EN
HR
Sretan je hrvatski sport što je imao Slavka Podgorelca kad ga je najviše trebao! U ratnom okružju, Slavko je stvorio Hrvatski olimpijski odbor – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Dakako, uz maksimalnu pomoć s različitih strana, ali on je bio pokretački duh i glavna snaga mladog i neiskusnog olimpijskog pokreta, dodatno suočenog s bombama, izbjeglicama, prisilnim igranjem izvan granica Lijepe naše, neimaštinom, novim ustrojem države i novim centrima vlasti i političke i financijske moći. Miran čovjek gospodskih manira, sportski fanatik i zaljubljenik u sport, provodio je i po 15 sati za stolom u kancelariji u Haulikovoj ulici u Zagrebu, gdje je HOO stvoren i stvaran. Sušta suprotnost prvom predsjedniku HOO-a, „divljem“ i glasnom Tončiju Vrdoljaku, plovio je kroz probleme ne dopuštajući da se njima bave sportaši ili da na njih imaju utjecaja. Od subote Slavko nije više s nama, ali tko god iole nešto zna o hrvatskom olimpizmu, znat će koliko je Slavkovim odlaskom taj isti olimpizam prvo imao i dobio, a od subote i izgubio…
Sve ostale vijesti iz svijeta sporta uz ovu vijest čine mi se čak i minorne, iako bismo baš mi koji volimo i cijenimo sport u njima trebali obavezno naći onu nit koja nas tjera da dalje radimo svoj posao najbolje što znamo. Jer, sport je radost, pa makar slušali ili čitali o novim otkazima, o novim problemima vezanima najviše za rusku agresiju. Norveški organizatori europskog prvenstva u streljaštvu preporučili su aktualnom predsjedniku Europske streljačke federacije da ne dolazi na prvenstvo. On je, naime, rodom Rus, a živi u Njemačkoj i ima njemačko državljanstvo zadnjih 30 godina. No, rodom je Rus, a kao kontinentalni predsjednik čak (!) surađuje s predsjednikom svjetske federacije, Rusom, pa mu je to, očito, krimen. Ne počinjemo li pretjerivati? Idemo li stvarno prema tome da u lektirama ukinemo ruske književnike, u glazbi ruske skladatelje, a u sportu ruske pobjednike i sudionike? Hoće li nekome pasti na pamet da se iz povijesti izbrišu svi ruski sportski rezultati, pa možda čak i olimpijske igre održane u Moskvi i Sočiju? Ovaj sportski makartizam prema ruskim sportašima dobija sve gore oblike. Nadam se da nećemo otići predaleko, jer kad jednom krenete u tom neselektivnom smjeru izbacivanja i zabranjivanja, sve počinje ličiti na linč, a to nam baš i ne treba. Naime, u tom svijetlu promatram i stranačku raspravu na razini britanskog Parlamenta o tome može li i treba li lord Sebastian Coe postati dio upravljačke strukture novoga Chelsea, čiji je navijač od prvog dana kad je vidio nogometnu loptu. A nemojmo zaboraviti da je Coe nanizao funkcije poput predsjednika Svjetske atletike, člana MOO-a, bio je vrhunski atletičar, olimpijski pobjednik, šef organizacije OI u Londonu…i, kao, nije dobar da upravlja Chelsejem? Naime, imao je poslovne odnose s Rusijom…
I zato vratimo se u kolotečinu u kojoj s radošću bilježimo pobjedu Nexea nad PPD Zagrebom u rukometu. To jest sportsko čudo! Ne da navijam za Nexe, nego očito sport dolazi na svoje, pokazuje na najbolji način da je nepredvidljiv, neočekivan, iznenađujući i baš zato lijep za uživanje. Sportaši su, posebno oni vrhunski, samo obični i često obiteljski ljudi koji trebaju svoj mir baš kao i mi i koji zbog toga ponekad zrače odbojnost prema sedmoj sili, a povratno i prema javnosti. No, kad bi npr. Luka Modrić ili Lewis Hamilton baš svakom novinaru dali intervju „jedan na jedan“ i baš svakom se obožavatelju potpisali na dres ili papir, pa kad bi spavali? Kad bi trenirali, kad igrali ili vozili F1? Kad bi bili to što jesu?
Probajmo ih razumjeti, sve njih, pa i one koji imaju ruske putovnice.
Izvor: www.sptv.hr peJURAtivno
