Otvoreno pismo poslao je nam je Mario Zorko – navijač hrvatske reprezentacije, dugogodišnji sportski komentator, novinar i urednik Sportskih novosti i Večernjeg lista.
Alo, debil, alo, odjekuju stihovi splitskog TBF-ovca Saše Antića. I u nastavku: „Kad kažem debili, tu mislin na tipove šta nam podmeću klipove…“ Alo, u kakvoj to šizofrenoj klimi živimo a da bez ikakve reakcije izvjesiš apel pod naslovom „Srušimo kult reprezentacije“ i štoviše, ponosno se hvališ i time promoviraš na tržištu novi broj svog periodika, dvotjednika Globusa. Srušimo kult reprezentacije!? Razvalimo hrvatsku nogometnu reprezentaciju!? Srušimo simbol hrvatskog ponosa i zajedništva, obezvrijedimo ga!? Uništimo Vatrene, a možemo onda ukinut i državu, slučajnu državu!?
OK, može bilo tko zastupat stav da reprezentaciju koja je viceprvak svijeta u nogometu, treba pokopati i zapaliti joj svijeću, svakome je dopušteno biti nepopravljivo zloban, glup i zavidan, to nije kažnjivo, zbog toga nećeš dobiti dijagnozu koja ti uskraćuje radna i ostala prava, ali to ponosno isticati kao glavni apel kojim hoćeš pridobiti publiku, moraš biti gluh i slijep na okruženje i javni prostor u kojem djeluješ. Ili si u teškoj samoizolaciji prespavao dane ponosa i slave kad je Hrvatska u transu dočekivala svoje nogometaše nakon Rusije 2018.
Hrvatska reprezentacija je apsolutno najgledaniji i najtraženiji medijski sadržaj u državi, zbog nje su obarani rekordi u tv-gledanosti i u novinskim nakladama, reprezentacija je imala astronomski porast pregleda i dosega po društvenim mrežama, zbog nje je cijela Hrvatska bila na ulicama i trgovima u ljeto 2018. godine za vrijeme i nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji, zbog nje smo živjeli u nestvarnom snu, u „Rusiji naših snova“ kako je dao naslov svojoj knjizi Zlatko Dalić i da ne nabrajamo sve poznato, hrvatska nogometna reprezentacija i kockice su ono po čemu smo najprepoznatljiviji u svijetu.
Vatreni i Jadran, dva najjača hrvatska brenda. Dva kultna brenda, ajmo ih ukinut, jer što onda ostaje tim Hrvatima, slučajnima i nepoželjnima. Uglavnom, onaj koji zagovara stav „Srušimo kult reprezentacije“ radi izravno na svoju štetu, puca sam sebi u nogu, a pogađa ravno u glavu. Ili naprosto je toliko zadojen mržnjom prema bilo kakvom prizvuku hrvatsko, da u tom bunilu zatrovani mozak izbacuje svakakve bolesne ideje.
Uništimo nogometnu reprezentaciju! Što je sljedeće? Srušimo zagrebačku katedralu koja strši na svakoj ZG-razglednici. Sravnimo Hrvatsko narodno kazalište, razvalimo zidine i panoramu Dubrovnika, zagadimo Jadransko more i sve što ime u sebi naziv hrvatsko. Zapalimo i Rimac-automobile i njegove električne baterije, nek' nestane sve što imalo vrijedi a nosi oznaku hrvatskog uspjeha.
Ili smo naprosto mi debili jer se damo upecati na takve specijalitete iz pokvarene kuhinje Jurice Pavičića. Opus dotičnog, kao i sličnih koji na dnevnoj i tjednoj razini puštaju u javnost miomirise iz svoje trovačnice, nabacuju se blatom po kome stignu, zapravo me nimalo ne zanima. Odavno se isti JP, ima tome kojih šesnaest-sedamnaest godina, uključio u hajku potpune diskreditacije i eliminacije obitelji Kostelić s naslovom „Kugina kuća“. Kuginom kućom nazvao je obitelj koja je dala sigurno najveću hrvatsku sportašicu u povijesti, vjerojatno najvećeg trenera u povijesti i možda najboljeg hrvatskog sportaša svih vremena. Upregnuli su im prišiti kletvu „fašisti“ i zbrisati ih sa skijališta i zemlje općenito. Toliko o namjerama i Jurici Pavičiću općenito.
Više smeta što nitko u hrvatskom javnom prostoru, od institucija, od Hrvatskog nogometnog saveza, svih koji izravno žive i imaju koristi od dometa od tog kulta reprezentacije, a izdavači i mediji su tu u najužem krugu, ne reagira na javno izvješeni poziv „Srušimo kult reprezentacije“.
Istina, i mediji pod Vučićevom šapom u Srbiji su za vrijeme hrvatskog pohoda u Rusiji producirali javne apele „Zaustavite ustašku reprezentaciju“, vrištali su očajno naslovi da FIFA mora zaustaviti taj „dernek pod šahovnicama“, dokle više, pa vidite li vi te crne dresove, šahovnicu, vidite li vi kako hrvatski igrači ginu pod tom zastavom, znate li vi što to znači… Ali to je u produkciji Vučićeve i Vulinove Srbije „normalno“, očekivano.
