Vratio se “kralj preče“ Tin Srbić sa srebrom oko vrata

Premda su kazaljke na satu bile blizu da označe ponoć, nitko od brojnih gostiju, obitelji, prijatelja, susjeda i novinara koji su okupirali VIP sobu zračne luke „dr. Franjo Tuđman“, nije previše žurio u zagrebačku noć. Bili su tu: izaslanik Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskog sabora, Predsjednika Vlade, Ministarstva turizma i sporta, Hrvatskog olimpijskog odbora kao sjajnog organizatora te Hrvatskog gimnastičkog saveza na čelu s predsjednikom Mario Možnikom. 

 

Svi oni, htjeli su još jednom stisnuti ruku i čestitati našem gimnastičkom junaku Tinu Srbiću i njegovom treneru Lucijanu Krceu na olimpijskom srebru. Ali, isto tako, zahvaliti Mariji Tolj na sjajnom predstavljanju u Tokiju. Usput, napraviti poneku fotografiju za povijest, ali prije svega, odati priznanje iznimnom sportašu na još jednom veličanstvenom uspjehu.

 

Nakon naslova svjetskog prvaka 2017. godine u Montrealu, svjetskog srebra dvije godine poslije u Stuttgartu pa dva europska srebra u posljednje dvije godine i tko zna još koliko medalja s natjecanja svjetskog kupa, stigla je medalja koju je sanjao i priželjkivao od trenutka kad je prvi put ušao u gimnastičku dvoranu. U nju je utkano 20 godina teškog treniranja doslovno svaki dan. Premda mnogi znaju kako se rasplela priča iz Tokija, vrijedi još jedanput podsjetiti na nju jer taj put je zapravo prava mala filmska priča, i sigurni smo da će je netko ovjekovječiti jednoga dana.

 

Tin Srbić je kvalifikacije odradio na gotovo savršen način. Sa startom 6.2 i ocjenom 14.633 kao trećeplasirani osigurao je finale. Koliko su te kvalifikacije bile teške, najbolje pokazuje podatak da su bez finala ostali jedan od najboljih gimnastičara svih vremena, Japanac Koheiji Uchimura pa jedan od “kraljeva preče“, Nizozemac Epke Zoderland. Ispred Tina Srbića, nakon kompletnih kvalifikacija, bili su samo Kazahstanac Milad Karimis 14.766 i sjajni mladi Japanac Daiki Hashimoto s 15.033. Na finale je trebalo čekati punih deset dana. Mnoge sportaše to bi uništilo, slomilo. Ali, ne i Tina koji je odlučio izvesti vježbu težine 6.5. Slijedila je njegova predstava života. Kad se pri saskoku skoro “ukopao“, znali smo da je medalja tu. Nakon toga, činilo nam se beskrajno dugo sudačko vijećanje, u kojem čovjek ostari barem godinu dana, ali semafor je napokon pokazao 14.900. Znali smo da je medalja tu. Tim prije jer je malo prije Tina, drugoplasirani Kazahstanac iz kvalifikacija pao. Ali, kojeg sjaja će biti ta medalja? Za to je trebalo pričekati još dva nastupa, a posebno onaj silno talentiranog Japanca. Premda mu je samo 20 godina, tokijski višebojski pobjednik Daiki Hashimoto još jedanput je pokazao nevjerojatnu mentalnu snagu i odradio novu vježbu za ocjenu iznad 15 (15.066) i sasvim zasluženo osvojio zlato. Kako je odmah nakon njega pao i Nizozemac Bart Deurloo, bilo je jasno da će se oko Tinova vrata naći srebro.

 

- Moj san je bio ostvaren kad sam se plasirao na Olimpijske igre i pokušao sam odraditi što smirenije, ali onda vidiš da to nije tako. U kvalifikacijama, razina napetosti je bila tolika da nisam mogao kontrolirati svoje tijelo i da nisam imao dobru pripremu, ne bismo uspjeli. Dok sam čekao odluku sudaca, ta minuta izgledala mi je kao sat vremena. Osjetio se hrvatski duh i zajedništvo među nama sportašima iz Hrvatske.

