UČITI, UČITI I SAMO UČITI

Pitaju me ljudi zašto smo stavili stanovitog bivšeg (a kažu i sadašnjeg) prvog čovjeka iz gradskog nogometnog kluba sa sjedištem u Maksimirskoj 128, sad bjegunca od zakona, u naš spot za 10 godina postojanja SPTV-a? Razlog je vrlo jednostavan – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.

 

On je prije 10 godina u anketi koju smo radili na ulicama Zagreba doslovce jedini uopće čuo za Sportsku televiziju, a sad njegove riječi zvuče dosta proročanski, uz to je intrigantno i ljudi očito pričaju o tome! To je bit. 

 

Ako se o nečemu na televiziji ne priča (pa makar i dobro), cijela stvar nema baš neku svrhu. Dobro, jasno je da ne može svih 24 sata programa biti najvažnija tema jutarnjih „jesi gledao…“, ali povremeno, nešto, može i mora. Upravo zato me veseli kad se uz kavu za van počne pričati o spajanju interesa telekom industrije s programom SPTV-a. Gdje ima dima, ima i vatre, pa je jasno da ogromna ulaganja telekoma u sportske sadržaje nisu baš razveselila neke vlasnike pojedinih sportskih paketa, budući da im gledanost, ako je vjerovati glasovima, ne samo stagnira, nego i pada. Na žalost, postoji trač da će se neki ugasiti. Ponovit ću tisućiti put, jedino SPTV u sportskom segmentu može „pokrpati“ manjak onih gledatelja koji bi u Hrvatskoj gledali sport, ali nemaju novaca ili nemaju ni kabel ni Internet. SPTV će uvijek, s radošću, preuzeti sve što ima predznak HR sporta, a svakome s punim razumijevanjem ostavljamo strane nogometne lige ili Superbowl. To je logično. Posebno je zanimljivo kad se u tim pričama o spajanju spominju i visoko pozicionirani upravljači ovom državom. Živi bili, pa vidjeli.

 

U međuvremenu sport, kakav god bio, mora opstati, mora se izboriti za svoju budućnost. Iako sam nekoliko puta već apostrofirao njegov pristup i njegov sportski duh, ponovo ću spomenuti Nenada Bjelicu. On stvarno „kuži“ taj nogomet, ali i sport u cjelini, ozračje gdje se sve događa, psihologiju ne samo igrača nego i navijača, unutarnji ustroj ozbiljnoga kluba. I ne srami se reći da uči, svakodnevno, ne samo od Mourinha, nego i od Lina Červara i od Ratka Rudića, pa i od novinara. I uči jezike, ali u ovoj je situaciji to nebitno. Ne učimo li, ne shvaćamo li (i) svoje pogreške, ne razmišljamo li na duže staze, nikad sport neće kročiti niti koračić prema unapređenju sustava, valoriziranja i u konačnici – rezultata!

 

I dolazim do teme koja će uskoro postati jako važna u HOO-u, a to je odabir novog glavnog tajnika. Ne znam namjere sadašnjeg glavnog, ostaje li kandidat za novi mandat, odlazi li u penziju ili namjerava raditi nešto drugo, ali da postoje kandidati koji se spominju kao alternacije, postoje. Sustav unutar HOO-a je složen tako da tajnika predlaže predsjednik, a usvaja ga Vijeće, što zvuči komplicirano, ali nije. Puno je veći problem predsjedniku kompletirati Vijeće, jer se to treba napraviti na fizičkoj sjednici, uz glasanje skupštinara za tih dodatnih 7 imena koja fale u zamišljenom ustroju, pa je samo pitanje hoće li o glavnome tajniku odlučivati sadašnje Vijeće ili će se uspjeti imenovati svi zamišljeni. Naime, neposredno nakon što je ponovo izabran za predsjednika HOO-a, gospodin Mateša je najavio povećanje Vijeća zbog logične situacije vezane uz broj saveza koje HOO pokriva, a koji nije baš proporcionalan broju članova tih istih saveza u Vijeću. Kao što se sve glasnije predlaže i da se termini glasanja za predsjednika izjednače s datumom izbora glavnoga tajnika, kako u slučaju eventualnih disonantnih tonova ne bi dolazilo do „raspada“ u vodstvu.

 

Bit će zanimljivo…