EN
HR
Ma koliko god to bolno zvučalo stvoriteljima ovog sporta Amerikancima, dva najbolja MMA borca svih vremena su Rusi. Dugo je, većinski, vladalo mišljenje da je najveći bio Fjodor Jemjeljanjenko, no baš kada je on trima porazima u nizu (2010. i 2011.) kompromitirao legendu o “posljednjem ruskom caru”, započeo je uzlet jednog drugog Rusa s nadimkom “Orao”. Onoga Rusa koji će Fjodora i nadvisiti i završiti karijeru kao nepobijeđeni šampion, a vjerojatno i najveći borac kojeg ovaj sport pamti – piše Dražen Brajdić, novinar VL.
Postoje zasluženi, ali i srećom određeni šampioni, no vrlo malo je velikih šampiona, a Habib Nurmagomedov bio je i više od toga. Borac nevjerojatne siline i otpornosti, velike svestranosti i iznimne okretnosti. Borac kakav se rađa, fanovi vole reći, jednom u sto godina. Borac koji je za svoj sport predstavljao što i Roger Federer za tenis ili pak Lewis Hamilton za formulu 1.
IZLAZAK U KAVEZ S PAPAHOM
A takvim ga je, zacijelo, učinila i njegova dagestanska krv, odnosno pripadnost narodu Avara. Nomadi su to koji su bili odlični jahači i koji su na svojim brzim konjima davnih stoljeća prodirali i do Jadranskog mora da bi se na koncu skrasili na obalama Kaspijskog jezera, odnosno na teritoriju današnjeg Dagestana, autonomne ruske republike u susjedstvu Azerbajdžana. No, nimalo očekivano, nakon 29. pobjede u nizu oprostio se od karijere u suzama. Sa samo 32 godine, što je za današnje standarde uistinu prerano. Učinio je to nakon još jedne atraktivne pobjede, ali i samo jedne izgubljene runde u karijeri i to od (pre)napuhanog Conora McGregora.
Nakon što je gušenjem svog američkog izazivača Gaethjea prisilio na predaju, Habib se rasplakao kao kišna godina. Bile su to suze posvećene njegovu, ove godine, preminulom ocu Abdulmanapu, kojeg je, preko njegovih kroničnih zdravstvenih problema, dokrajčio koronavirus. Bio je to jači udarac od bilo kojeg primljenog u karijeri, nakon kojeg ga je njegova majka molila da se više nikad ne bori bez oca.
– Tri dana razgovarali smo o ovoj borbi i na kraju je majka pristala da odradim još jednu i niti jednu više. Dao sam majci svoju riječ i tako će i biti. Ovo je kraj moje karijere.
I ovaj put, posljednji put, Habib je u kavez izašao s vunenom šubarom (papahom) na glavi “koja ga je prisiljavala da ni pred kim ne savija kralježnicu”. Papaha je karakteristična za kavkaske narode koji su običavali reći: “Ako je glava na ramenima, na njoj mora biti i papaha” ili: “Papaha se ne nosi zbog hladnoće, nego zbog časti”. U Dagestanu je čak postojao običaj da se djevojke prose uz pomoć papahe. Kada bi se muškarac pobojao otvoreno zaprositi voljenu, kroz prozor bi joj ubacio svoju papahu.
Nije poznato je li i Habib tako zaprosio svoju suprugu, čije ime se nikad nije pojavilo u javnosti pa tako, na njegovu Instagramu, nema slika niti životne partnerice niti njihovo dvoje djece. A moglo bi se dogoditi da se sada i on nađe u medijskoj zavjetrini živeći svoj život u Mahačkali, glavnom gradu Dagestana.
A svoje borilačke treninge, Habib je započeo još kao petogodišnjak hrvajući se s medvjedom. Koliko god vam to zvučalo čudno, uistinu postoji videozapis kako se jedan živahni mališan hrva s jednim medvjeđim mališanom (na lancu), očito nekom vrstom “kućnog ljubimca”. Već iz tog se vidi da je Habib bio odgajan ne samo da bude profesionalni borac nego i ratnik pa su se njegova obuka sastojala i od plivanja kontra struje u riječnim brzacima i sličnih zadataka. No isto tako, Nurmagomedov senior odgajao je sina da bude idol mladim muslimanima koje svojom karijerom poziva na bavljenje sportom, a ne inzistiranjem na netrpeljivosti u međureligijskim suprotnostima. I zato Habib i jest postao Muhammad Ali svog sporta, narodni šampion, zapravo “ponosni muslimanski šampion u islamofobnom svijetu”, kako je glasio naslov na jednom turskom portalu. I doista, Habib je bio prihvaćen i u muslimanskom i nemuslimanskom svijetu, u ovom drugom ponajviše zbog svoje urođene skromnosti i jednostavnosti, koja je miljama daleko od anglosaksonske bahatosti jednog Conora McGregora.
NIJE RAZUMIO ENGLESKI
Kada je Habib, potpisavši ugovor s UFC-om, stigao u Ameriku, nije znao ni beknuti engleskog pa se događalo da se nađe izgubljen u prijevodu. Jednu takvu zgodu ispričao je američki trener koji je s njim radio, Javier Mendez:
– Kada bi me pitali kakav je Habib, ja bih rekao da je nevjerojatan, ali bih volio da me više sluša. Naime, kada god bih mu ja rekao da se opusti, da stane, on bi nastavio još žešće. Nakon nekog vremena priznao mi je da je mislio da riječ “relax” znači “jače”.
A nasrtao je Habib na svoje protivnike sve jače i jače, a protiv Michaela Johnsona bio je toliko dominantan da je, udarajući Amerikanca, govorio: “Predaj se, znaš da zaslužujem borbu za naslov.” Već tada rekao je da je njegov san otići kao nepobijeđen i to je i učinio. Sa “samo” 30 milijuna dolara zarađenih od borbi i reklama, a s lakoćom je mogao otići s još toliko. No, majka je rekla “dosta je bilo, sine” i sin je odlučio održati obećanje dano majci.
PRENOSIMO Večernji list FOTO Christopher Pike/REUTERS PIXSELL