Normalno je očito i dotičnom Pavičiću. On se u tekstu „Srušimo kult reprezentacije“ jasno deklarira: „Član sam i pretplatnik NK Hajduk, član Našeg Hajduka, sudjelujem na izborima za Nadzorni odbor kluba za koji navijam“. Slučajno ili ne, izostavio je puno ime svog najdražeg kluba – HNK Hajduk, Hrvatski nogometni klub Hajduk. Još je to pojasnio: „U Hajduku, kako se to kaže, ulica vodi klub, što je prostački, PR-ovski način da se kaže da zainteresirani, motivirani i svjesni navijači, uključujući mene, participiraju u izbornu nadzornih tijela. Pita nas se.“. Dalo bi se zaključiti da baš zato što se nešto pita takve kao što je „zainteresirani i motivirani navijač Pavičić“ , Hajduk je tu gdje je, na petom mjestu HNL-a, s posljednjeg mjesta koje vodi u europske kupove, a ta „Europa“ za Hajduk završava s tetovskom Renovom iz mjesne zajednice Džepčište, Gzirom United, Dilom Gori ili Doli … Pavičićeva je teza da takav zainteresirani i motivirani navijač apelira da je nužno srušiti kult hrvatske reprezentacije“, jer tada bi, kao, njegov i ostali klubovi prosperirali (osim Dinama, on ne smije ni pod koju cijenu) i tek tada bi nogometni zaljubljenici mogli uživati u pravom nogometu. S takvim besmislicama uopće je besmisleno polemizirati, jer poanta Pavičićeva vapaja je da treba na svaki način uništiti reprezentaciju (po mogućnosti u paketu i Dinamo), jer njihovi uspjesi strše do bola i razotrikavaju svu nemoć Hajduka koji u toj ruiniranoj i uništenoj ligi, kako je Pavičić naziva, već osam godina ne može ni do drugog mjesta, a petnaest godina do titule.
Uvreda je zdrave pameti uopće argumentirati da uspjesi reprezentacije egzaktno podižu kvalitetu nogometa u manjim državama, jer koliko je samo djece u dresovima s imenima na leđima Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić …masovno pohrlilo u škole nogometa. Uostalom, neka bilo koji okorjeli nogometni navijač pokuša nabrojiti imena dva kluba s Islanda, a svi u svijetu znaju za reprezentaciju Vikinga i njihove navijače, ili klubove i dansku reprezentaciju, odnos snage švedskih i norveških klubova i njihovih nacionalnih momčadi… Ili da netko pametan u Njemačkoj napiše kako treba uništiti kult Elfa i njemačke reprezentacije, e da bi prosperirali Bayern, Borusisa, Leipzig … Ili da Englezi napišu „Razjebimo Gordi Albion“, jer ta engleska reprezentacija, pod kojom su ujedinjeni navijači svih klubova, samo kvari posao Liverpoolu, Arsenalu, Manchesteru… Ili „Očerupajmo Galske pijetlove“, tko ih jebe što su svjetski prvaci, Francuzi vole samo PSG, Marseille ili Lyon.
Uspješno je kod nas odavno srušen kult košarkaške reprezentacije, pa su klubovi izbrisani iz Europe i prosperirali su toliko da uspješno konkuriraju za drugu regionalnu ligu.
Jurica Pavičić, ne dajte se zavesti, nije samo „zainteresirani i motivirani navijač“, jer on ima otvoren javni prostor i očito, placet da preko njega plasira sve što želi, konkretno ajmo uništit ono što u Hrvatskoj vrijedi i što ima potvrdu na svjetskoj sceni. Kakva srebrna svjetska reprezentacija, pa i njoj je mjesto u Tetovu, na Malti, Luksemburgu i Andori.
Poznati su svi ti notorni aktivisti koji su i uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji lansirali parolu „dabogda sve izgubili“, aktivizam koji je Modrića crtao na vješalima i s dekapitacijom, aktivizam koji je zabranjivao i zajednička gledanja utakmica i navijanja iz Rusije,, pa čak i zajednička gledanja nogometašima Hajduka, a kasnije upregnuo sve da se zabrani i utakmica hrvatske reprezentacije na Poljudu. I Hajduk kao institucija s očito nezamjenjivim predsjednikom Marinom Brbićem koji je odavno u ostavci, a nikako da ode, radio je sve na opstrukciji te utakmice i na kraju demostrativno se odmaknuo od organizacije najveće utakmice i najvećeg spektakla posljednjeg desetljeća na Poljudu. Ta se patologija toliko razmahala da je i jedan lokalni medij ozbiljno napisao da se radi o „gostovanju“ Hrvatske na Poljudu. Hrvatska gostuje u Splitu!?
Uskoro se priprema novo „gostovanje“ Hrvatske na Poljudu, protiv Portugala u studenome, a iz Splita su već krenule poruke s ulice da ovaj put „no pasaran“ni pod koju cijenu, a notorni aktivist ovaj put je zagrmio bez skrivanja „Srušite reprezentaciju“. Treba pripremiti teren za novu anti-klimu protiv utakmice hrvatske reprezentacije u Splitu. Treba uništiti sve vrijedno, sve što je naš ponos i što nas povezuje, kakvo crno zajedništvo, to je obična floskula, treba Hrvatima ugasiti svaku radost i nadu, jer tko im daje pravo na veselje kad tu odreda žive glupi i gluplji, nesposobni i nevrijedni, iselite se svi van dok možete, pa iz te države bježi i COVID, otkud vam uopće pravo na tu promašenu operetnu predstavu sa svojom državom, zastavom i nogometnom reprezentacijom koja je svjetski vrh.
Tko vas to laže da je Hrvat zahvaljujući reprezentaciji postao službeno najbolji nogometaš svijeta, a izbornik Zlatko Dalić na postolju za najbolje svjetske trenere. Ma čemu i kome to uopće naglašavati. Hrvatska duboko hrče, davno bi napisao Krleža.
Alo, debil, alo, vrte se Antićevi stihovi: „Ne mogu, ne znaju, i zato ne daju, gomila debila želi lomit krila. Glupi su, nemaju osjećaj za lipo, uvik nađu pizdariju u koju viruju slipo …“
PIŠE Mario Zorko FOTO sportske-jutarnji; t-portal