EN
HR
Najbolja hrvatska maratonka Bojana Bjeljac napokon je dočekala utrku u kojoj je uspjela pokazati da je i u ovoj teškoj korona-godini u jako dobroj formi. Bila je jedina naša predstavnica na Svjetskom prvenstvu u polumaratonu koje je prošli vikend održano u poljskoj Gdyniji – piše Vedran Božičević, novinar SN.
U utrci u kojoj je kenijska atletičarka Peres Jepchirchir srušila svjetski rekord (1;05:16), Bojana je zauzela 35. mjesto s rezultatom 1;11:12, popravivši pritom osobni rekord za dvije minute i 16 sekundi i došavši na drugo mjesto svih vremena u Hrvatskoj. Bila je 15. među europskim trkačicama, ali kad uzmemo u obzir da je među njima velik broj naturaliziranih Etiopljanki i Kenijki, Bojanin je plasman još vredniji.
Utrka je, ističe i Bojana, bila sjajna o čemu svjedoči i čak 66 osobnih ili nacionalnih rekorda.
- A staza uopće nije bila jednostavna, štoviše, nikad nisam trčala polumaraton na težoj stazi, a nikad nisam bila brža. Bila je valovita, išlo smo malo gore, malo dolje, gotovo ni u jednom dijelu nije bila ravna, osim možda pred ciljem. Ali kad trčiš među toliko dobrih djevojaka, sve ispadne super, grupa te povuče i nosi. Poslužilo nas je i vrijeme, tako da je sve bilo odlično - naglašava Bojana.
Rezultat bi, dakle, na ravnijoj stazi mogao biti još bolji.
- Tako misli i trener, uvjeren je da mogu i bolje od ovoga, samo što je sada problem pronaći utrku zbog korone.
Trener Mladen Kršek je i uoči Gdynije očekivao dobar rezultat unatoč svim problemima koje je izazvala korona i unatoč Bojaninoj borbi s ozljedom tetive na stopalu.
- Znao je da vrijedim za ovaj rezultat jer sam lani u Valenciji trčala maraton 2;27 što ne bih mogla da nisam u stanju polovicu staze istrčati za 1:11. Međutim, nisam imala utrku na kojoj sam to mogla pokazati. Lani sam se mučila s mononukleozom, ove godine je na Zagrebačkom proljetnom polumaratonu bilo prevruće, sve mi se loše poklopilo, ali sada sam napokon pokazala koliko vrijedim.
Kakvi su daljnji planovi, ide li i ove godine u Valenciju gdje je lani ispunila olimpijsku normu?
- Htjeli smo ići u Valenciju, ali ove bih godine trčala polumaraton. Međutim, sad je problem jer više ne primaju prijave. Još ćemo nešto pokušati pa ćemo vidjeti. Voljela bih još nešto trčati ove godine, ali maraton sigurno ne, to ćemo ostaviti za proljeće. Uostalom, zbog te ozljede nisam ni mogla cijelo ovo vrijeme trenirati za maraton. Trčala sam maksimalno 25 km, a za maraton moraš odrađivati 30 i više kilometara na treninzima. Bolje da se još malo strpim, a normu za OI ionako imam.
U POLJSKOJ SVI NOSE MASKE I NA OTVORENOM
Poljaci su, kaže naša atletičarka, sve vrhunski organizirali vezano uz zaštitne mjere.
- Najprije smo morali napraviti test na koronavirus ovdje i poslati im, a kada smo došli tamo, odmah su nas uveli u posebni dio hotela i napravili nam novi test. Čekali smo u izoliranoj prostoriji oko dva sata da dođe nalaz i tek onda su nas pustili da se prijavimo u hotel, akreditiramo i ostalo. Na start smo išli s maskama koje smo prije početka utrke odlagali u posebne kante, a i na cilju su nam odmah dali maske. I primijetila sam da tamo svi nose maske, i vani i u zatvorenom, nisam znala da je baš takva situacija u Poljskoj.
PRENOSIMO Sportske novosti FOTO Damir Krajač/CROPIX
