INDIJANSKA VATRA

Ni jesen nije donijela ništa nova u radu i postupcima europskih sportskih struktura. Naime, neki već službeno, a neki još uvijek u pripremi, rade na tome da se sportski događaji što više približe gledateljima kroz jasne odluke EU – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

Žalosno je bilo vidjeti tribine stadiona Mladosti za vrijeme Hanžeka, gotovo prazne. Sreća da je prijenos bio na HRT-u, dakle na televiziji koju svi vide. A da je bio na nekom od zatvorenih kanala, za koje morate imati kabel, internet? Ne bi Sandru Perković vidio gotovo nitko u Hrvatskoj, unatoč hvalisanju organizatora da se Hanžek vidio u 104 zemlje svijeta. Ali, u Hrvatskoj?! Niti onaj sjajan hitac kuglom dan ranije uz zagrebačke fontane ne bi bio zabilježen, viđen, slavljen. No, Hanžek na HRT-u ili Pannonian na SPTV-u su vrlo rijetki događaji s hrvatskom adresom, ali s međunarodnim značajem, koje je široka publika mogla vidjeti, a da nisu bili na tribinama. O tome priča i Europa. 

 

BBC je dobio, a da se čak nije previše ni trudio, određene utakmice najjače engleske nogometne lige. Da ih publika vidi, da ne budu na zatvorenim kanalima, da se za njih ne treba dodatno plaćati. A Britanci, za razliku od Hrvatske, imaju puno veću mogućnost pretplate recimo na kabelsku tv. Puno, puno veću, jer im je postotak onih koji to mogu uživati blizu 100. U Hrvatskoj, grozno, otprilike 45% stanovništva to nema, nego ovisi isključivo u nacionalnim televizijama, čiji se signal hvata isključivo zemaljskim vezama. Otprilike 45% stanovništva znači, čak i da hoće, jednostavno ne može vidjeti npr. hrvatsku košarku, nogomet, odbojku, jer su na zatvorenim sustavima, za koje još treba dati i dodatne novce. Pa i ti novci, među onih 55% Hrvatica i Hrvata koji mogu do kabela ponekad stvaraju probleme, jer su to još uvijek visoke cifre za prosječno hrvatsko domaćinstvo.

Josip Joke Vranković, dinamični tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza predložio je HOO-u način kako bi se neki događaji, neke utakmice, ne samo košarkaške, mogle i trebale vidjeti, konkretno na SPTV-u. Časna pionirska, nisam ga „čvrgao“ niti „palio Indijanca“ da to napiše, nego je čovjek sve napisao sasvim sam. Očito je razmišljao o stalnim problemima u sportu, na koje se dodatno ove godine nalijepila i korona i izbivanje gledatelja. Pametno je shvatio da ako se sport neće vidjeti niti na tribinama, a niti na TV ekranima, da ga ljudi, posebno mladi neće ni moći percipirati, da će naglo nestati s radara sponzorima, odnosno posljedično da će se sport ugasiti. Logično, Joke razmišlja o košarci i o loptačkim sportovima, no ista je, možda samo djelomično drugačija situacija s ostalim sportovima. Ovih se dana sve dodatno zakompliciralo s odlukom da sportaši ne mogu na treninge u školske dvorane, pa je klubovima stvarno nemoguće raditi.

 

SPTV iduće godine slavi 10 godina postojanja, idealno da sportaši i njihovi dužnosnici sami napokon shvate zbog čega je osnovana; baš zbog prezentacije hrvatskoga sporta i hrvatskih sportaša, a ne kao kanta za napucavanje promašenim političkim likovima, nedoraslim sportskim polutanima i frustriranim saborskim zastupnicima. SPTV to sve što je Joke naveo na nekoliko prezentacijskih ekrana može realizirati, posebno ako se inicijativom krene iz saveza i iz HOO-a. Drugačije se gleda ako to zatraže sportaši, zar ne? Uostalom, izbori u HOO-u su blizu. Svaki su izbori odlična odskočna daska za uvođenje promjena ili kvalitetnih dopuna dosadašnjega rada. Kako je više nego jasno tko će biti izabran, sad je, dakle, na savezima red, na Joki Vrankoviću i kolegama, da pokrenu novi smjer, novu lavinu, novo normalno.

 

A ne da nam korona to radi …

 

 PRENOSIMO www.sptv.hr peJURAtivno