20 GODINA OD APSOLUTNOG ČUDA U SYDNEYU: Kako je ptičje govno Hrvate iz autsajdera preobrazilo u favorite!

Kakva je šansa da Hrvatska izgradi nosač aviona? Nikakva. Potpuno je isto s osmercem. Danas. Ali prije 20 godina Hrvatska je imala svoj osmerac u finalu Olimpijskih igara u Sydneyju. I ne samo u finalu, “hrvatski nosač aviona”, kako se od milja tepalo ovom čamcu, bio je na olimpijskom postolju. Brončani – piše Renata Beluhan, novinarka SN.

 

- Od kad sam počeo veslati bio sam taj koji daje ritam, to je valjda dio mene. Meni je bilo lako veslati na toj poziciji u osmercu i na utrkama nikad nismo imali problema, dogovorili bismo taktiku i sve je išlo kao podmazano.

 

PREKO SAD-a U FINALE

 

A prvo što mu padne na pamet kad ga netko pita za Sydney 2020. je - govno. Točno to, dobro ste pročitali. Siroti Amerikanci nisu znali da je njihova sudbina u prednatjecanju zapravo bila odlučena i prije prvog zaveslaja. 

 

„Imali smo u skupini do tada nepobijeđene, trostruke svjetske prvake iz SAD-a, a samo je jedna posada išla izravno u finale. U našem čamcu, koji se posljednji plasirao na OI, na zagrijavanju je vladala velika napetost. Tada je Vujević zaustavio naš 8+ i visoko podigao ruku u zrak uzviknuvši. “Vidi!”. Pokazano ptičje (ne)djelo na njegovoj podlaktici shvaćeno je među nama kao nedvojbeni znak nebeske naklonjenosti prema nama i izazvalo opće oduševljenje u čamcu”, opisao je dr. Tomislav Smoljanović “ključni detalj” australskog nastupa u nedavnom posebnom izdanju za 75. rođendan SN.

 

- To su detalji koji se urežu u pamćenje i ja to uvijek prepričavam. Tu je prošla ta neka nervoza i još se više probudio zajednički duh u nama - smije se Vujević.

 

- U pravom trenutku se našlo osam ljudi, kormilar i trener, baš smo kliknuli. Kad smo pobijedili na našoj prvoj regati Svjetskog kupa u Münchenu nakon samo 5-6 treninga dobili smo veliki vjetar u leđa, a pogotovo kad smo na OI dobili te Amerikance. Bili smo uvjereni da smo mi - ti, da ćemo biti zlatni. Nažalost, i neki drugi su isto mislili ha, ha.

 

- Nimalo, 10-15 minuta mi smo se osjećali kao da nas je netko ubio, tek ti kasnije na proglašenju počinje dolaziti u glavu da je to što smo napravili nešto veliko.

 

- Izvukli su me za dopinšku kontrolu. I ja bih to brzo obavio, ali išlo se po abecednom redu i morao sam čekati da dođe red na mene.

 

Je li vam žao što taj osmerac nije trajao duže na najvišoj razini? Sjećamo se kako je Tomislav Smoljanović davno rekao kako uopće nije mogao gledati iduće Igre u Ateni 2004. jer je osjećao da je trebao biti tamo, a - nije.

- Iskreno, ja sam na tom pontonu u Sydneyju, na proglašenju, mislio da je zlato u Ateni naše, da nam ga ne može nitko uzeti.

 

PREKO SEDAM MORA I GORA

- Moja prva velika medalja i odmah olimpijska. Ma, sama medalja k’o medalja nije ništa posebno, ali je posebno njezino značenje.

 

- Preko sedam mora i sedam gora. Sjećam se da kad smo napokon stigli, nakon što smo letjeli sve skupa nekih 27-28 sati, a većina nas dvometraši, prva misao bila mi je “neću tako skoro ponovo ovdje doći”.

 

- To što smo napravili nešto što nije nitko prije nas, osvojili veslačku olimpijsku medalju za Hrvatsku i još u osmercu. I dvojac pa i četverac se daju sklopiti, ali za osmerac treba puno ljudi. I ja bih rekao da nije dovoljno samo imati kvalitetne veslače, moraš spojiti osam ljudi koji razmišljaju zajedno kao što smo to mi. To je veći izazov.

 

- Bili smo kompatibilni, ali nisu nas prije povezali. Bila je fama “ne može se osmerac” i stalno se to ponavljalo. U tom se trenutku uspjela skupiti kritična masa da se ta priča zakotrlja i to je cijela tajna uspjeha.

