HOO dočekao ponosne hrvače Božu Starčevića i Ivana Hukleka

Mnogo je lijepih i svečanih dočeka hrvatskih sportaša koji su nastupili na OI Tokio 2020. bilo u zagrebačkoj zračnoj luci „dr. Franjo Tuđman“ u posljednja dva tjedna, u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora. I svaki od njih probudio  je emocije u nama.

 

Takav je bio i doček olimpijske hrvačke reprezentacije. Pomoćnici Glavnog tajnika, Neven Šavora i Hrvoje Balen, u ime Hrvatskog olimpijskog odbora kao domaćini, tajnici Hrvatskog i zagrebačkog hrvačkog saveza, obitelji, klupski kolege… Jedna baš tipično hrvačka obiteljska atmosfera.

 

Božo Starčević i Ivan Huklek bili su tako blizu, a tako daleko od medalja da su čak i oni koji malo ili nikad ne prate sport, morali uzdahnuti. Na kraju su osvojili 9. i 5. mjesto, što je sjajno ostvarenje u jednom od najstarijih olimpijskih sportova, ali ih ono ni izbliza nije učinilo sretnim već dapače, jako tužnim. Kad pogledamo njihove borbe, jasno će biti svima zašto je tome tako.

 

- Nisam nikad gubio na ovakav način, zapravo vrlo čudno. Malo mi je žao te opomene i dva boda. Pariz je za tri godine, ali možda dođi i do promjene olimpijske kategorije, vidjet ćemo kakvo će biti zdravlje. Sad idemo na Svjetsko pa ćemo onda vidjeti dalje.“ Ivan Huklek je pak, otišao korak dalje, ali ne i do medalje. U svom prvom nastupu na Olimpijskim igrama, suvereno je slavio u prve dvije borbe. Najprije protiv Amerikanca Johna Waltera Stefanowicza 5:3. Zatim je u četvrtini završnici bio bolji od Uzbekistanca Rustama Assakalova 4:1. U polufinalu, na drugoj strani stajao je Ukrajinac Zhan Beleniuk. Huklek se hrabro držao, ali je dvostruki svjetski prvak na kraju zasluženo slavio 7:1.

- Bio sam jako blizu, ali eto, ovaj put nije išlo, nadam se da nije zadnje prilika. Ovo iskustvo će mi sigurno koristiti. Imao sam četiri borbe što je maksimum borbi koje možeš imati na Olimpijskim igrama. Neki kažu da od 24., do 25. godine u hrvanju stasaš u pravog borca tako da ćemo vidjeti i za Pariz.