Kako je sudbina gorka. Nedavno sam kontaktirao gospodina Carrarda, odvjetnika, džez ljubitelja, čovjeka koji govori 4 jezika i velikog prijatelja AIPS-a.
Napokon smo trebali privesti kraju novi Statut AIPS-a. Nije odmah odgovorio, znao sam da nešto nije u redu, čuo sam da je neka bolest krenula. On je, budimo realni, osmislio naš novi Statut, uz nekoliko sitnih napomena s moje ili sa strane Giannija Merla, predsjednika AIPS-a. Ali, Carrad ga je osmislio. Moderan, živ, upotrebljiv. Osmislio je i čuveni ugovor s Katarskom udrugom sportskih novinara, o financiranju AIPS Nagrade. Ugovor nosi milijun dolara, nemojmo zaboraviti. Prošli smo 13 verzija, sve dok Katarani nisu napokon rekli “u redu”, a mi zadovoljno protrljali ruke.
Osmislio je i neke odluke Etičke komisije AIPS-a. Osmislio je i kako ćemo manje platiti naš kongres u Lausanni prije 3 godine. Bio je čovjek koji je unosio mir i ljudi su se osjećali bolje u njegovom društvu. Govorio je “sve” jezike koji su nam trebali. I to na visokoj, odvjetničkoj razini. Bio je jednostavno “naš”. Sad ga nema.
Znao sam da je bolestan, znao sam da nije jednostavno, no nisam baš vjerovao da će na kraju otići. Veliki čovjek, odvjetnik, ljubitelj džeza, poliglota, ali i nepopravljivi cinik dobre duše i prijatelj sportskog novinara.
Počivao u miru, Francois!
Jura Ozmec, glavni tajnik AIPS