurenciji, gdje bismo ga očekivali. Ne, Igor se izborio veslati kraljevsku disciplinu u seniorskoj konkurenciji, zajedno s braćom Sinković i veslačima koji se nisu još ni rodili dok je on osvajao svjetske medalje. To je prava snaga sporta i sportaša, dokaz da se može, samo ako sve posložite. Ne znam, doduše, kako su u splitskom Gusaru prihvatili da je Igor nastupio za zagrebačku Mladost, ali pravi sportaši će jednostavno iskoristiti situaciju.

 

Sad ću se opet, jer jednostavno moram, manje zbog Igora, a više zbog svih sportaša, vratiti na onu misao koja bi morala postati obaveza i ovoj novoj ministrici sporta i svima koji će se ikada baviti sportskim problemima u ovoj Lijepoj našoj. Sportaši nas vesele, sportaši nas, točno je, ponekad i nerviraju, s njima živimo, očekujemo njihove nastupe, neki kupuju televizore prije velikih prvenstava, sportaši su nekima uzori, nekima pokazatelj dobrih stvari, sa sportašima se poistovjećujemo, njih postavljamo kao putokaze, ali ih zaboravljamo kad siđu s pozornica velikih svjetskih sportskih nastupa i rezultata. A ne bismo smjeli, nikako. S jedne strane propagiramo sport kao put k zdravlju, s druge sportaše koji dosegnu vrhunske rezultate zaboravljamo kad se povuku. Danas je Igor Boraska zapravo čudak koji i s 50 godina relativno ravnopravno vesla sa Sinkovićima. Nisam siguran da će i oni s pedeset godina moći ući u osmerac, ali sam siguran da po sadašnjim kriterijima oni nakon sportske karijere nemaju puno izbora što raditi, posebno ne usmjereno s jednog mjesta, uz maksimalnu pomoć, pa i psihološku. Da, HOO je pokrenuo proces karijere nakon sporta, ali to ipak mora biti šire od samo inicijative HOO-a.

 

TV ŠKOLA

 

U takvoj situaciji, kad sve ovo stavite u mikser i pomiješa vam se korona, netreniranje, prazne tribine, skrb za sportaše, pa onda i to veselje kojim zrače Sinkovići nakon povratka u natjecateljski ritam, plus “deda” Boraska, a nama na televiziji i sjajno iskustvo zvano TV škola, ali i sitni problemi s radom od kuće…užitak mi je bio čuti od košarkaških čelnika, Joke i Stojka Vrankovića, da razmišljaju o tome kako hrvatski sport koordinirano približiti Sportskoj televiziji, čija osnovna ideja i jest promocija hrvatskoga sporta. Kad nakon kretenskih napada na ovu televiziju, u osnovi namjenjenih svrgavanju vodstva HOO-a, čujete da u savezima sazrijeva misao kako bi se mogli (dodat ću - i trebali) prezentirati cijeloj Hrvatskoj, onda je odmah ljepši početak nove programske sheme. Ne, neće biti senzacionalnih prijenosa, niti ova televizija može ili čak treba prenositi još i još beskonačnih nogometnih utakmica, ali nam je drago da smo nakon nekoliko godina pregovora u hrvatski TV prostor doveli dijelove Olympic Channela, odnosno ostatke Eurosporta. Za sada samo malo, kroz najljepše sportske priče koje vam ekran može pokazati o sportu, olimpizmu, uspjehu ili radosti, a uskoro, vjerujem i više.

 

 PRENOSIMO www.sptv.hr PeJURAtivno