Loptački lobi hrvatskoga sporta je uspio! Kako kvalitetni izvori javljaju, pet loptačkih saveza, ili kako ih se službeno naziva – ekipnih sportova, probili su šifru državne blagajne, koju im je svečano otvorio osobno ministar financija i osigurali su neka dodatna, značajna sredstva – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Radi se o nogometu, košarci, odbojci, vaterpolu i rukometu. I radi se o solidnim milijunima kuna za njihove potrebe. Osobno se nadam da nije dogovorena nekakva „jednokratna“ pomoć, nego da se radi o ulaganju na duže vrijeme, jer bi se takvim načinom maksimalno moglo pomoći i ostalim, neloptačkim savezima. Onima koji sve više s OI , SP ili EP dolaze s medaljama….
Kako su nogometaši već prije, gotovo sasvim sigurno i uz pomoć političkih pregovora, osigurali solidnu godišnju svoticu od 9 milijuna eura za televizijska prava prijenosa svojih događaja u svim ligama, plus futsal, žene i ostalo, možda će netko pomisliti da im neće trebati dodatni državni novac. Ipak, ako se zna da „osigurati prodaju TV prava“ ne znači automatski i osigurati prijenose tih događaja, kamere i studija, a budući da i to stoji baš dosta novaca, pretpostavimo da će i oni uzeti državni novac za osiguranje prijenosa utakmica koje misle emitirati, odnosno 180 utakmica najjače lige plus barem još toliko utakmica u ovim drugim kategorijama, uključivo i drugu, ali i treću ligu. Kod nogometaša je sve jasno, njihove će utakmice emitirati moćni hrvatski telekomunikacijski gigant, na posebnim kanalima ili na jednom kanalu, ovisno kako se odluče. Plus jedna tekma po kolu na nacionalnoj dalekovidnici. Tako je, kako čujem, dogovoreno.
Tu počinju problemi.
Moćni gigant je u ovom trenutku prisutan u samo 300tinjak tisuća hrvatskih kućanstava. Oko 45% Hrvatske danas ionako ne može do tih kanala, jer nam je tehnologija širenja vrlo zaostala. Od tih 300, pretpostavimo da ih pola (iako i to sumnjam) imaju kupljene sportske pakete u koje će se uključiti nogometni prijenosi, svi. Jedna utakmica na dalekovidnici možda vlasnicima tih paketa neće biti po volji ili neće biti njihov izbor, pa se može dogoditi pad ili rast broja pretplatnika, no zasigurno ne prevelik. Opasnost prijeti s druge strane, financijske. Paketi koji se nude stoje mjesečno kao otprilike računi za struju jednog prosječnog hrvatskog kućanstva, a kako su cijene počele divljati možda uskoro baš neće svi moći niti htjeti plaćati trošak gledanja.
I zato je računica moćnoga giganta da i ostale ekipne, odnosno loptačke sportove dovede na isti kanal(e), da se zanimanje poveća, da se programi popune, da ljudi krenu u kupnju paketa, da se gigantu vrati početno ulaganje. Barem dio. Pa im za to treba dobar odnos s krovnom ustanovom hrvatskog sporta, koja bi „nagovorila“ sportske saveze da se predaju moćnom gigantu.
I opet smo u malom problemu, jer krovna ustanova, a riječ je o Hrvatskom olimpijskom odboru, već ima, još malo pa će biti 11 godina, svoju televiziju. Dostupnu u baš svim kućanstvima u Hrvata, potpuno besplatnu svim gledateljima. Zove se Sportska televizija.
Pa ja sad pitam vas, ako je država već odlučila pomoći loptačkim sportovima, ako su sredstva već odobrena, ako će se sve zbog transparentnosti računa ionako događati preko HOO-a, ako savezi samo uz prijenose na SPTV-u imaju mogućnost promovirati svoje sponzore i ako je to baš za sve gledatelje, za 1,4 milijuna kućanstava u Hrvatskoj besplatno…koja je onda računica da loptački sportovi odu pod skute moćnog telekomunikacijskog giganta, gdje će sve biti podređeno isključivo nogometu i njihovim rasporedima, a vidljivost će ostati mala?
Izvor: www.sptv.hr peJURAtivno