Kao predsjednik HNS-a ponaša se kraljevski

Izvršnom odboru HNS-a znamo tepati da je nogometna vlada, a Davor Šuker bi po funkciji bio njezin premijer. Ne vjerujemo da postoji ijedan čelnik nacionalne nogometne organizacije u Europi, a pogotovo ne predsjednik vlade države EU-a, koji tako ležerno obnaša funkciju kao Šuker.

 

Predsjednika HNS-a nije bilo na finalu Kupa u Velikoj Gorici. nije uručio pehar niti dijelio medalje, a ne možemo si zamisliti da Aleksander Čeferin izostane s finala Lige prvaka ili Europske lige, koje upriličuje organizacija na čijem je vrhu. Nije prvi put da je imao važnijeg posla od završne utakmice za Rabuzinovo Sunce, ali koga god u Savezu pitali gdje je, izostao je precizan odgovor.

 

Samo u 2021. godini prošao je “pola svijeta”. Krstario je Amerikom dok je u Hrvatskoj srušena Komisija nogometnih sudaca, možda i najvažnije tijelo koje imenuje Izvršni odbor. Tada se na put otisnuo odmah nakon Božića, a vratio tek nekoliko dana uoči sjednice Izvršnog odbora održane 10. ožujka na kojoj je imenova nova Komisija na čelu s Brunom Marićem. Više ljudi iz HNS-a potvrdilo nam je da je taj dan bio u svojem uredu u Savezu, ali iz revolta je odbio doći na sjednicu. “Vlade” čiji je predsjednik.

 

Tri dana kasnije u Petrinji je igrao humanitarnu utakmicu na kojoj je akter bio i Čeferin, a posljednji put u HNS-u je viđen nekoliko dana prije Izvršnog odbora i Kongresa UEFA-e održanih 19. i 20. travnja. Od tada smo “glas od njega” čuli jedino kad se javio ruskom portalu kojem je kazao da Vedran Ćorluka postaje pomoćnik izbornika Zlatka Dalića.

 

Kao član Izvršnog odbora UEFA-e povremeno ima obveze u njezinim akcijama, ali to nije toliko često i Šuker je definitivno našao prekrasan model za opušteno obavljanje funkcije koja inače može biti vrlo stresna. Kralj strijelaca i kao predsjednik HNS-a ponaša se kraljevski samouvjereno. Mnogi bi voljeli živjeti kao Šuker, a nisu ni blizu. Djelatnicima Saveza ostaje poruka: “Veselite mi se kad me ugledate“.

 

Na toj je poziciji devet godina i uglavnom je tako radio. Zato jer je mogao, jer su oni koji odlučuju u Skupštini njega htjeli i izabirali. Uvijek je znao što mu je u Savezu bitno, pa bi se nekad i naljutio kad mu to ne bi prošlo, ali nikad nije posegnuo za ostavkom. Sve druge “tekuće aktivnosti” prepustio bi ljudima iz sustava. Što je bio dalje to se još manje nervirao.

 

Djeluje vrlo frajerski za čovjeka u posljednjoj godini mandata. Zašto i ne bi kad zna da mu ostanak neće ovisiti o tome koliko je dolazio u ured ili išao po hrvatskim nogometnim destinacijama, o radnim rezultatima niti o bilo čemu drugome, nego samo o odnosu snaga među glavnim akterima u nogometu i državi. Je li siguran u novi mandat ili se sprema na odlazak, samo on zna. Ako će se negdje “ziher” pojaviti, to je Europsko prvenstvo. To je scena za njegov habitus.