Novinarstvo kroz barikade: AIPS e-konferencija upozorava na ograničenja tiska za Tokio 2020 i ograničen pristup izvorima

Povodom 97. godišnjice osnitka AIPS-a i povodom proslave Svjetskog dana sportskih novinara, Međunarodno udruženje sportskih novinara (AIPS) održalo je prestižnu konferenciju - sa 700 prijavljenih iz više od 100 zemalja - koja je iznijela najteže izazove s kojima su se suočili novinari nakon pandemije: ograničenja, mentalno zdravlje i ograničen pristup izvorima.

 

PROPISI ZA TOKIO 2020 Iznoseći brojne propise koje bi trebali slijediti akreditirani novinari za Tokio 2020, predsjednik AIPS-a Gianni Merlo održao je snažan govor „Mi, tisak, nismo neprijatelj Japana“:  https://www.aipsmedia.com/index.html?page=artdetail&art=29925&Gianni-MerloOlympic-GamesSports-JournalistsTokyo-2020

 

Sigurnost da će se novinari vratiti u svako doba, odavanje privatnosti i uvjet da prijave sve ljude s kojima se susreću, doveli su u opasnost slobodu tiska. Sve je to dio takozvanog paketa koronavirusa. Ali je li to stvarno? Moderator je bio generalni tajnik AIPS-a Jura Ozmec, a govornici s pet kontinenata pružili su vrijedne uvide i praktične primjere onoga što se događa u njihovim zemljama te kako to uopće utječe na sve nas.

 

JAPANCI SE OSJEĆAJU NESIGURNO Iz Tokija se zamjenik urednika novinske agencije Kyodo Shinsuke Kobayashi žalio zbog nekih od tih mjera. “Postoji kultura koja se temelji na tome da vidimo ono što ankete kažu. A 86 posto stanovnika vjeruje da će ih Igre ugroziti ili će se osjećati nesigurno. Nažalost, ovdje je cijepljenje vrlo sporo  jer se Japan mjesecima oslanjao na distanciranje, maske i pranje ruku. Još uvijek postoji puno nepovjerenja prema cijepljenju, a također i prema onima koji su cijepljeni. Moja preporuka svima koji dođu je nositi maske čak i na otvorenom. Oni pružaju ljudima mir u Japanu, svidjelo im se i nosili su ih prije pandemije."

 

KOMUNIKACIJA Nakon što je bio u karanteni u Tokiju, glavni operativni direktor AFP-a, Vincent Amalvy, otkrio je neke probleme koje se odražavaju. “Razumijem da moramo ispuniti obrazac s našim podacima, ali nije jasno kako to učiniti, a komunikacijski kanal s organizatorima vrlo je ograničen. Vrlo je zanimljiv izazov biti ovdje, u Igrama koje će biti jedinstvene, ali komunikacija s organizatorima trebala bi biti mnogo bolja”.

 

MI NISMO NEPRIJATELJI Poznata novinarka Christine Brennan (ABC News i USA Today) rezimirala je: „Trenutno nismo u ratu niti smo neprijatelji. Bit ćemo oprezni, nosit ćemo maske čak i ako smo cijepljeni, ali idemo tamo prijaviti se, a to često podrazumijeva izgovaranje stvari koje neki ne žele reći."

PROPAGANDA I INFORMACIJE U tom kontekstu, intervencija direktora Marce Juana Ignacia Gallarda jasno je pokazala razliku između propagande i novinarstva. “Postoji ideja klubova i sportaša, posebno elitnih, da novinarstvo mogu zamijeniti društveni mediji, ali navijač zna kako savršeno uočiti razliku između propagande i informacija. Novinarstvo je vitalna karika u lancu Stavljanje zapreka novinarstvu u konačnici postavlja zapreke obožavateljima. Mislim da se svi u nečemu slažemo: nalazimo se u scenariju u kojem ima sve više zapreka, poteškoća i zapreka pristupu sportašima."