 

Uz obveznu tortu, Tin Srbić i Lucijan Krce dobili su iz ruku glavnog tajnika Hrvatskog olimpijskog odbora Siniše Krajača posebne zlatnike, kao  znak zahvale da ih podsjeća na to sjajno ostvarenje u Tokiju. Spomenuli smo još da se istim letom iz Frankfurta, odnosno Tokija vratila i bacačica diska Marija Tolj. Njoj je olimpijsko finale izmaklo za samo četiri centimetra. Hrvatski olimpijski odbor i svi izaslanici, nisu je dakako zaboravili. Uz buket cvijeća, zahvalili su na odličnom predstavljanju Hrvatske te obećali podršku u nastavku karijere.

 

A onda su Tina Srbića i njegovog trenera preuzeli dečki iz Dubrave. Orila se pjesma zračnom lukom, gorjele su baklje kao u danima najvećih Dinamovih pobjeda. A kako je noć još bila mlada, tko zna dokle je slavlje potrajalo. Neka, zaslužili su. Ne dolazi olimpijsko srebro svaki dan u susjedstvo.

 

SJAJAN DOČEK ZA SREBRNOG TONČIJA STIPANOVIĆA I ELENU VOROBEVU

 

Od ranog jutra, zagrebačka zračna luka „dr. Franjo Tuđman“ bila je pod opsadom fotoreportera i novinara. Sasvim razumljivo, jer srijeda je dan u kojem u Hrvatsku dolaze dva olimpijska srebra, jedno jedriličarsko Tončija Stipanovića i drugo gimnastičko Tina Srbića. Dan velikih dolazaka otvorila je simpatična Ruskinja Elena Vorobeva koja je u Tokiju nastupala pod hrvatskom zastavom. Ona je stigla prva, ranim jutarnjim letom iz Istanbula, zajedno sa svojim trenerom Tončijem Antunovićem. Vidno umorna, ali zadovoljna  svojim prvim nastupom, ostala je iskreno iznenađena dočekom u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora. Svoje oduševljenje nije skrivao ni Tonči Antunović kojem su to bile pete Oimpijske igre. Elena Vorobeva je u Laser Radialu osvojila 12. mjesto. Napravila je devet negativnih bodova više koji su je stajali nastupa u plovu za medalje. U dosta teškim uvjetima, gotovo potpune izoliranosti, jer jedriličari su bili smješteni u svom posebnom selu, nije bilo lako izdržati taj ritam natjecanja. Nekoliko pogrešaka u posljednja dva plova kad je bila 18. i 23., odnijeli su san o plovu za medalju. Na svom simpatičnom hrvatsko-ruskom, prenijela nam je svoje dojmove o Tokiju.

 

- Imam malo razočaranje u sebi, ali još uvijek je 12. mjesto visoko mjesta. Nisam znala što točno očekivati. Bilo je nekoliko dana s teškim vremenom, pogotovo onaj zadnji. Puno sam prošla svojih suparnica koja su dosta jake i koje ulažu puno više u svoju pripremu i zato sam puno ponosna. Svi smo dolazili u dobrom raspoloženju i vidjeli smo se međusobno.“ Tri sata kasnije, u VIP sobi dočekali smo srebrnog Tončija Stipanovića. Naravno da je tu bio i njegov trener Jozo Jakelić. Prvog Hrvata koji je uspio osvojiti dvije olimpijske medalje, i to istog sjaja, što je pravi podvig, s obzirom na konkurenciju iznimno moćnih jedriličarskih zemalja. Stipanovića su dočekali izaslanici predsjednika Republike, Hrvatskog sabora, Predsjednika Vlade, Grada Zagreba, Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog jedriličarskog saveza.

 

Tončiju Stipanoviću to su bile treće Olimpijske igre zaredom. U Londonu 2012. bio je četvrti i neutješan zbog toga. Sve je naplatio u Rio de Janeiru kad je stiglo olimpijsko srebro. Tokio je samo potvrdio ono što se već dugo zna, a to je da Hrvatski ima sjajnog jedriličara i sportaša iznimnoga kova. Skromnost koja je oduvijek krasila dvostrukog olimpijskog osvajača medalje i njegovog učitelja, jasno se vidjela u drhtavom glasu zahvala koje su ih iskreno ganule. Jer novinarske ekipe gurale su se i tražile izjave kao da je stigao Luka Modrić . A to je najveće moguće priznanje za Tončija i Jozu. Vijest koju su objavili na kraju konferencije za medija razveselila je vjerujemo, sve u Hrvatskoj. Tonči Stipanović je odluči jedriti i u Parizu za tri godine.