- Odličan je osjećaj znati da imam taj rezultat “u džepu” i generalno ne prođe ni nekoliko dana da se čovjek ne sjeti. Istina, kad to ostvariš onda postoji i određeni strah da ništa drugo što ostvariš u životu neće izazvati takvu ekstazu, jer teško je u bilo čemu postići tako visoku razinu.

 

- Mislim da nas je povezao zajednički interes. Svi smo imali veliku želju ostvariti nešto veliko i to je bilo ključno, jer nismo bili prijatelji, neki od nas su se jedva i poznavali prije toga.

 

DANAS BI BILO VIŠE STRAHA

 

- Nije jer nisam bio malo dijete koje je prvi put sjelo na to mjesto. Kormilario sam različitim posadama od ‘95. i to je bio nekakav normalan slijed, a imao sam i sreće da me je Srećko Šuk, koji je tada bio izbornik dobro znao, preporučio treneru Čulinu i upao sam unutra.

 

- Bilo je tu starijih dečki, neki su imali više seniorskih medalja nego ja nastupa i normalno da je bilo respekta. Trebalo je neko vrijeme da se upoznamo, da osjetim kako razmišljaju, da skužim kad se probude kakve su volje, je li bolje krenuti sa zezancijom ili raditi skroz ozbiljno.

- Danas bi možda bilo više straha ha, ha. Tada nam je izbornik Čulin stalno govorio da vrijedimo za zlato, a kad ti netko to usadi u glavu onda vjeruješ. Ako posumnjaš, onda kiksaš.

 

- Pa bilo bi to lijepo, ali uvijek smo mi tu negdje, nije da se baš ne vidimo. Ja bih rekao da je to bila jedna dobra ljubavna veza i kad smo prekinuli ostali smo si dobri.

 

----------------------------------------------------------------------------------

GDJE SU DANAS BRONČANI? POSADA KOJA IMA DVA LIJEČNIKA

 

Dr. Siniša Skelin (1974.)

- Jedan od dva liječnika u osmercu, oftamolog

Igor Francetić (1972.)

- Nakon studija ekonomije vratio se u Hrvatsku, radi u HAKOM-u

Tihomir Franković (1970.)

- Završio srednju tehničku školu, zaposlen u tvrtki Diagonal u Splitu

Nikša Skelin (1978.)

- Diplomirao elektrotehniku, ima svoju privatnu firmu

Krešimir Čuljak (1970.)

- Završio Kineziološki fakultet, radi u Zagrebačkom veslačkom savezu

Dr. Tomislav Smoljanović (1974.)

- Jedan od dva liječnika u osmercu, specijalist iz traumatologije lokomotornog sustava

Igor Boraska (1970.)

- Završio strojarstvo na sveučilištu Brown u SAD-u, zaposlen u Uniqa osiguranju, ima i svoju konzultantsku tvrtku

Branimir Vujević (1974.)

- Diplomirani inženjer prometa, ali radi kao veslački trener u VK Jadran Zadar

Silvijo Petriško (1979.)

- Zaposlen u Tvrtki Suvremeni materijali i tehnologije koja se bavi poliesterskom proizvodnjom.

Igor Čulin (1963.), trener

- Trener u VK Gusar u Splitu

---------------------------------------------------------------------------

NIJEMCI NISU HTJELI TAJ ČAMAC, ONI S NJIM OSIGURALI IGRE

 

- prvi veliki nastup osmerac je imao na regati Svjetskog kupa u Münchenu 2000., a veslali su u posuđenom studentskom čamcu

- olimpijski nastup naši su veslači izborili u čamcu za koji su kasnije saznali da su ga Nijemci vratili proizvođaču jer nisu bili zadovoljni njime

- olimpijsko zlato je osvojio osmerac Velike Britanije u kojem je veslao i rođeni Zagrepčanin Luka Grubor, a srebro domaćini Australci

- jedino veliko odličje osim olimpijskog, osmerac je osvojio godinu kasnije na SP - srebro. U posadi je tada bio Oliver Martinov umjesto Francetića i Damir Vučičić umjesto Tihomira Frankovića

------------------------------------------------------------------------------

OLIMPIJSKO FINALE

 

1. Velika Britanija 5:33.08

2. Australija 5:33.88

4. Italija 5:35.37

5. SAD 5:39.16

6. Rumunjska 5:43.89

-------------------------------------------------------------------------------

  PRENOSIMO Sportske novosti FOTO/arhiva