 

PROZOR SE UVIJEK OTVORI Direktor meksičkih novina Récord, Carlos Ponce, predstavio je situaciju primjerom od prije nekoliko godina: „Savez nam je zabranio izvještavanje, a klubovi su slijedili jer nam je bilo neugodno zbog njih. Ali, odlučili smo poslati novinara i fotografa na treninge, čak i ako nam nisu dopustili ulazak. Jednog dana, u Tigresu iz Monterreya, službenik za tisak rekao je novinarima da igrač napušta trening da bi odradio fizioterapiju. Lagao je. No, naš ga je novinar koji je bio na parkiralištu, uhvatio kako ulazi u predsjednikov ured. Naš ih je fotograf uspio zabilježiti kako se svađaju na stubištu. Bila je to sjajna naslovnica, priča koju nitko drugi nije imao. Kad su vrata zatvorena, kao što kažemo u Meksiku, uvijek se otvori prozor. Moramo pronaći te prozore."

 

KOMERCIJALNI GRIP Iz Indije, Soumitra Bose, urednica časopisa Outlook, naglasila je važnost traženja priča. "Bez pristupa nema mogućnosti krenuti u potragu za tim životnim pričama koje nadahnjuju milijune", istovremeno upozoravajući na opasnost oslanjanja u potpunosti na publikacije na društvenim mrežama, 'kojima upravljaju agencije za odnose s javnošću'. Nažalost, klikovi su donijeli poklon koji je on prikazao, a mediji ga također trebaju prihvatiti. “Komercijalni zahvat sporta odražava se na pokrivenost što često medijske kuće rado objavljuju 'zasađeni' ili plaćeni sadržaj kako bi povećali svoj prihod. Stvarne priče dostavljaju se povratniku jer kamate na prihod imaju prednost nad čistim novinarskim vještinama.

 

STRATEŠKI PARTNERI Baddedrine Drissi Lahsini, glavni urednik Almountakhaba, rekao je: "Mediji i sport strateški su partneri i krila jedne ptice, partneri u postizanju uspjeha i partneri u obrani plemenitih vrijednosti sporta i partneri u stvaranju sporta kao društvenog pokretača i poluga za razvoj. Sportski savezi stvorili su vlastiti tisak putem kojeg promoviraju svoje sportske politike i želje kojima nedostaje dubinska i profesionalna analiza sportskih novinara. Sportski mediji moraju se suočiti s problemima koji prijete našoj profesionalnosti, vjerodostojnost i integritet te potiču sportaše i saveze da stvaraju prepreke."

 

Nakon odbijanja Naomi Osake da sudjeluje na konferencijama za tisak, činjenice koja je započela u Roland Garrosu, pitanje mentalnog zdravlja također je tretirano na adekvatan način. Tracey Holmes, višestruko nagrađivana australska novinarka ABC-a, vjeruje da odluke sportaša treba poštovati jer njihova šutnja, kao u slučaju Osake, 'također predstavlja izjavu'. “Naomi Osaka dala je vrlo snažnu izjavu ne govoreći uopće ništa na Otvorenom prvenstvu Francuske. U tom je procesu pokrenula pitanje mentalnog zdravlja. Postoje neki koji vjeruju da bi je trebalo natjerati da razgovara s medijima. Ja nisam onaj koji to misli. Misliti da bi je trebalo prisiliti da razgovara s nama vježba je ispraznost s naše strane. Da, mi smo vitalni dio sportske industrije, ali treba li sportaše prisiljavati da razgovaraju s nama?"

 

Kao što je Holmes naglasio, novinari se žale jer im netko drugi govori što trebaju raditi. Nije li isti slučaj s Osakom? Trebamo li možda dovesti organizatore na raspravu? "Važno je ne gubiti toliko vremena pokušavajući raspravljati o  'vijestima', a da ne vidimo da nam prave priče idu točno pod nos. Kao novinari smo promatrači. Gledamo i slušamo svijet. Mi to tumačimo drugima. Za nas će uvijek biti nešto za izvijestiti, bilo da ljudi odluče razgovarati s nama ili ne."

 

Kwabena Yeboah, urednica afričkih sportskih novina, rekla je: „U kojem god se novinarskom polju našli, bavljenje izvorima je ono što nas čini ili ne čini ... A u radu s izvorima temelj je međusobnog povjerenja. Ako su naši primarni izvori, u ovom slučaju sportaši zabrinuti, nesretni, neraspoloženi, ne žele govoriti i potišteni, odgovaranje na pitanja bit će im zadnji prioritet. Na mnogo načina naš novinarski rad, kako izvještavamo o određenim vijestima i što tražimo od igrača i sportaša utječu na njihovo mentalno zdravlje na načine koje mi ne znamo. Zašto igrač pod svaku cijenu mora razgovarati s novinarima bez obzira na to kako se osjećaju? Novinari će trebati puno edukacije ako ovaj zabrinjavajući trend mora biti bolji. Moramo znati što izbaciti i kada držati karte u rukama jer bi to moglo utjecati na mentalno zdravlje sportaša”.

