POVRATAK NORMALNOM

Kako Covid ne bi bio stalno pisan i izgovaran samo s negativnim predznakom, pobrinula se – majčica priroda – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV. 

 

Naime, čitam neki dan da znanstvenici kazuju kako je tijekom pandemije, zbog oporavka prirode, porastao broj pčela u Hrvatskoj. Vjerojatno i drugdje pa, eto, da znamo da nam Covid ne nosi samo negativu, da ipak ima i nešto pozitivno vezano za pandemiju.

 

No zato odnosi između Ukrajine i Rusije polako dovode do masovne negative na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu, pa i među novinarima u press centrima. Kako u ove olimpijske dane često, gotovo svakodnevno, komuniciram s kolegama koji su tamo akreditirani, nije mi nimalo drago bilo čuti da se jedan ruski „div“ od 2 metra i preko 130 kila (inače televizijski kolega, jedan od najpoznatijih u Rusiji) obrušio na ukrajinskog novinara puno manjih gabarita, uz vrlo neprimjeren jezik, na granici fizičkog obračuna. Ukrajinac je ipak, kazuju izvori, na vrijeme zbrisao. Predsjednik ruske Udruge sportskih novinara, pravi gospodin uglađenih manira, smireni Nikolaj govori mi da je „div“ bio isprovociran, iako vjerojatno i sam shvaća da su ruski novinari, pa i sportski, ovih dana na „tamnoj strani“ svjetskoga novinarstva, pa i sportskoga i da će štogod napravili i kako god reagirali biti, zapravo, u krivu. Posebno ako reagiraju agresivno, uz prijetnje, o čemu također čitam u povremenim izvješćima iz Pekinga. Uz miris ratnog vjetra, zapadnjački novinari sve jače i provokativnije potenciraju i ulogu dopinga među ruskim sportašicama i sportašima, a oni iz bivšeg istočnog bloka forsiraju neke stare sukobe i ukrajinsko-ruske odnose silom i kroz sport. Kako dok ovo pišem nemam pojma kakvu će presudu donijeti Sportski arbitražni sud u Švicarskoj oko mlade ruske klizačice Kamile Valjijeve, koja je dokazano bila pod dopingom prije nepuna 2 mjeseca, ne mogu o tome niti pisati. Mogu, doduše, pokušati shvatiti ozračje koje sada u Pekingu, ali i širom svijeta, osjećaju ruski novinari, pa i sportski. Vrlo izraženo neprijateljstvo.

 

Izbace li sportski suci maloljetnu klizačku senzaciju s Igara, sve mi se čini da bi se cijela ruska delegacija mogla pokupiti i otputovati iz Pekinga, a ostave li ju da se natječe, nisam siguran kako će reagirati svi ostali. Znam da se neće spakirati i otputovati, ali da će biti žalbi, pritisaka pa i pokušaja ucjena, u to sam siguran. Možda će neki čak povući svoje klizačice s natjecanja. Možda i klizače. Nekako mi među prvima padaju na pamet Amerikanci, odmah potom svi oni koji su odlučili u Kinu ne slati svoje političare, diplomate i ine beskorisne osobe kada je sport u pitanju. U tom slučaju će Thomas Bach opet morati uključiti sve svoje diplomatske veze i pokušati srediti stvar, inače će Peking postati novo političko-sportsko žarište sukoba, a to Međunarodnom olimpijskom odboru i Thomasu Bachu najmanje treba. Naravno, ne treba mu ni pozicija u kakvoj je sada Valjijeva, a to je da njezino ime nije niti smjelo biti objavljeno, jer je mlađa od 16 godina i da je više nego očito da je doping uzela ne zato jer je to svjesno htjela, nego zato jer joj ga je netko iz pratećeg osoblja dao, kao lijek ili kao dodatak prehrani. Svejedno je. Ta će osoba ili osobe ostati zaogrnuti plaštom nevidljivosti, a ako itko nastrada, bit će to Valjijeva.

 

Za kraj, nakon svega toga s dopingom na Igrama, a brisanjem korone iz inače svakodnevne jednadžbe, kao da mi je pao kamen sa srca. Naime, iz sportskih je članaka, makar na jedan dan sasvim iščezao onaj problem testiranja, izolacije, čekanja…

 

Kao da se vraćamo „normalnom“…?

 

Izvor: www.sptv.hr  peJURAtivno