Poput mnogih drugih hrvatskih sportaša, i dio olimpijske streljačke reprezentacije samo dva dana nakon nastupa na OI Tokio 2020., vratio se u Hrvatsku. Kasno navečer, u zagrebačkoj zračnoj luci „dr. Franjo Tuđman“, svečano su dočekani Snježana Pejčić i Josip Glasnović uz trenera Branka Pereglina.
U sjajnoj organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora kojem je ovih dana zračna luka “dr. Franjo Tuđman“ gotovo postala drugi dom, Snježani i Josipu, osvajačima medalja iz Pekinga 2008. i Rio de Janeira 2016. godine, iskreno je zahvalila pomoćnica Glavnog tajnika, Biserka Vrbek.
OI Tokio 2020. Snježani Pejčić bile su četvrte Olimpijske igre zaredom. U svom debiju prije 13 godina, odmah u prvom nastupu osvojila je broncu u disciplini zračna puška 10 metara. U Londonu 2012. godine, osvojila je 5. mjesto u MK trostavu 50 metara. Prije pet godina u Rio de Janeiru, još jedanput je bila blizu velikog ostvarenja kad je osvojila 7. mjesto u zračnoj puški 10 metara. Tokio nije bio previše uspješan za našu sjajnu sportašicu koja se može pohvaliti s devet medalja s tri najveća svjetska natjecanja. U zračnoj puški 10 metara, u Japanu je osvojila 31. mjesto. Nakon miksa s Petrom Goršom bila je 17., a samo tri kruga dijelila su je od finala u MK puški trostav 50 metara jer je završila na 10. mjestu. Šteta jer, kao što je najavila prije puta u Tokio, bile su to njezine posljednje Olimpijske igre. Jako je važno reći da je Snježana Pejčić ostala bez izuzetno jake i važne podrške te savjeta trenera Sene Čuste, kojem je ranije pozlilo u autobusu, a zatim je hospitaliziran u tokijskoj bolnici gdje se još uvijek nalazi. To je, čini se, imalo razarajući učinak na nastup Snježane Pejčić koja sa Senom surađuje više od 20 godina. Međutim, ne sumnjamo da ćemo Snježanu uskoro ponovno vidjeti u pravom izdanju na nekom od velikih svjetskih natjecanja, baš kao što vjerujemo i nadamo se oporavku trenera Sene Čuste.
Josip Glasnović je također, imao debi na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Tad je u osvojio sjajno 5. mjesto. Na posljednjim Igrama, nakon što nas je zlatom u Londonu 2012. razveselio Giovanni Cernogoratz, Glasnović je ponovio taj uspjeh i potvrdio snagu hrvatskog trapa. U Tokiju je najprije imao iznimnu čast da uz Sandru Perković bude nositelj hrvatske zastave na otvaranju Igara. Nakon toga, slijedilo je natjecanje. Prvi dan kvalifikacija završio je kao 10., s dva promašaja nakon tri serije po 25 metaka ili učinkom 73/75. Uz njega, isti učinak je imalo još pet strijelaca. Petorica su pak, prvi dan završila sa samo jednim promašajem. Drugog dana kvalifikacija, promašio je tri mete i tako ostao bez velikog finala. Ukupno je imao 120 pogodaka od 125 pokušaja i završio na 22. mjestu. Tim rezultatom u Rio de Janeiru bio je u finalu. Ovdje su mu trebala još dva da bi se našao u krugu šestorice koji su se borili za medalje. Zanimljivo je spomenuti da su šestorica strijelaca raspucavala za jedno mjesto u finalu.
Josip Glasnović:
- Pripala mi je čast da nosim hrvatski barjak sa Sandrom Perković, i za mene koji dolazim iz jednog malog sporta, to je jedno veliko priznanje. Mogu reći da sa napravio dobar rezultat, drugi dan mi je falilo i malo sportske sreće, nažalost. Ali, to je prošlo sada, i moramo se koncentrirati na daljnji rad. Krajem osmog mjeseca imamo finale Kupa, zatim državno Prvenstvo u devetom mjesecu, onda mala pauza i dalje trenirati za osvajanje kvote za Pariz.“ Trap je disciplina u kojoj godine nisu nikakav uteg. Bude li zdrav, pred Josipom su još barem dva do tri olimpijska ciklusa. I sigurni smo, još neka olimpijska medalja.