Pier Bergonzi, zamjenik direktora tvrtke La Gazzetta dello Sport, prisjetio se anegdote kako je pitanje - i odgovor - prisjećenog Marca Pantanija bilo je ključno za pokazivanje svježine, a ujedno i pravo lice sportaša. “Pitanje je bilo kako je uspio ići tako brzo. Da je ovo rješavala komunikacijska agencija, sljedeći dan bi nam poslali izjavu koja ne bi rekla ništa zanimljivo”, rekao je i nastavio: „Prije svega: mentalno zdravlje ogroman je i ozbiljan problem. To je znak vremena ... To bi mogao biti stvarni i sve veći problem za nas, novinarsku zajednicu. Prvak, momčad i svi tiskovni uredi morat će sve provjeriti. Žele razgovarati samo putem društvenih mreža. Žele imati pitanja prije intervjua i žele pročitati priču prije objave ... Prostor za naš rad, naša uloga svakim danom postaje sve manje važna. To je kolosalna pogreška ... Očigledan je problem koji ćemo imati ako mentalno zdravlje postane utočište. Najbolji intervjui proizlaze iz izravnog sukoba, onih zbog kojih sportaši postaju stvarni likovi, daleko izvan unaprijed pripremljenog svijeta društvenih mreža. Ne bismo htjeli posljedice zaključavanja i strah od pandemije, povećati udaljenost između nas i protagonista o kojima govorimo u našim medijima. Ne želimo da itko nagađa o problemima mentalnog zdravlja, to bi bio deontološki užas za našu profesiju”.

 

Na ovu temu, Gallardo je dodao: „Shvaćam da je to specifična situacija u kojoj je najbolje poštivati ??odluku sportaša ... Novinari će se morati boriti da udaljenost s izvorima ne raste i da se smanjuje. Ova borba nije samo za nas: ona je za dobro navijača, sportaša i samog sporta. Ako to postane ponavljajući argument za izbjegavanje pojavljivanja u tisku, za rješavanje situacije morali bi odmah naći rješenja."

 

Iako nitko ne vjeruje da bi mogla postojati vjerodostojna lančana reakcija na tako osjetljivu temu kao što je mentalno zdravlje, Brennan je dao primjer kako je, putem tiskovne konferencije, američka plivačica Simone Manuel na kraju priznala da pati od sindroma pretreniranosti. “Prije svega, novinari su ljudi. Slušali smo je, bili smo dirnuti, pitali smo je s poštovanjem. Mislim da je Osaka krenula pogrešnim putem kako je to najavila. Sa svojim drugim tweetom to je i sama prepoznala ispričavajući se novinarima koje je osobno poznavala. Danas je nažalost vrlo moderno kriviti novinare. To je bio recept našeg bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, ali nikada nije krivnja novinara”, zaključila je.

 

Bilo je vremena za interakciju sa sudionicima. Jedan od njih, Hernan Sartori iz Clarina (Argentina), ukazao je na poražavajuću činjenicu: "90 posto akreditiranih iz Argentine neće moći biti u Japanu zbog proračunskih razloga i trenutnih ograničenja. Morao sam reći svom uredniku da od 50 najboljih članaka koje smo napravili u posljednje tri Igre niti jedan nije mogao biti napisan u ovim uvjetima. Ne mogu se složiti s gospodinom Merlom."

 

Upozoren novim zahtjevom za boravak u odobrenim hotelima koji ponekad koštaju 4 puta više od prvotno rezerviranih, Gianni Merlo poslao je posljednju poruku: „Ne postoji novinarstvo za bogate i siromašne, ne postoje dvije kategorije među novinarima. To se dogodilo u srednjem vijeku. Sada se od novinara koji su platili hotel traži da odustanu od hotela koji koštaju četiri puta više. To je poput smještanja u geto iz financijskih razloga koje kao udruga ne možemo prihvatiti ”.