 

- Još uvijek je teško spustiti emocije, iako mislim da će erupcija emocija biti kad sletim u Split i kad vidim svoje. Uđeš u tu regatu i svi žele osvojiti tu medalju. Imao sam taktiku, tako da sam se na startu odlučio na visočiji start. Prva dionica niz vjetar me jako iznenadila i na desnoj strani je bolje. Jako je teško ostati miran i to dolazi s godinama i iskustvom na natjecanjima.

 

FINALISTI TROSTAVA SRETNI I ZADOVOLJNI NAPOKON U HRVATSKOJ

 

 Kad Olimpijske igre završite finalom pa makar ostali i bez medalje, morate biti sretni i zadovoljni. Kad pritom znate da dolazite iz  jedine države na   svijetu koja je imala dvojicu svojih predstavnika u „kraljevskoj“ disciplini MK puška 50 metara trostav u borbi za medalju, onda je zadovoljstvo još veće.   Upravo to, napravili su Petar Gorša i Miran Maričić, vođeni iskusnom rukom trenera Siniše Viteza. Za njih je u zagrebačkoj zračnoj luci „dr. Franjo   Tuđman“, HOO svečani doček. Kao i ostalim hrvatskim sportašima koji su predstavljali našu zemlju na OI Tokio 2020., riječi zahvale uputila je   pomoćnica Glavnog tajnika Biserka Vrbek. Bile su tu naravno, i njihove obitelji.

 

 Kombinacija iskustva i mladosti, jer Petru Gorši ovo su bile četvrte Olimpijske igre, a Miranu Maričiću prve, pokazala se kao pun pogodak posljednjeg   dana streljačkih natjecanja. U kvalifikacijama je bolji bio Miran i plasirao se na sjajno peto mjesto. Treba reći da je taj mladi Bjelovarac tek nedavno   krenuo s trostavom i ovo je bilo prvo veliko natjecanje na kojem je nastupio. U tajne te discipline, uveo ga je upravo Petar Gorša koji je kvalifikacije   završio na 7. mjestu. U velikom finalu je pak, iskustvo došlo do izražaja pa je Petar osvojio  ukupno peto mjesto, što je njegov najbolji rezultat u   povijesti nastupa na Olimpijskim igrama, a Miran Maričić bio je odmah do njega, šesti. Do medalje se nikako nije moglo. Koliko je jaka bila   konkurencija, svjedoči podatak da je za zlato trebalo upucati svjetski i olimpijski rekord što je napravio sjajni Kinez Zhan Chngdong. Inače, Petar Gorša   je u Tokiju nastupio i u zračnoj puški 10 metara i osvojio 16. mjesto. U paru sa Snježanom Pejčić bio je 17. “Šlag na tortu“ stigao je u posljednjem   nastupu.

 

Petar Gorša: 

- Imali smo dva nastupa u finalu, imali smo fantastične kvalifikacije, došli smo do petog i šestog mjesta. Upisali smo povijesan nastup za Hrvtsku jer nikad dosad u ovoj disciplini nismo imali predstavnika u finalu. Organizirano je u skladu s mogućnostima, svjestan sam da nije bila idealna situacija. Ali, sve u svemu natjecanje se odradilo, uvjeti na streljani su bili regularni, kakvi su trebali biti. Moj sljedeći cilj je osvajanje kvote za Olimpijske igre u Parizu.“ Miran Maričić je pak, u prvom nastupu zračnom puškom 10 metara bio 25., od 47 natjecatelja. Tokio će ipak pamtiti po trostavu, finalu i šestom mjestu. Kakav ulazak u svijet velikana.

 

Miran Maričić: 
- Zadovoljan sam na kraju. Na zračnoj sam probio led i dobro se pripremio za trostav. Petar i ja odlično radimo i rezultat je ovdje. Malo mi je žao što je ovakva situacija s koronom, ali nadam se da će već sljedeće biti normalne i veselim se Parizu.“ Inače, olimpijska streljačka reprezentacija Hrvatske imala je u Tokiju ukupno četiri predstavnika. Uz dvojac koji nam se vratio ove noći, tu su još bili Snježana Pejčić i Josip Glasnović.

 

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.