NOVA KNJIGA: "Slobodan prostor" Ive Čičin-Mašanskera

Nakon dvije knjige („Fotografije“, 2008. i „Vratar u zaleđu, golman u ofsajdu“, 2016.) treće izdanje koprivničkog sportskog novinara i člana HZSN Ive Čičin Mašanskera objavljeno je pod imenom Slobodan prostor, ili kako smo živjeli promjene.

 

- Knjiga nije sportska tematika kao prethodna. Na red su došli i tekstovi koje podupire fotografija. U konkurenciji više serija arhiviranih kolumni, odluka je pala na kolumnu sa zadnje stranice Glasa Podravine pod nazivom Slobodan prostor koja je izlazila u vremenu od 13. listopada 1989. do 14. prosinca 1990. Tada je urednik Glasa Podravine bio Ivan Peterlin Špic, izrazito liberalnih pogleda na svijet oko nas. Bio je poticajna osoba s izvrsnim poznavanjem hrvatskoga jezika. Nije bilo interneta pa je često pravopisnu dilemu rješavao putem telefona: „Đoker zovi, Ivan Peterlin. Njemu posmrtno hvala“ – kaže autor knjige. 

 

- Odlučio sam se na foto dodatak sa slikama Koprivnice od početka šezdesetih te sedamdesetih godina prošlog stojeća. Koprivnica u mijenama. Kolumne Slobodnog prostora nastale su u predvečerje priznavanja Republike Hrvatske i na malom prostoru Koprivnice i okolice stvaraju mozaik dilema o tome gdje je početak novog, a kraj starog. Lutanje i (ne)razumijevanje situacije nisu znak slabosti, već prilagodba – dodaje.

„Pogovor knjizi napisao je novinar Željko Krušelj. Briljantan tekst u kojem je Krušelj nadmašio sebe samog. Tekst s emocijama iz kojeg se iščitava i dio njegove novinarske povijesti. Njemu ide zahvala što se prihvatio takvog posla, a moja molba njemu išla je ciljano kao autoru nekoliko knjiga vlastitih kolumni. Iako različiti u pristupu i stilu isto nam je, pišući u stilu smijeh kroz suze, jedno: htjeli bismo bolji svijet. Ili pojednostavljeno: uvijek nezadovoljni“, napisao je Ivo Čičin Mašansker na svom facebook profilu. 

 

ŽELJKO KRUŠELJ U POGOVORU:

„Budući da je Čim bio duboko svjestan surove i depresivne jugoslavenske realnosti, to nije značilo da ne prihvaća nacionalno usmjerenu politiku i praksu. Kao i svakog racionalnog građanina, smetalo ga je, međutim, pompozno i kičasto mahanje zastavama, ostrašćena retorika i licemjerno trgovanje nacionalnim osjećajima. Nije želio ni mogao na svog susjeda nehrvata odjednom gledati drugim očima. Nije želio nikoga unaprijed etiketirati, optuživati, omalovažavati i zaobilaziti.“

 

Tekst o fotografijama napisala je povjesničarka umjetnosti Tanja Špoljar. Dala je izvrsnu poveznicu teksta i fotografija iako nastalih u različitim vremenima i s odmakom od nekoliko desetljeća. 

 

TANJA ŠPOLJAR O FOTOGRAFIJAMA U KNJIZI:

„Fascinaciju slojevima grada ovdje ne možemo ne prepoznati, koliko god smo zaboravili gledati. Ove nas fotografije vraćaju promatranju, pozivaju da zastanemo i pogledamo oko sebe, da se prisjetimo svijeta koji je iščezao, ali ga još uvijek osjećamo. I zato je autor i bilježio i one najočitije i one suptilne obrise grada, svjestan jedinstvenosti trenutka, željan fiksiranja svakog prolaznog prizora koji je već u sljedećem trenutku izgubljen.

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------