EN
HR
Sportski šampioni današnjice sve dulje traju. Sve je više velikih pobjednika s 35 pa i 40 godina koji s lakoćom pobjeđuju dvostruko mlađe i kojima visoka “godina proizvodnje” ne smeta – piše Dražen Brajdić, novinar VL.
Upravo Roland Garros podsjeća nas da današnji tenis ima dva dugovječna šampiona, a oboje su 39-godišnjaci. A s toliko na plećima Roger Federer još uvijek je četvrti igrač svijeta, dok je njegova vršnjakinja Serena Williams u Parizu došla s naumom da juriša na svoj 24. Grand Slam naslov. A istom dobi “dičio se” i slavni američki quaterback Tom Brady tijekom svog posljednjeg nastupa u Super Bowlu.
IBRAHIMOVIĆ S 38 JOŠ ZABIJA GOLOVE
Primjeri dugovječnosti, među sportašima najviše razine, mogu se naći i u borilačkim sportovima. Uostalom, zar nije nedavno u borbi za naslov svjetskog teškaškog MMA prvaka 38-godišnji Stipe Miočić pobijedio 41-godišnjeg Daniela Cormiera? Asova s dugim karijerama sve je više i u nogometu pa tako 38-godišnji Zlatan Ibrahimović još zabija golove u jednoj od najjačih liga svijeta poput talijanske. Najčvršći su oslonci momčadi Reala Luka Modrić (35) i Sergio Ramos (34), koji zajedno imaju 69 godina. Dvojica najpopularnijih nogometaša današnjice njihovi su vršnjaci. Cristiano Ronaldo još je u veljači napunio 35, Lionel Messi zakoračio je u 34., a nijedan još ni ne pomišlja na sportsku mirovinu.
O tome kako sportaši uspijevaju zadržati vrhunce svoje karijere porazgovarali smo s Draganom Milanovićem (72), profesorom emeritusom s Kineziološkog fakulteta, predavačem teorije treninga, svojedobno osobnim kondicijskim trenerom Krešimira Ćosića i Dražena Petrovića.
– Skrb o vrhunskim sportašima bolja je nego ikada, a danas i sportaši ulažu u svoje tijelo više nego ikada. A oni koji si to mogu priuštiti angažiraju stručnjake različitih specijalnosti, poput osobnih kondicijskih trenera, fizioterapeuta, nutricionista i slično.
Posebno je zapažen trend dodatnog rada s osobnih kondicijskim trenerom.
– Sportaši su shvatili da im je važan dopunski kondicijski program ne samo zbog poboljšanja tjelesnih performansi nego i zbog prevencije. Jedan od prvih sportaša na ovim prostorima koji je to shvatio bio je Krešo Ćosić. Osobno sam radio i s Draženom Petrovićem, koji je također jako vodio računa o svom tijelu, režimu života, prehrani, dopuštenoj farmakologiji...
A sve to o čemu je Dražen tada vodio računa, što je kod mnogih izazivalo čuđenje, danas se u vrhunskom sportu podrazumijeva.
– Tehnologije treninga jako su se poboljšale pa su u uporabi prevencijski programi treninga. Tako neki sportaši svakodnevno rade s kondicijskim trenerima na održavanju postojećih kapaciteta. Posebice ako je u njihovu klubu bilo previše situacijskih treninga, a premalo vremena za razvojni kondicijski ali i prevencijski trening, koji predstavlja osigurač za potencijalne ozljede.
A u postavkama izgradnje vrhunskog sportaša došlo je do znatnih promjena.
– Prerana specijalizacija izbačena je iz tehnologije sportske pripreme. Da je takvo što štetno, dokazano je u određenom broju radova, a to su potvrdili i treneri i sportaši koji su ranu specijalizaciju doživjeli. Potvrdili su i roditelji koji su htjeli ubrzati djetinjstvo svoje vlastite djece u želji da ovi što prije iskažu svoju darovitost. Ustanovljeno je da se mora produljiti višestrana bazična sportska priprema u sklopu univerzalnih sportskih škola, a zatim sportskom pripremom koja ne forsira postignuća, nego gradi dobre temelje, odnosno široku bazu sposobnosti i motoričkih znanja za kasnija ostvarenja i dulje trajanje.
Kako to izgleda novi model periodizacije sportske karijere?
– Nekad je ona bila do 18 godina i, tko nije do punoljetnosti nešto pokazao, taj je bio otpisivan. Novi model kaže da sportaša, da potkrijepi svoju darovitost, treba pričekati do 22. godine. Najbolji primjer za to vam je Luka Modrić, koji je bio negativno selekcioniran s 14, 16 pa i 18 godina. S 18 je bio posuđen Zrinjskom iz Mostara, a s 19-20 igrao je za Inter iz Zaprešića. Osim pomaka u periodizaciji te napredne tehnologije treninga i oporavka, do produljenja karijera dolazi i zbog razloga “opipljive” prirode. Vidi se to najbolje iz primjera LeBrona Jamesa, koji sljedeće sezone od Lakersa treba dobiti 39, a onoj poslije 41 milijun dolara.
– Zašto bi on prestao igrati košarku s 35 ako je zdrav i ako mu to donosi tako veliku zaradu? Osim vanjske, kod njega je, baš kao i kod Federera, iznimno snažna i unutarnja motivacija. A i sportska industrija zainteresirana je da takvi elitni sportaši poput njega traju što dulje pa imaju podršku na svim mogućim razinama.
ASOVI ŠURBEK I PRIMORAC
Pored stolnoteniskih asova Šurbeka i Primorca, koji su na Olimpijskim igrama nastupali s 46 i 43 godine, primjer vrhunskog hrvatskog sportaša produljene karijere je i Mirko Filipović, koji se tukao po svjetskim ringovima i kavezima sve do svoje 45. godine.
– Cro Cop je borac po definiciji svoje osobe, to je takva psihološko-karakterna struktura. A on se isticao po tome da su mu treninzi prave torture, često zahtjevniji i od samih borbi. Ući u ring s 40 i nešto godina, u vrijeme kada biološke zakonitosti uvjetuju sporije reakcije, značilo je da morate prolaziti rigorozne trenažne programe. No borci brzinu reakcije često nadomještaju iskustvom, baš kao i jedan LeBron, koji onu svoju silovitost koju je imao u dvadesetima kompenzira alternativnim finesama.
Bez obzira na primjer Serene Williams, činjenica je da su žene u priči o produljenim karijerama malo zakinute.
– Mlade sportašice trebalo bi poticati da majčinstvo prihvate kao fazu u životu te da se mogu vratiti, što su neke tenisačice i atletičarke i dokazale. Dakako, tu je važna i društvena klima koja vlada u pojedinoj zemlji kad je riječ o ženama i vrhunskom sportu pa je to i socijalno-psihološka stvar. U mnogim konzervativnijim zemljama čak se smatra da se žene mogu baviti sportom samo dok ne postanu majke, a onda se moraju brinuti o obitelji.
Kod sportaša koji dugo traju važan je, dakako, i genetski potencijal.
– Vrhunski sport, koliko god razvija čovjeka, toliko i troši neke njegove rezerve pa morate imati i izniman genetski potencijal. Morate imati urođenu otpornost i spremnost na rad iznimnog obujma i intenziteta, a jedan Federer još uvijek je na to spreman. Svi se pitaju što mu to treba, no on je tako ustrojen. On ima potrebu izlagati se velikim opterećenjima, natjecati se te biti i dalje prisutan u vrhu. Zapravo, sve to njega još uvijek veseli – ističe prof. Milanović.
PRENOSIMO Večernji list FOTO/Screenhot
